Posljednje više od dvije decenije provela je u borbi za istinu i pravdu. Govorila je o genocidu, pokretala inicijative, događaje, javna okupljanja, zbog čega je nerijetko završavala na sudu. Bila je istinska heroina, koja je više od dvije decenije posvetila borbi za istinu

Rat u Bosni i Hercegovini je donio mnogo zla. Mnogi su nevini životi izgubljeni. U Srebrenici je to posebno vidljivo, gradu u kojem je počinjen genocid nad Bošnjacima. Teško da možete naći nekog preživjelog iz Srebrenice ko nije izgubio nekog od svojih voljenih. Hatidža Mehmedović izgubila je sve svoje voljene u julu 1995. godine, dva sina, Azmira i Almira, i supruga Abdulaha.

Majka Hatidža posljednje je godine života provela u srebreničkom naselju Vidikovac, u svojoj porodičnoj kući u kojoj je živjela životom satkanim od tuge za svojim najmilijima. Na kraju je tuga bila jača. Posljednje više od dvije decenije provela je u borbi za istinu i pravdu. Govorila je o genocidu, pokretala inicijative, događaje, javna okupljanja, zbog čega je nerijetko završavala na sudu. Bila je istinska heroina, koja je više od dvije decenije posvetila borbi za istinu.

“Mnoge su majke umrle a nisu dočekale da nađu svoju djecu. Ja ću se uvijek boriti za pravdu i istinu, dok sam živa. Svo moje bogatstvo ukopano je u Memorijalnom centru u Potočarima, moji Azmir i Almir. Oni mi daju snagu da se borim, i sve nevino ubijene žrtve u ratu. Nadam se da više nikad ni jedno dijete neće stati pred vod koji će ga strijeljati. Teško je opisati kolika je tuga da znaš da je neko ubio tvoje dijete, a ne znaš zbog čega je ubijeno. Zbog toga se treba boriti za istinu i pravdu”, govorila je majka Hatidža, predsjednica Udruženja “Majke Srebrenice”.

Često je isticala da nakon gubitka svojih sinova i supruga više “nema šta izgubiti u životu”.

“Sve što sam imala meni je ubijeno. I ja sam ubijena kad su ubili moju djecu. Ovakvih kao ja ima u Bosni i Hercegovini koliko hoćete. Možete zamisliti kako je provoditi Bajram kad nema ko vrata da otvori, kad dođu rođendani djeci, a njih nema. Moja agonija nikad neće stati. Meni je presuđeno kad su moja djeca ubijena. Moja duša, kad bi se mogla otvoriti, tuga bi prekrila cijeli svijet. Teško je i zamisliti koliko čovjek čovjeku može zagorčati život”, otvoreno je govorila o genocidu.

“Umjesto da se stide, u ovom manjem entitetu koji su nazvali Republika Srpska se slavi. Sam naziv Republika Srpska kaže da ovdje ima mjesta samo za jedan narod. Ovdje je čista dominacija jednog naroda nad drugim. Problem je što i dalje živi ideologija u ovom entitetu koja je i uradila što je uradila tokom rata. Neko je morao biti ideolog, potpisati, a neko realizovati. Republika Srpska stvorena je na krvi i genocidu, protjerivanju i silovanju. Žele da nam kažu: Pobili smo vas i ubijamo vas svaki dan. Kako ja da prihvatim ovaj entitet? Zna se kako je stvoren, na krvi, ubijanju, genocidu”, opominjala je majka Hatidža, poručujući da, bez obzira na sve, u Republici Srpskoj ponovo žive Bošnjaci.

Za Hatidžu Mehmedović Srebrenica je bila njeno sve, njene uspomene bile su utkane u kuću u kojoj je provela najsretnije dane sa svojom djecom.

“Srebrenica je nekad bila oaza života, ljudi su dolazili sa strane da žive ovdje. Danas je Srebrenica crna rupa čovječanstva. Jedan veliki otvoreni kabur. Toliko je ovdje toga učinjeno, toliko ljudi pobijeno, glavu su okrenuli od Srebrenice iako je bila zaštićena zona. Međunarodna zajednica snosi ogromnu odgovornost za ono što se dogodilo u Srebrenici. Rezultat svega što se dešavalo more je bijelih nišana i preko 10 hiljada ubijenih od 1992. do 1995. godine. Nama ne treba osveta, nego istina i pravda zbog budućnosti djece koja dolaze”, govorila je.

Hatidža je izgubila sve, a ostala je iznad svih, otišla je i ona svojim najmilijim. Na ahiret je preselila u Sarajevu 22. jula 2018. godine, nakon duge i teške bolesti.

Neka je vječni rahmet njenoj plemenitoj duši.

Preuzeto saa: stav.ba