Svaka poruka, emisija, videoigra, film, program, posebice oglas ili reklama, konstruirani su, zamišljeni i načinjeni s određenom svrhom i namjerom (manipulirati, zabaviti, informirati, prodati). Da se ostvari postavljeni cilj koriste se brojna izražajna sredstva (jezik, glazba, montaža, sofisticirane tehnike manipuliranja informacijama ili stvarnošću), najčešće da se stvarna namjera što bolje skrije i maskira. Mediji posreduju manje ili više skrivene stavove, vrijednosti, životne stilove, ponašanja (najčešće: vrijednosti i životni stil konzumerizma). U današnjem svijetu medije primarno pokreću interesi kapitala, posla i profita. Ne vrijedi to samo za oglašavanje, već i za zabavni i informativni program.

Zarobiti što veći broj gledatelja, zabaviti ih i pasivizirati, dati im 'kruha i igara', dovesti rimske arene u njihove domove. Ovisno o znanju, umijećima, kritičnosti i uloženom naporu medijske je poruke moguće razumijevati i drugačije, a ne samo onako kako bi to htio njihov osnivač. Premda je alfabetska pismenost mnogo jednostavnija, premda je izgubila obilježje nekadašnje subverzivnosti (sjetimo se bičevanja Crnaca koji su potajno učili čitati) te premda je postala neupitno obrazovno pravo, gotovo milijarda ljudi u svijetu je nepismeno.

 

Da bi primatelj medijskih poruka postavljao pitanja, razobličavao strategije medijske manipulacije, pronalazio njihov podtekst i iskoristio ostatke slobode da poruku iščita na drugačiji način, kako kaže Umberto Eco, potrebne su mu nesumnjivo određene intelektualne sposobnosti, umijeća i znanja. To nadziranje poruke i iščitavanje brojnih načina njene interpretacije nije, dakle, u intelektualnom pogledu nimalo jednostavno, posebice danas kad mediji vješto skrivaju i maskiraju namjere i stvarna značenja svojih poruka. K tome, neobuzdana akceleracija promjena i tehnoloških inovacija, koju diktira sprega vrijednosno neutralne znanosti, s jedne strane, i korporacijskog kapitala i profita s druge strane, tražit će od nas nova 'čitanja', nove oblike pismenosti, nove otpore i suprotstavljanja, ukoliko ne želimo (p)ostati manipulirani 'birači', nagovoreni i zabavljeni konzumenti, samo lutke na koncu novih vladara svijeta. Naravno, u znatno većoj mjeri nego što smo to danas. Tko će i kako u budućnosti obavljati taj veliki posao masmedijske emancipacije ljudi, kao i hoće li u tome uspjeti, ostaje sasvim neizvjesno.

Što je manipulacija?
Prve promjene koje nam je u ostavila grčka demokracija odnosile su se na jezik. On postaje svojevrsna tehnika. Razvija se retorika koja je od samog početka promatrana kao promišljanje o tehnikama uvjeravanja gdje se govor pretvara u tehniku uvjeravanja. Doba uvjeravanja (20. stoljeće) odlikuje se izvanrednim napretkom tehnika manipulacije. Jedan od načina manipuliranja je dezinformiranje odnosno varanje određenih primatelja poruka iznošenjem neistinitih informacija (sjetimo se samo povoda invazije na Irak, gdje su Collin Powell i drugi visoki dužnosnici predočili niz informacija za koje se pokazalo kasnije da su netočne ili su došle iz nepouzdanih izvora).

Drugu vrstu svjesne verbalne manipulacije predstavlja propaganda. Osnovno načelo je da manipulacija predstavlja proces komunikacije. U većini istraživanja o manipulaciji i propagandi naglašava se značaj komunikacije. Svaki pokušaj uvjeravanja pretpostavlja postojanje poruke, tj. izražavanje određenog mišljenja. Čin uvjeravanja ne predstavlja obavještavanje o onome što misli govornik. To je uobličavanje iskaza koji mijenja gledište slušatelja i određeno mišljenje čini prihvatljivim. U tom smislu, manipulacija je slična argumentaciji. 'Manipulacija predstavlja komunikaciju prinudom. Opisati manipulaciju znači opisati oblike te prinude, nezavisno od ciljeva koji se na taj način ostvaruju.'

Čin manipulacije često predstavlja složenu pojavu koja u sebe uključuje raznovrsne postupke. Manipulacija se može odrediti kao smišljen, sistematski i kontroliran postupak ili skup postupaka pomoću kojih manipulator, koristeći simbolička sredstva, odašilje određene poruke te time utječe na stavove, uvjerenja i ponašanje velikog broja ljudi kako bi ih se uvjerilo u stavove i vrijednosti manipulatora.

