Politika i društvo

„Zastrašujuća istina“: General Sulejmani je...

Zašto ovaj naslov? Zar nismo objavili gomilu članka o aktivnostima pokojnog iranskog zapovjednika Quds snaga, generala Qassema Sulejmanija, kojeg je...

Trump je Iranu dao nešto od neprocjenjive...

Još od brutalnog ubojstva Muammara Gaddafija 2011. godine nijedno smaknuće nije toliko potreslo svijet kao atentat na iranskog generala Qassema...

Qasem Soleimani bio je jedan od najmoćnijih...

Možda najmoćniji čovjek od Indijskog oceana do Mediterana, iranski general Qasem Soleimani, ubijen je noćas u zračnom napadu američkih snaga na...

Novi Bejrut

»Politički« Bejrut sa svojom čudnom i ranije ne baš poznatom unutrašnjom stabilnošću između kršćana, sunita i šiita, uz sve njihove specifičnosti -...

Sedam dana u Siriji

Slika koja istorijski određuje Damask nije promijenjena. I teško će biti. Ni razaranja nije bilo. To što se čeka satima na malo benzina, što cvjeta...

Kukavičluk nekadašnjih europskih veličina

Pala je, eto, i Evropa. Tri zapadna kapitalca, Berlin, Pariz i London, kleknula su na koljena pred zahtjevom Amerike Minulih dana svjetski mediji...

Odjednom novi Bliski istok

Zvuči možda smiješno ali, povod za ovo sjećanje i nova razmišljanja tim tragom postala su stalna ovodecenijska "politička" zbivanja na Bliskom...

DRONOVI S JUGA ZAPALILI SU KRALJEVINI...

Jučerašnji napad dronovima na saudijsko naftno postrojenje na istoku kraljevine jedan je sasvim novi trenutak u višegodišnjem obračunu između...

REVOLUCIJA ČOVJEČANSTVA

U razvoju čovječanstva mnogi događaji ostavljaju neizbrisiv trag, i tako predstavljaju historisjke prekretnice. Dok prolaze stoljeća ljudsko...

Kultura i kreativnost

Čarobna Aladža džamija

U subotu 16.11.'19. godine, članice Ženske edukacione organizacije Kewser i deset članica udruženja Žene žrtve rata Foča 92-95 . posjetile su Foču kako bi prisustvovale mevludu u obnovljenoj Aladža džamiji. Mevlud je organiziran u okviru...

Svaka hajr voda u Podrinju ima svoju priču, a sve su nastale iskrenim nijetom kao trajna sadaka

Godinama se ovdje napajaju znani i neznani, insani i hajvani, ali nigdje mi voda nije tako pitka kao sa hajr česme koju je podigla majka Bejda. Nazvali smo je Šehidska česma, jer je ovu hajr vodu majka posvetila svojoj djeci čije su živote...

Predavanje o temi "Kušnja"

U ponedjeljak, 24.09. u prostorijama Ž.E.O. Kewser održano je predavanje o temi Kušnja a gošća predavačica bila je Hadžera Biščević-Omerović. Rekao je Uzvišeni Allah dž.š.: „ Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem, te...

Kulturna manifestacija "Svjetlo hazreti Fatime"

U petak, 16.03. u prepunoj velikoj sali Gazi Husrev-begove biblioteke održana je kulturna manifestacija Svjetlo hazreti Fatime. Organizator manifestacije je ženska edukaciona organizacija Kewser koja je ovom prilikom obilježila i 24 godine...

Veliki grijesi - šansa za promjenom

U ponedjeljak, 05.03. liječnica homeopatije Sadika Avdić održala je predavanje o temi Veliki grijesi-šansa za promjenom . U nastavku vam donosimo kratak osvrt na predavanje. Što je čovjek svjesniji Boga Uzvišenog to manje griješi. Postoji niz...

Animirani film „Hranitelj“ o snažnoj afganistanskoj djevojčici nominiran za Oskara

Na temelju nagrađivanog romana spisateljice Deborah Ellis, Hranitelj predstavlja animirani film koji prati priču o Parvani, jedanaestogodišnjoj afganistanskoj djevojčici koja živi u Kabulu koji je pod kontrolom talibana. Film Hranitelj govori o...

