Zlatko Dizdarević, dopisnik iz Kaira, ambasador iz Jordana, Sirije, Iraka i Libana, autor tri knjige o Bliskom istoku bio je gost u Novom danu, gdje je govorio o situaciji u Siriji, kao i o novim geostrateškim promjenama u svijetu.

Ovo što Zapad radi posljednjih dana je pokušaj da se zaustavi nešto što se već dogodilo, a to je pobjeda koalicije sa Rusijom na čelu, kazao je za N1 Zlatko Dizdarević.

Kako komentarišete posljednja dešavanja na u Siriji?

Nisu događanja od ovih dana, ona su kulminirala ovih dana. Nije tu u pitanju samo odnos SAD-a i Rusije. Ova priča se ne može shvatiti samo, da tako kažem, pogleda iz ptičije perspektive. Po mom uvjerenju, a imao sam i privilegiju da budem često u Siriji, ovo sve vodi i sluti na velike geostrateške promjene u svijetu. Za Zapad, koji je pokrenuo Arapsko proljeće, iznenađujuće je da Assad nije pao kako je bilo predviđeno i onda su se stvari počele komplikovati. Dvije činjenice su dovele do direktnog izvora panike za Zapad. Prvo, situacija u Siriji počela je da pokazuje pobjedu koalicije Rusija-Sirija-Iran što je neprihvatljivo za Zapad. SAD nikako ne mogu podnijeti poraz na svjetskoj sceni, jedva su prežvakale Vijetnam. Druga stvar, koja je još gora za Zapad, veliki je povratak Rusije na međunarodnu scenu kroz Siriju. Zapad je na ove stvari kasno reagovao. Situacija sa Trumpom dovela je do unutrašnjeg urušavanja SAD-a i stvaranja kompletnog haosa i panike.

Francuska i Velika Britanija su jasno rekle da stoje uz SAD u slučaju vojne intervencije u Siriji. Njemačka je zauzela neutralan položaj. Kako komentarišete ovo pozicioniranje evropskih sila?

Evropa više nije sila. Još prije pet godina, kada sam bio na Bliskom istoku, poprilično sam bio iznenađen kada sam shvatio koliko u njihovim očima Evropa nije vodeća zemlja. Evropa ima velikih problema unutar sebe, uspaničena je sa tri miliona izbjeglica, a u samom Damsku imate tri miliona izbjeglica, pa se ne raspada. Nisam iznenađen pozicijom Britanije koja kao i Amerika ne može da prizna pobjedu drugoga. Ona je odrasla na imperijalizmu i kolonijalizmu. Theresa May hoće preko noći da bude nova "Čelična Lady". Ona ja rekla da će ako treba i bez Parlamenta donijeti odluku o intervenciji. Ljudi u SAD-u i Britaniji su protiv intervencije. Imate i Macrona koji se pojavio iz političkog mraka i hoće pod svaku cijenu da postane faktor, a što me je veoma iznenadilo dobio je vrlo trezvena upozorenja iz francuskih medija. Britanska afera sa Skripalom je ispala farsa bez ijednog dokaza. Nisam iznenađen što su Francuska i Britanija stale uz Ameriku, to je kompleks vazalnosti prema SAD-u. Nikom nije lako od njih. Erdogan u ovoj situaciji balansira. Prije pet dana je bio sa Putinom i Irancima, a onda je jučer pokazao jednu sklonost prema Americi. Njegova je procjena da bi u tom sukobu Amerikanci vjerovatno bili pobjednici. Ovo što Zapad radi je pokušaj da se zaustavi nešto što se već dogodilo, a to je pobjeda koalicije sa Rusijom na čelu.

Hemijiski napadi - iscenirani ili ne?

Treći ili četvrti put se konstruiše slična stvar. Običnom građaninu je ispran mozak. Nije više riječ o lažnim informacijama. Danas ljudi više vjeruju medijima nego vlastitim očima i pameti. Imate ishisterisano napadnja na Rusiju i Putina. Nisam njegov fan, ali je činjenica da je on svakim korakom ispred njih. On uspjeva sve svoje poteze da legitimira.

Imali smo 2013. napad u Guti za koji je čuveni MIT dokazao da ga nije izveo Assad, i ti dokazi su gurnuti u stranu. Aktuelni američki ministar odbrane Mattis je u februaru kazao kako nemaju dokaze za Trumpove napade u aprilu prošle godine.

U posljednjih 48 sati isplivali su dokazi koji pokazuju da je hemijski napad fabrikovan. Imaju u kameru snimljene izjave doktora iz bolnice, koja je navodno napadnuta, koji kaže da nije vidio niti jednog mrtvog ili ranjenog čovjeka. Objavljen je snimak čovjeka iz Bijelih šljemova, koji su predstavljeni kao humanitarci, a oni su skupina običnih kriminalaca, koji je priznao da je učestvovao u montaži cijele priče.

Zapad želi zaustaviti trend promjene svjetskog poretka - javljaju se nove sile Kina, Rusija, Latinska Amerika, Indija ako hoćete. Ono što je obeshrabrujuće je da na američkoj strani ne postoji elementarno osjećanje ili uvjerenje da se ta stvar može raspraviti, diskutovati uključujući diplomaciju.

(n1info.com)