U današnje vrijeme sve se češće susrećemo s raznim oblicima manipulacije pa smo tako ponekad sami svjedoci i žrtve iste. U pravom smislu te riječi manipulacija znači rukovođenje ili baratanje određenim predmetima pomoću pomagala. Ali u prenesenom smislu manipulacija znači vješto varanje, spletkarenje, pri čemu se ideje ljudi ili događaji instrumentaliziraju, koriste kao sredstva za određene skrivene i često nepoštene ciljeve. Najveći uspjeh manipulacije je kada ona postane nevidljiva.

Svjedoci smo manipulacije kojom Internet ima moć nad mišljenjem korisnika. Manipulator zna što hoće, u ovom slučaju podatci koji su objavljeni na internetskim stranicama, no ljudi toga najčešće nisu svjesni. Manipulacija je i zavodljiva prijevara, njome se daju savjeti kako pobjeći u svijet daleko od realnog. Svoj vrhunac manipulacija postiže pojavom Interneta gdje na neki način umiru brige za druge i središte se stavlja interes za samim sobom i gledanje isključivo osobne koristi.

Prvi korak u manipulaciji putem Interneta predstavlja uvjeravanje u slobodu korisnika. U našem društvu se na višoj razini širi ideja da je čovjek današnjice slobodan. Pod manipulacijom podrazumijevamo i djelovanje silom, a tada možemo govoriti o ljudskoj slobodi i slobodnom izboru jer se na prisilan način nešto nameće. U manipulaciji se ne teži dokazivanju to jest razumijevanju mišljenja već njegovom nametanju (primjer za to je sam početak sukoba u Siriji, gdje se javnosti nije pokušala objasniti uzročno- posljedična veza i razlozi sukoba te kakve će biti dalekosežne posljedice, već se cijelo vrijeme išlo s jednom tezom 'Assad je krvnik i zbog njega je započet sukob te stoga on mora otići s vlasti, milom ili silom').

Manipulacijom se želi na silu prodrijeti u nečiji duh da bi se tamo ukorijenilo neko mišljenje ili ponašanje, a da čovjek nije svjestan prisile. Ona izaziva i individualističko povlačenje u sebe, a ono rađa želju za stapanjem. Tako se ljudi rijetko ističu od ostatka, prilagođavaju se većini i na neki način se stapaju s okolinom.
Najznačajnije su indicije medijskih manipulacija:
•    površnost je lakša od dubine sadržaja
•    kraće teme lakše je prenijeti nego dulje i složene informacije
•    bizarno privlači više pozornosti od 'običnog'
•    posredstvom medija šalju se poruke o potrošnji kao primarnoj ljudskoj potrebi

Središnja ideja manipulatora je rušenje svakog oblika razumnosti u ime neposrednosti, spontanosti i ugode. Umjesto kreativne uporabe slobodnog vremena, manipulator nudi dokoličarenje i prosječnost, a banalnost se uzdiže u rang vrline. Škola, posao i obveze shvaćaju se kao kavez iz kojeg treba pobjeći, kao prepreka koju treba zaobići.

Manipulator lako uvjeri najmlađe da igračke hodaju, trče, lete, skaču, govore i slično. Kada zapravo shvate da se igračke ne ponašaju kao u reklamama- djeca su razočarana i tako se stvaraju frustracije, a one su osnova za manipulacije.

Đuro Šušnjić manipulaciju definira kao smišljen, sistematski i kontroliran postupak ili skup postupaka pomoću kojih manipulator, koristeći sredstva u za njega pogodnim psihosocijalnim uvjetima, odašilje u masu, preko sredstava komunikacije, određene poruke, s namjerom da utječe na uvjerenja, stavove i ponašanje velikog broja ljudi, a da toga nisu ni svjesni.

Internet- masmedijski paradoks
Internet je medij bez jasne strukture i centralnog izvora informacija, a korisnici biraju sadržaje prema osobnoj motivaciji. Internet je 'povuci' medij. On ne može zamijeniti druge medije iako ima velike mogućnosti za to. Njegovo korištenje je interaktivno dok je gledanje televizije pasivno. Televizija je jeftina i lagana za upotrebu, a korištenje Interneta je skuplje i zahtijeva predznanja. Na jednu stranicu novina stane i do 50 puta više informacija nego na zaslon računala, a i količina teksta je veća. Online glasila imaju takoreći dobru stranu jer su dostupna više od 5000 online naslova širom svijeta, dok nam je dnevno ili tjedno dostupno desetak novinskih sadržaja. Paradoks je da svatko može kreirati informacije, a time se stvara niz dezinformacija. Također se korisnici mogu samoprezentirati i time izaći iz anonimnosti.
Istraživanja su pokazala da ljudi najviše vjeruju Internetu kao izvoru informacija.