Predavanje "Jerusalem kao prijestolnica Palestine"

U ponedjeljak, 18.12. u Kewserovim prostorijama na Marijin Dvoru održano je predavanje o temi "Jerusalem kao prijestolnica Palestine", a gost predavač bio je publicista i politčki analitičar Ibrahim Avdić. Prije samog predavanja prikazan je kratki...

Tribina "Vječiti uzor, Muhammed a.s."

U ponedjeljak, 04.12. u prostorijama Kewsera održana je tiribina pod nazivom „Vječiti uzor, Muhammed a.s.“ Ž.E.O. Kewser organizirala je ovu tribinu u želji da svi mi njegujemo ljubav prema Poslaniku, da slijedimo njegov put i idemo stazom koja nas...

Promocija knjige "Majka"

U ponedjeljak, 20.11. u Kewserovim prostorijama održana je promocija knjige "Majka" autorice Fikrete Karić. Fikreta je mlada spisateljica koja od djetinjstva boluje od cerebralne paralize zbog koje ne može da hoda. Ali Fikreta je to iskušenje...

Žena

Posjeta Sisku

Vikend, 26. i 27. oktobar, mojih četiri kolegice i ja provele smo u lijepom hrvatskom gradiću nadomak Zagreba, Sisku. Nakon petosatne ugodne vožnje...

Olimpijka Ibtihaj Muhammad napisala je...

Ibtihaj Muhammad ušla je u historiju kada je postala prva sportašica s hidžabom u SAD-u koja se kvalificirala na Olimpijske igre 2016. godine i prva...

Malezija je dobila prvu vrhovnu sutkinju -...

Tengku Maimun je ušla u historiju Malezije imenovanjem za prvu vrhovnu sutkinju. Ona je prva žena koja se uzdigla na najvišu sudsku kancelariju u...

Pensilvanija dobiva svoju prvu državnu...

Movita Johnson-Harrell ušla je u historiju, nakon što je pobijedila na posebnim izborima za Distrikt 190., u utorak, 12 marta postajući prva...

Tetki Zilhi u Turskoj dodijeljena nagrada...

U Ankari je sinoć u organizaciji Turske Fondacije Diyanet održana 5. po redu dodjela Međunarodne nagrade za dobročinstvo, a među dobitnicima se...

Borim se protiv predrasuda boksajući s...

Međunarodna boksačka asocijacija (AIBA) izmijenila je svoje smjernice kako bi boksačicama omogućila da na međunarodnim takmičenjima nose hidžab "ako...

Crna Gora: Državne službenice mogu nositi...

Crnogorsko Ministarstvo javne uprave saopštilo je da se nošenjem hidžaba i brojanica "ne narušava Etički kodeks državnih službenika i namještenika"...

Osvrt na egzistencijalne dimenzije hazreti...

Život vjerskih velikana, Bogu bliskih ljudi, je u cijelosti pouka. Život svakog od njih je jedna velika knjiga beskrajnih prostranstava spoznaje...

Marzieh Hashemi obećava da će se...

Marzieh Hashemi, koja je puštena u srijedu nakon što je 10 dana provela u američkom pritvoru bez ikakve optužbe, razgovarala je s Press TV-om o svom...

Naivni čekaju 5. septembar i drhte da će Dodo napraviti haos, a Komšić, Džaferović, Čović i Izetbegović lomiti prste od očaja

Na kraju kolumne minule subote otvorio sam kobajagi dilemu da li su tzv. lideri Bosne i Hercegovine ludi, zbunjeni ili opasni. Pokazalo se potom da nisu ni ludi, ni zbunjeni. Hoće li se pokazati u konačnici da su opasni za sve oko sebe - vidjet će se narednog mjeseca. Tako su, naime, sami odlučili. Zašto?

Za one koji baš ne prate pažljivo evo usputnih objašnjenja, naravno istrgnutih iz ogromnog BiH košmara. I unaokolo. Ukratko, za minuli utorak, 20. avgust, bilo je predviđeno da tročlano Predsjedništvo BiH (Ž. Komšić, Š. Džaferović i M. Dodik) glasanjem usvoji ili ne jedan rutinski i tehnički »papir« koji se zove »Godišnji nacionalni program za BiH« (ANP) što je obaveza svake države koja je potpisala »Akcioni plan za članstvo u NATO« (MAP). I uz jedno i uz drugo, ulazak ove države u taj tamo NATO – koji inače izlazi iz sebe samog svako malo (ne)znajući ni gdje je pošao, a gdje došao pa se zato opet vraća kući – skoro pa je stvar nekih budućih generacija ali, tako je kako je. Pod tačkom dva, Predsjedništvo bi odlučilo da nakon devet mjeseci od izbora, da ili ne zeleno svjetlo za imenovanje mandatara za sastav Vijeća ministara (u normalnim državama to je vlada). Time bi se »deblokirao proces« za političare ugodnog bezvlašća u neradu i urednim platama tzv. tehničkog mandata. Ali, to je sada manje važno.