Internet 'ne zaboravlja' tj. sadržaji se mogu reproducirati, umnožavati itd. Javlja se efekt 'nove' i efekt 'vrha ledene sante'. Prvi efekt je uočljiv kada web stranica pobudi veliki interes, a za neko vrijeme počne gubiti publiku (lakše je privući nego zadržati interes), a kod drugog efekta pojedinci obično očekuju mnogo više informacija nego ih stranica nudi.
Na Internetu su poznati blogovi gdje čitatelji sudjeluju u događajima, to je interakcija informacija i izvora. Danas mogu svi biti 'novinari' i stavljati informacije na Internet te biti kreatori tema i sadržaja, kako ti svi sadržaji ostaju na njemu, tj. ne brišu se, lako se stvara mreža neistina koje uzimamo kao točan podatak.

Bilo bi nepravedno Internet gledati samo kroz loše strane jer njegove mogućnosti su velike kad se uzme sve u obzir. I upravo bi to trebao biti poticaj da ga se kreira i koristi u pozitivne svrhe, a ne za i na štetu drugih, bilo manipulacije sadržajima ili ilegalnih aktivnosti.

Pojava ovog novog medija otvorila je nove mogućnosti i dileme jer s jedne strane Internet predstavlja brzi način informiranja i komunikacije, dok je s druge strane donio nerješive probleme poput manipulacije, pedofilije, pornografije, trgovine ljudima, ljudskim organima, neprovjerene informacije i slično. U cilju zarade korisnicima se nude različite vrste usluga koje su zabranjene zakonom; primjerice, bez problema se može putem Interneta kupiti, ne samo namirnice već i oružje pri čemu nitko neće pitati za godine.

Medijska ovisnost i njene posljedice
Ova je vrsta ovisnosti postala u našoj svagdašnjici toliko očigledna da uopće nije potrebno navoditi neke posebne dokaze o općem buljenju u razne vrste zaslona, najčešće u televizijski, a sve češće u zaslon računala i mobitela. Ovdje ćemo tek kao ilustraciju navesti nekoliko izjava ljudi koji osjećaju nelagodu zbog ovisnosti o Internetu:
'Kad surfam Internetom osjećam se hipnotiziranim; Internet je ovisnost, a ja sam ovisnik; kad zaglavim pred ekranom, osjećam se kao glavica zelja;kad ga koriste, moja djeca izgledaju kao zombiji; kako da svoju djecu odvojim od njega i vratim ih životu?'

Još veću nelagodu osjećamo kada čujemo opise učenika viših razreda osnovnih škola dok igraju nasilne igre na Internetu; ' uživam kad ga 'rasturam'; osjećam moć, mogu ubijati; užitak je kad ga ubijem; osjećam da sam unutra pa ubijam, koljem, režem; uživam u agresiji i razaranju; uzbuđujem se – nasilje, klanje". Ti mediji onečišćuju svijest djece prenošenjem dominantno nasilnih modela ponašanja. Ne začuđuje stoga što je medijsko nasilje prepoznato kao jedan od čimbenika porasta nasilja u svijetu općenito, da neki mladi nasilnici izjavljuju da im je već dosta gledanja (igranja), a da u slučaju posljednje 'igre' učenika Roberta Steinhaeusera (ubio je 16 osoba i potom sebe u gimnaziji Gutenberg u Erfurtu) nije bilo jasno je li on bio svjestan da ubija stvarne ljude ili likove u svojoj omiljenoj videoigri, koju je kao medijski ovisnik igrao bezbroj puta. Slično je i s masakrom u kinu Aurora u Coloradu (SAD) kad je 2012.godine James Holmes upao za vrijeme kino projekcije filma 'Batman' i počeo pucati po ljudima, pritom ubivši 12 a ranivši 70 ljudi.

Obilje, eksplozija, poplava informacija, znanja, podataka…
Budući da postoji i informacijsko smeće (smog, toksini, virusi), manipuliranje podacima, zagađenje znanja i slično, manjkaju nam bitne informacije o tome što se stvarno dogodilo ili što se događa: ne znamo, recimo, što i/ili tko doista stoji iza događaja 11. rujna u New Yorku, no ne znamo ni kakvu vodu pijemo u gradu u kojem živimo, itd. Teško je pronaći prave informacije i doista vrijedno znanje; čak u i nastavnim programima i udžbenicima nerijetko nalazimo obrasce netolerancije i mržnje, spolne, nacionalne ili vjerske predrasude. Ni Internet kao svojevrsna virtualna anarhija nije utjeha. Tako sumnja u svijetu izobilja informacija i svakojakog 'znanja' postupno postaje bitan dio našeg identiteta i osnovni alat snalaženja.

Postupno opadanje sposobnosti usredotočivanja pozornosti
Usredotočiti se i udubiti duže vrijeme na bilo koju specifičnu stvar, pa i na ono što čitamo, učimo ili slušamo sve je teže, a to posebno vrijedi za djecu. ADD (attention deficit disorder) – poremećaj pažnje bit će po svoj prilici sindrom informacijskog doba. Sve je više djece koja nisu odgledala ni jednu tv-emisiju, ili izvela nešto drugo, od početka do kraja. Izobilje ponuđenog, daljinski upravljač, mobitel, videoigre, hipertekst na Internetu i slično pogoduju prekidanju aktivnosti, ometaju trajniji koncentriran rad, a provociraju stalno mijenjanje programa, sadržaja ili aktivnosti, skokovito čitanje i ostalo.

Učestale videoigre i slične aktivnosti mogle bi stvoriti generaciju impulzivnih i nerefleksivnih ljudi, koji će imati teškoća s produbljenim, na budućnost orijentiranim i moralnim promišljanjem. Sve izrečeno ima, razumije se, ozbiljne implikacije na rad u školi, učenje kod kuće, razumijevanje djece i mladih itd.

Navikavanje na patnje i stradanje drugih, slabljenje empatije i sućuti
Prepuštajući se zavodljivoj (video)medijskoj plimi, a bez potrebne kritičke svijesti o njenim učincima, postupno gubimo sposobnost da stvari shvaćamo ozbiljno, da nas potresu užasni prizori, da se uživimo i suosjećamo s patnjama žrtava. Postajemo neosjetljivi i ravnodušni na nasilje prema drugima, dapače i sami, primjerice u nekoj videoigri, simbolički ubijamo bezbroj puta. No, sve to, prije ili poslije, ima svoju cijenu i na neki način dolazi na naplatu. Indiferentni, malo buljimo u ratna stradanja u Iraku, Afganistanu, Libiji, Siriji i drugim ratištima, pa se malo prebacimo na nogomet ili neki kviz, potom još ravnodušniji gledamo palestinsku tragediju, itd.

Problem jest kako živjeti s time: otupjeti i dalje pasivno konzumirati sve što je ponuđeno ili slično nekim mladima, pokušati pobjeći i zaboraviti, pomažući se pri tome ecstasyem i techno-glazbom.

Nestajanje autentičnih lokalnih kultura (jezika, znanja, običaja)
Kao dio šireg procesa globalizacije izrasta i McDonalds-kultura, građani su sve pasivniji, zarobljeni gledatelji i manipulirani potrošači, a medijska zabava služi kao sredstvo za uspavljivanje kritičke svijesti i posreduje temeljni životni stil: radi, zarađuj, kupuj, troši, opusti se, 'be cool', uživaj, pa ono što Kalle Lasn kaže za Amerikance sve više oblikuje i naše živote.
'Reklame su najrašireniji i najopasniji mentalni zagađivači. Od ranog jutra do kasno u noć, sićušne čestice komercijalnih otrovnih tvari ulaze u naše mozgove. Nama se manipulira na vrlo podmukao način. Beskrajne poruke o proizvodima utkale su se u samo tkivo naše egzistencije. Većina Amerikanaca vodi programirane živote – spavaju, jedu, voze se automobilima, rade, kupuju, gledaju TV, spavaju. Ljudski duh, sazdan od ponosnih oprečnosti i žestoke nezavisnosti, je pripitomljen'

Medijska manipulacija
Gnjevna masa emotivno reagira na izvanjske okolnosti, a njeni članovi pokazuju lakovjernost, sklonost nasilju, netolerantnost i manipulaciju emocijama u medijima, gotovo najviše na Internetu. Manipulatori nude dokoličarenje, seks, slavu, novac, moć i uspjeh. Svojom manipulacijom potiču egocentrizam, osobito kod mladih na primjeru Interneta. Medijska manipulacija se vidi na svim područjima života, a prepoznatljiva je u izjednačavanju grijeha i vrline, nemorala i čednosti, ljepote i ružnoće, agresora i žrtve i ostalih suprotnosti. Manipulator s nebitnim pitanjima postupa kao s bitnima, s nenormalnim se postupa kao s normalnima. Ljudima se manipulira sa sadržajima iza kojih se krije potrošnja, pozajmljivanje, lažne nade, gdje je najvažnije imati, a ne biti.