Dakle, jedan od trojice (Dodik) kazivao je unaokolo uoči sjednice na sav glas da neće pristati na onaj ANP-a i njegovo slanje u Bruxelles ne bi li se BiH odmakla od »procesu pristupanja« Alijansi. On i Vučić su »neutralni«. Dvojica drugih (Komšić i Džaferović) kazali su da će glasati za to, a ako Dodik neće, onda oni neće pristati na imenovanje onog mandatara koji je ovaj put Dodikov čovjek.

Oni što su još uvijek koliko-toliko prisebni promatrači zbivanja u BiH zabrinuli se nad rezultatom glasanju »lidera« očekujući crni dim iz Predsjedništva. Bilo je, doduše, i slutnji prema kojima će se Dodo, po oprobanom maniru, u sekund do dvanaest predomisliti uz ovacije »međunarodne zajednice« i konstatacije: »vidite da on nije negativac kakvim ga predstavljaju...« Iznenađenje je bilo ali druge vrste. Sva trojica – pojavi se vijest u utorak oko podne – odlučila da skinu s dnevnog reda i glasanje za ANP, i ono o mandataru. Objašnjenje pomalo srceparajuće. Njih dvojica rekla: Znali smo da on neće, a nismo htjeli da stvaramo nove razdore, nastavljamo sa ubjeđivanjem dok se ne usaglasimo, pa neka traje koliko traje... On: Ne znam šta su ovim htjeli, ali ja ni u snu neću pristati na potpis ni u kakvoj verziji tog papira za koji ne znam ni ko ga je pisao, ni ko odobrio ni šta to znači... Veli Dodik dalje, da su glasali za, on bi potegao »nacionalni interes« u Skupštini Republike Srpske, pa tako do Ustavnog suda...U slobodnom prevodu, ANP doviđenja. BiH tako na putu prema NATO-u neće biti ni na startu.

Krenulo onda Dodika slavodobitno po medijima. Te »BiH nije ni zaslužila da postoji«, »ovo je prostor za tri države«, BiH je »neželjena od strane dva naroda« itd.itd. I dalje, ako ništa ne bude do tog 5. septembra oni će u RS da vide šta će, kako i kuda... Kažu naivni, eto ona dvojica mu pružila ruku, a on ovako. Utom – kakve li koincidencije – baš sada odjednom iskoči odnekud i Miro Kovač, predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog Sabora, s lamentiranjima o Bosni i Hercegovini da se ugleda na Belgiju i njen model s tri regiona za tri konstitutivna naroda, uz sve one detalje o parlamentima, vladama, pravima, jednakopravnostima itd.

Naravno, uz ozbiljnu diplomatsku napomenu o onome što je odavno svima poznato, da se »Hrvatska ne želi miješati u unutrašnje stvari BiH«, ali će samo »biti još više angažirani oko Bosne i Hercegovine...« Novina je, valjda ovo »oko«, pošto su »unutra« već duboko. No, u datim okolnostima teško da je gospodin Kovač na sebe ovim skrenuo posebnu pažnju. Znamo, evo, šta su izbori bivši i budući.

Sve je ovo, eto, moglo ostati na nivou domaćih zbunjenosti, iznenađenja, straha i razočarenja da ovolika količina političkih pasjaluka, nepoštivanja elementarne pameti i kakve-takve logike nije počela da se polako prepoznaje u narodu. Sve su jasnije prepoznavani mehanizmi notornih prevara na koje, doduše, trezveni i raznim »pripadnostima« neostrašćeni ljudi ukazuju odavno.