Manipulatori stavljaju karijeru, bogatstvo i uspjeh iznad svih vrijednosti. Primjerice, manipulatori smatraju da država, a ne roditelji trebaju skrbiti o djeci. Medijska manipulacija počinje kad prestaje kućni odgoj. Manipulatoru je cilj dokidanje manipulacije oči u oči. U medijima, televiziji, internetu se potiču negativne i nebitne vijesti te događaji kako bi ljudi postajali depresivniji jer se tada njima lako manipulira. Medijska, a posebno internetska 'ruka pomoći' je fikcija. Upravo zbog toga što se u grupama koje se formiraju na Internetu, a koje se pozivaju na solidarnost, zna biti na stotine tisuća ljudi kada je riječ o agresorskim ratovima, prirodnim katastrofama i slično, a u stvarnom životu ogromna većina njih okreću glavu od unesrećenog.

Kada je u pitanju manipulacija medijskim informacijama i činjenicama medijski manipulatori računaju na brigu ljudi za zdravljem pa stvaraju paniku i kaos, kao na primjeru epidemije širenja depresivnosti oko ptičje i svinjske gripe. Svoj vrhunac manipulacija doseže pojavom Interneta. S Internetom počinju umirati brige za druge. Manipulacija dotiče sva područja ljudskog djelovanja danas i to najviše putem medija, Interneta. Medijsko manipuliranje postaje uspješno kada smo izgubili vrijeme i usredotočenost na esencijalne stvari. Manipulatoru je cilj pretvoriti ljude u prilagodljivu masu na način da se dominantni ciljevi čovjeka dobro prouče, a zatim se u tim stavovima nastoje pronaći nedosljednosti i praznine.

Internet manipulacija
Iako Internet sve više širi dostupnost online medija, vodi se rasprava o istinitosti informacija i korisnosti različitih internetskih stranica za korisnike vijesti. Korisnici kao prednost internetskih medija navode brzinu, praktičnost u dobivanju i provjeri informacija, ali i mogućnost izbora ili isključivanja sadržaja. Međutim, korisnici moraju biti vrlo oprezni kako bi izbjegli da se njima manipulira.

Online mediji još uvijek nemaju vjerodostojnost poput tiskanih medija i televizije, ali omogućuju dvosmjernu komunikaciju između novinara i čitatelja.

U primjeru sukoba koji ćemo navesti i koji je bio u fokusu medija, ključan je način na koji je isti bio prikazan u američkim medijima. Američki su mediji tome davali veliki prostor i to na način da su izraelskim dužnosnicima i glasnogovornicima ustupili da ga oblikuju na način koji njima odgovara.

Huffington Post donosi listu najučestalijih laži i manipulacija činjenicama o sukobu u Gazi koje se mogu vidjeti u američkim medijima. Jedna od tih činjenica je da je Izrael je prisiljen na raketiranje kako bi obranio svoje građane. CNN i druge medijske kuće u Americi svoje izvještaje počinju događajem od 10. studenoga 2012.godine kada su četiri izraelska vojnika ranjena u palestinskoj vatri. Nakon toga su izraelske obrambene snage odgovorile ubijanjem nekoliko Palestinaca. No, samo dva dana ranije 13-godišnji Palestinac ubijen je u izraelskom vojnom upadu u Gazu, a da se ne spominju raniji smrtni slučajevi na palestinskoj strani. Manipuliranje je, sjetimo se, posebno bilo napadno 2008./2009., kada je veliki izraelski napad na Gazu (u kojem je ubijeno najmanje 1.400 Palestinaca) predstavljen kao obrambeni uz tek usputnu informaciju da je upravo Izrael bio taj koji je tada prekršio sporazum o prekidu vatre. Zar Palestinci nemaju pravo na samoobranu? I ako palestinsko bombardiranje nije prihvatljiv odgovor na izraelsko nasilje, zašto bi onda izraelski napadi u Gazi bili prihvatljivi? I zašto se u svemu uporno prešućuje širi kontekst cijele priče, a to je da je Gaza pod izraelskom blokadom i vojnom kontrolom? Sljedeća činjenica koja ukazuje na manipulaciju je da Izrael pokušava izbjeći civilne žrtve. Izraelski dužnosnici izjavljuju da je 'cilj operacije vratiti Gazu natrag u srednji vijek', kao što je to izjavio izraelski ministar unutarnjih poslova. Ili kada primjerice Gilad Sharon, sin bivšeg izraelskog premijera Ariela Sharona, kaže: 'Moramo poravnati sve četvrti u Gazi.' Ako mislite da se radi samo o retorici, onda se treba sjetiti sukoba iz 2008./2009. Nisu samo organizacije za ljudska prava bile te koje su u javnosti predočile dokaze o izraelskim ratnim zločinima u Gazi, nego su to bili i izraelski vojnici kojima savjest nije dala da šute o zločinima koje su počinili. Pitanje koje se nakon toga postavlja je kako to da je Hamas uspio ubiti samo troje ljudi u Izraelu unatoč tim 'neselektivno' ispaljenim tisućama raketa, dok je Izrael ubio njih više od stotinu unatoč tome što posjeduju sofisticirano precizno oružje kako bi se izbjegle civilne žrtve?

Nakon televizora, Internet je ljude definitivno maknuo iz stvarnog života, stavio ih u snove i/ili virtualni svijet gdje fikcija postaje stvarnost. U svojim sobama internetski ovisnici postaju socijalno izolirana bića. Internet, pa ni Facebook po sebi nisu nikakva opasnost, ali su (u praksi) najsofisticiraniji način manipuliranja djecom. Internet je sve samo ne igra i bezopasna stvar za djecu i mlade. Djeca misle da se svijet mijenja jednim klikom, a izoliranje djeteta iz grupe smatraju tek običnom igrom. Facebook i blogovi postaju arene za napade i nasilje. Djeca i mladi u svojim snimkama objavljenima na Internetu sve češće (kao vid zabave) prikazuju brutalna iživljavanja nad slabijima, nemoćnima, starijima, invalidima i životinjama. Takve snimke postaju žalosni trendovi. Na jednom internetskom portalu je u listopadu 2010. prikazan prvi slučaj 'online' vješanja 21-godišnjeg studenta u Švedskoj. I samoubojstvo se (u komentarima) pokazalo zabavom!

Manipuliranje internetskim anketama
Novinari su u vrijeme izbora izloženi utjecaju političara koji nastoje koristiti medije za svoju promociju. Izborno izvještavanje spada u područja koja su najpreciznije regulirana i teško se može naći neko drugo područje novinarskog rada koje ima tako jasno razrađene preporuke i pravila. Bez obzira na to, novinari su izloženi različitim metodama manipulacije i pritisaka. Izborni proces ugrožavaju različite političke snage koje nastoje svim silama utjecati na birače. Nekad te metode izlaze iz okvira uobičajenoga, demokratskog postupka, ali se političari nadaju kako će svojim utjecajem na medije prikriti nelegitimnost svojih postupaka i polučiti bolji izborni rezultat.

Mogu li ankete u političkoj borbi za glasove biti učinkovito oružje ili se njihov utjecaj precjenjuje? Jesu li i koliko pouzdane? Mogu li dovesti do kontraproduktivnih učinaka i ima li smisla manipulacija njihovim rezultatima? Pitanja su to nad kojima se treba zamisliti uzimajući u obzir dosad viđeno na izborima.

Web anketa je specifično istraživanje u kojem se podaci prikupljaju bez prisutnosti anketara, ali i bez kontrole statističara. Rezultati anketa uvijek su atraktivna i popularna tema, a kad je riječ o onima kojima se nastoji odmjeriti snage političkih protivnika uoči sraza u glasačkim kutijama, značaj im dodatno raste. 'Ono što na prvi pogled može narušiti kvalitetu istraživanja su razno-razne ankete koje se ne provode po pravilima struke, a čiji rezultati budu prikazani u medijima bez ikakva navođenja informacija o samom istraživanju, strukturi uzorka itd.'

Rezultate internetskih anketa često se odbacuje kao nepouzdane, što one često i jesu, a pogotovo kada se testira popularnost političara, pojedine politike, stranke ili političke odluke. Razlog je jednostavan- iza stranaka nerijetko stoji vojska njihovih poklonika pa čak i plaćenika koji klikaju, klikaju i klikaju. Zahvaljujući dvjema anketama, od kojih je jedna zaštićena, a druga nije, otkriveno je manipuliranje internetskim anketama.

Primjera manipuliranjem internetskim anketama nalazimo i izvan naših granica. Tako je 'Time' postavio online anketu kojom je tražio osobu godine 2012. godine. Kim Jong-un je osoba godine, prema rezultatima online ankete. Uredništvo časopisa čestitalo je mladom sjevernokorejskom vođi koje je primijetilo kako je 2012. bila jako dobra godina za njega. Ono što je Time propustio napomenuti je da su,te godine, online anketom manipulirali anonimni posjetitelji internet stranice 4chan. Grupica ljudi, koja se organizirala putem IRC servisa, manipulirali su glasovima kako bi na prvo mjesto zasjeo baš Kim Jong-un te kako bi ukupni poredak ostalih ljudi na listi ispisao skrivenu poruku. Kada se pogledaju prva slova imena prvih deset osoba na ljestvici, može se pročitati 'KJU GAS CHAMBER' - plinske komore Kim Jong-una.