U samom RS-u su, recimo, povodom Dodikovih »principijelnih prijetnji političkom Sarajevu da će vratiti sve nazad što je RS-u oteto od Daytona do danas«, ili »otkrića da su stranci krivi za sve...« ustanovili i prije sjednice Predsjedništva kako je ta cijela priča bila mantra iz njegovih usta: » Jer, kako kaže, »ako SNSD (Dodikova stranka) ne bude imao ministre u Vijeću ministara BiH i ne bude dio vlasti u zajedničkim institucijama države, pokrenut ćemo proces povratka nadležnosti Republike Srpske, koje su od Daytona oduzete entitetima i prenesene na nivo zajedničkih institucija...« Šta to, ovako kazano uz sve ostalo znači? Ako se formira vlast i SNSD (u međuvemenu dobije ozbiljnu konkurenciju kod kuće u SDS-u) dobije ministarske i direktorske pozicije, od »vraćanja nadležnosti« nema ništa. To ga neće zanimati. Zašto? Pa zato što ga zapravo ni RS ni njen položaj ne zanimaju mimo uporišta za njegovu vlast. Ne više samo u RS-u već i na prostoru BiH »koja nije ni zaslužila da postoji...« Naravno, Dodik nikada ne bi glasao da se ukinu institucije stvorene i uz njegovu podršku i saglasnost, od SIPE (Državna agencija za istrage i zaštitu), Suda i Tužilaštva BiH itd. Ovako, u pitanju je blef ne bi li prijetnjama privolio Izetbegovića i Čovića da mu daju ono što traži...

Na lokalnom planu, naravno, priča ne ostaje na Dodiku. Zajedno s Izetbegovićem i Čovićem 5. avgusta potpisan je tzv. sporazum u kojem stoji da sve ovo, od NATO-a do Vijeća ministara i mnogo čega drugog treba da se dogovori, deblokira i profunkcionira u trideset narednih dana, od tada. Zapelo je, evo mnogo prije tih 30 dana. Čak i uprkos pritiscima raznih igrača sa strane, do direktnih ubjeđivanja »uživo« od ambasadora SAD-a i Velike Britanije. Svi su kobajagi pritiskivali, a on se kobajagi opirao. Zaključak je ovakav kakav je. Naivni čekaju 5. septembar i drhte da će Dodo napraviti haos, a Komšić, Džaferović, Čović i Izetbegović će lomiti prste od očaja. Priča je, na sreću, postajala godinama malo po malo prepoznavana i sada je vrlo blizu potpunom demistificiranju.

Svi oni zajedno, iz ovih ili onih razloga, čuvaju jedan drugoga u tom interesnom teatru ne dajući nikome da padne. Ako jedan poklekne, pada cijeli sistem kojim se svijet u BiH – doduše uz njihov vlastiti mazohistički pristanak – muze od rata do danas. Jer, gdje bi to Dodik kada bi kojim slučajem i razvalio BiH i RS unutar nje? Gdje bi to imao svoju »državu« kakvu ima sada. Gdje bi Bakir i Dragan, njegovi istinski jarani u podjeli interesa imali više nego što imaju danas? U kojoj bi to »Bosni« na dvadesetak i kusur posto teritorije od ovoga danas Bakir mogao stopama svog oca. Misli li on doista da će ga Erdogan kojem je Alija dao »Bosnu u amanet« zajedno sa sinom, čuvati kao zjenicu oka svog, pa i »bratski« po njihovom. Ne zna sultan danas ni šta će sa sobom u okruženju koje ga stišće iznutra i spolja, a ne šta bi sa Bakirom.

I konačno, vjeruju li oni doista da će NATO s Amerikom odustati od Balkana koji im je veliki interes – neka pogledaju poruku Michaela Pompea Predsjedništvu BiH 8. januara ove godine o očekivanjima od BiH u planovima Washingtona i Alijanse – samo zato što se to ne sviđa nekom malom Dodiku na Balkanu. Uostalom, neka sačeka da vidi kako će se Trump i Putin dogovoriti o mnogo krupnijim pitanjima unutar kojih je i ovo, pa će bolje shvatili kao mali danas šta je politika velikih, a šta laž i zagrljaji dok tako treba. Kakva nacija i vjera u njih.

Tačno je da su ovdje svi za jednog i jedan za sve – iz pojedinačnih, vlastitih interesa. Otud je sve skupa riječ o pukom, zajedničkom pokušaju spašavanja »vojnika Dodika« poput onog u filmu o Rajanu. Jer ako njega ne spase, i njima se crno piše.

Razlika je u tome što ovo nije film. A oni nisu ni zbunjeni, ni ludi. Preigrali se.

(novilist.hr)