Manipuliranje djecom
Djeca se danas počinju koristiti Internetom sve ranije. Internet kao medij u današnje vrijeme formira mišljenja i stavove ljudi u društvu. Virtualni svijet kojeg Internet nudi postaje sve izazovniji i primamljiviji od svakodnevnice s kojom smo suočeni i time udaljava pojedinca od stvarnog svijeta. Za djecu, ali i odrasle, Internet postaje strast koju je nekad teško kontrolirati. Dostupnost, neiscrpnost brojnih sadržaja, teme bez cenzura i prešućivanja, pustolovine su koje Internet pruža svim svojim korisnicima.

Djeca se rađaju u svijetu masovne komunikacije. Upravo zbog toga Internet direktno ili indirektno utječe na dječja uvjerenja, njihove stavove, društvene norme te razne kulturalne vrijednosti. Nudi zanimljivosti, zadovoljava potrebe korisnika, opušta, svakodnevne situacije i probleme prikazuje iz drugog stajališta.

Postoje brojne predrasude i osude na račun Interneta kao medija. Internet potiče nasilje u društvu i veliki je 'kradljivac' vremena, djeca se, koristeći Internet, otuđuju jedni od drugih i samim time manje sudjeluju u organiziranim aktivnostima izvan kuće. Postoje različite stvari koje vrebaju na Internetu: neprimjerene priče i teme, dezinformacije koje potiču mržnju i diskriminaciju, neprimjereni audio i video zapisi, itd. Internet je medij putem kojeg se može puno toga naučiti, ali s druge strane može se postati žrtvom cyber kriminala. Internet je sveprisutan, necenzuriran, dostupan, anoniman, informativan, ali često se zgražamo nad njegovim moćima kada se djeca nađu u ulogama žrtava koje stvara Internet.

Internet je postao popularno mjesto za virtualne susrete i djeca žele preko mreže stjecati nove prijatelje. Kao što se djecu uči da ne razgovaraju sa strancima i da nikome ne daju privatne podatke, isto bi pravilo trebalo vrijediti i za Internet. Jedna od najčešćih dječjih razonoda na Internetu su igrice. Postoje razni žanrovi, od onih koje su pedagoški korisne, koje kod djeteta razvijaju motoriku, maštu i memoriju preko akcijskih te onih igara koje su prepune nasilja i agresivnosti. Te igre ne potiču dječju inicijativnost, kreativnost i isprobavanje vlastitih ideja.

Kompjuterske igre, posebice one s ubilačkom tendencijom, došle su na 'zao glas' nakon sve učestalijih masakara. Tako su one smatrane posljedicom pokolja u Winnendenu (Njemačka) koje se dogodio 2009. godine. Naime, otkrilo se da je Tim Kretschmer (17- godišnji počinitelj koji je u ožujku u školi ubio 15 osoba) bio pasionirani igrač pucačke igrice 'Counter Strike', pa se već javila cijela serija psihologa koji upozoravaju na razinu nasilja i izostanak kontrole nad kompjuterskim igrama. Kompjuterske igre su na loš glas prvi puta došle 2002., nakon masakra u Erfurtu. Tada se otkrilo da je Robert Steinhäuser, autor najvećeg pokolja u srednjoj školi u povijesti, bio ljubitelj igre 'Half Life'. Nakon erfurtskog masakra nije došlo do zabrane kompjuterskih igara, no u međuvremenu se sklopio cijeli niz studija koji pokazuju kako nasilne igre mogu utjecati na razinu nasilja kod djece, posebno muške djece.

Manipulacija na Facebooku
Igre na Facebooku su metode manipuliranja ljudima. Da bismo pojasnili ovu tvrdnju krenuti ćemo od tzv. Piramidalne prijevare koja se naziva i Ponzijeva šema. Ime je dobila po Charlesu A. Ponziju, čovjeku koju je nakon Prvog svjetskog rata iskoristio kaos u europskom monetarnom sistemu, kada su europske valute imale minimalnu vrijednost u odnosu na dolar. Ponzi je došao na ideju da njegovi agenti širom Europe mijenjaju dolare prikupljene od 'investitora' u europske valute, a zatim kupuju međunarodne poštanske kupone, koje bi u SAD-u opet mijenjali u dolare.

Moderna, internetska verzija Ponzijevih šema danas se naziva po Daveu Rhodesu, studentu koji je još 1980-ih došao na 'genijalnu' ideju da ljudima šalje email nazvan 'Make.Money.Fast'. Njegova ideja je bila jednostavna: novac (obično oko 5-10 dolara) slao se prvoj osobi na listi, koja bi zatim ispala s liste. Rhodes bi dodao svoje ime na posljednje mjesto, pa bi se takva poruka slala drugima, koji bi učinili isto.

Najbezopasnija verzija Ponzijevih šema su lanci sreće. Desetljećima su se takva pisma, u kojima se tvrdilo da ćete, ako ih ne pošaljete dalje, izgubiti sve što imate, razboljeti se ili čak umrijeti, slala poštom, a razvoj interneta je omogućio još jednostavnije slanje, zbog čega ne postoji korisnik interneta koji u svom inboxu barem jednom nije našao ovakvo pismo.
Isto tako, redovno se susrećemo sa e-mailovima u kojima se upozorava na neki novi virus koji će nam uništiti kompjuter, obećavaju besplatna putovanja ili mobiteli, traži pomoć za bolesnu djecu i slično.

Psiholozi su davno objasnili da su ljudi bića podložna manipulaciji, a uvijek će se naći netko tko će to pokušati iskoristiti. Piramidalne sheme zbog toga nikada neće nestati, nego će se na različite načine razvijati. Najnoviji dokaz za ovu tvrdnju su Facebook i igre koje funkcioniraju upravo po ovom principu- u njima se ne može napredovati ako se ne uključi dovoljno prijatelja, a igraju ih milijuni ljudi širom svijeta.

Osim igricama, Internet također manipulira ljudima odnosno djevojkama koje još nisu postale punoljetne koje sanjaju da budu na naslovnicama kao zavodljivi i uspješni fotomodeli pa tako pregledavaju razne internetske stranice i traže svoje uzore. Internet im predstavlja krivu sliku, ne vidi u radu uvjet čovjekova opstanka nego nudi način kako se osloboditi rada.

Otkad postoji Internet i virtualna komunikacija, pojavljivale su se razne usluge, servisi i proizvodi koji su stvarali internetske skupine korisnika koji su dijelili neki specifičan zajednički interes. Pojavila se društvena mreža Facebook. Današnji 'facebookovci' stekli su naviku svakodnevnog prisustva i komuniciranja na tim stranicama, a posebice je popularno učlanjivanje u zajedničke podgrupe, koje se temelje na afinitetu prema određenoj umjetnosti, sportu, ali i načinu razmišljanja i što je najvažnije politici. Naravno, nije trebalo proći puno vremena, a da se shvati kolika je zapravo moć utjecaja i manipuliranja putem Interneta kao medija, a unutar njega putem ovakvih stranica koje bilježe masovnu posjećenost.

Internet nije samo revolucija u učenju i komuniciranju nego sve više moćno sredstvo za organizaciju prosvjeda i revolucija. Poznata je činjenica da su studentski prosvjedi kod nas i u svijetu organizirani putem internetskih mreža pa se možemo prisjetiti prosvjeda 'Facebook revolucije' kojom je pokrenuto Arapsko proljeće 2011.godine, koristeći se svim mogućnostima interneta intenzivno komunicirajući preko svoje Facebook stranice, filmića sa snimljenim porukama na YouTubeu, foruma, blogova i web stranica.

Iz navedenih primjera možemo vidjeti da na Facebooku ne nedostaje i političke manipulacije. Facebook, u kojemu je najprisutnije virtualno druženje korisnika, uz pozitivnu značajku povezivanja ljudi, otvara i mogućnost manipuliranja privatnošću osobnih podataka. Naime, Facebook zadržava ne samo podatke već i vlasnička prava nad njima. Američki predsjednik Barack Obama se u 2009. godini obratio naciji i napomenuo da pripaze na opasnosti Facebooka jer čak 42 posto poslodavaca u SAD- u na temelju tih privatnih podataka provjerava potencijalne zaposlenike.

Zaključak
Koliko je realan toliko je i apstraktan i misteriozan. Internet ima nepregledne mogućnosti i koristan je samo ako smo dovoljno upućeni u te mogućnosti. Lako nas može dovesti u kaos informacija i u zbrku. Iako je preuzeo vlast kao medij ipak ga moramo uzeti s rezervom. Internet manipulira ljudima i oni ponekad nisu ni svjesni te manipulacije.

Kroz brojne primjere vidjeli smo kako on manipulira ljudima, od najmlađih pa sve do najstarijih, no djeca su još uvijek najviše podložna njegovu utjecaju. Prekomjerno korištenje Internetom može imati brojne posljedice pa smo tako vidjeli kako su djeca počela oponašati glavne junake online igrica, a imali smo i primjer gdje je to tragično završilo.
Sve u svemu manipulacija je svakodnevno prisutna, bilo da je riječ o reklamama ili igrama, te treba znati prepoznati krajnji cilj i svrhu ponuđenog sadržaja.

(advancehr)