Kod jedne moje prijateljice sam vidjela radove koje je ona radila dekupaž tehnikom. Zainteresilara sam se za njih i ona mi je dala neka osnovna uputstva kako se šta radi. Odvažila sam se i započela svoj prvi rad. Odmah sam bila zadovoljna, a i moj muž i sin. I tako je krenulo. Prvi, drugi, treći predmet...

Piše:  Mediha Džakmić

Ko je bar jednom navratio u Kewser upoznao je našu Zadu. Zada je odavno postala kao nekakav zaštitini znak Kewsera. Svako ko bilo kojim povodom dođe u Kewser popio je njenu kahvu. Sve Kewserove članice kažu da nigdje kahva nije kao u Kewseru kada je Zada skuha. A tek njeni ručkovi. Sve što pripremi veoma je ukusno, a posebno riža. Mnogi koji su je probali kažu da bolju jeli nisu. Baš zbog ukusa, raznovrsnosti  i ljepote hrane koju godinama nama u Kewseru priprema odnedavno je Zada dobila i ulogu urednice  kulinarske rubrike Zehrinog portala. Tu možete pronaći Zadine racepte i pridržavajući se istih pripremiti vaš ručak. Zada je u Kewseru kao neki servis. Osim što za nas kuha, priprema kahve, ona prelijepi Kewserov prostar održava čistim i urednim i daje mu svoj pečat, bilo da ga oplemeni cvijećem ili nekim ukrasom. Zna nas do suza nasmijati ali isto tako počesto svojim pričama i rasplakati. Ona zna  mnoge stavri i popraviti. I mi Kewserove aktivistice za mnoge stavri pitamo Zadu. Šta god ko traži, Zadu pita gdje je. Ako neko nešto zaboravi, pita Zadu kad se to desilo, ko je kad dolazio. A Zada kao da u sebi ima kompjuter sa bazom podataka, revnosno i tačno odgovara. Po mnogo čemu je Zada prepoznatljiva. Po svom stajlnigu posebno,  odjeći nježnih boja. Ne možete Zadu vidjeti u crnom, tamnom, njene omiljene boje su nježno roza i ljubičasta. Zna obući sve u tim nijansama, pa u sumornim jesenjim danima, kao i u hladanim zimskim u Kewserove odaje unijeti dašak proljeća. Mada na hadžu još nije bila, ipak je često  zovu hadžinicom. Muž joj je bio na hadžu i ona ga iz poštovanja, po starinskom običaju zove hadžija, a onda žene nju hadžinica. Razmišljam po čemu je još prepoznatljiva naša Zada. Jer jedna je Zada. Pa naravno, kako sam to zaboravila! Zada je i ponosna nana koja ne propušta priliku da pokaže koliko voli svoja dva unuka, Tarika i Davuda  i da nešto ispriča o njima. Koliko je brižna nana govori i činjenica da počesto odvodi Tarika u školu i ode po njega. Zavređuje Zada da se piše o njoj. Ali ono zbog čega hoću da vam pišem o Zadi je njen novi hobi, upravo zbog njega se uklapa u ovu rubriku, kreativnost. Sa Zadom sam razgovaral o njenoj najnovijoj ljubavi, novom hobiju.

Odnedavno se Zada i to bi mogli reći samouko bavi umjetnošću dekupaž tehnike. Na pitanje od kada i kako se počela baviti Zada nam je kazala:

Oduvijek sam voljela ručne radove kao što su pletenje, heklanje, tkanje i znam sve to raditi, ili bolje reći sve sam to u mladosti s mnogo ljubavi radila. Danas, kada to gubi na svojoj aktuelnosti željela sam da pronađem neki „moderniji“ ručni rad i da mu se posvetim. Kod jedne moje prijateljice sam vidjela radove koje je ona radila dekupaž tehnikom. Zainteresilara sam se za njih i ona mi je dala neka osnovna uputstva kako se šta radi. Odvažila sam se i započela svoj prvi rad. Odmah sam bila zadovoljna, a i moj muž i sin. I tako je krenulo. Prvi, drugi, treći predmet...Ta tehnika mi je postala toliko draga,  naprosto sam se zaljubila. Znam ostati do kasno u noć da bih završila neki detalj ili predmet.

Koliko ti treba vremena da uradiš jedan predmet?

Sama dekupaž tehnika se radi u fazama, to mi omogućava da mogu organizirati vrijeme izrade. Zasad ja ne započinjem drugi, dok ne završim jedan predmet, tako da nakon što odradim jednu fazu koja same posebi ne iziskuju puno vremena, ostavljam predmet na sušenje. Tako da uglavnom uveče odradim tu jednu fazu, a dan imam na raspolaganju za moje druge obeveze. Možda će doći vrijeme kada ću uporedo raditi više predmeta, što će iziskivati i više uloženog vremena.  

Kako dobijaš inspiraciju za ideju i boje na predmetu?

Ja volim cvijeće, tako da su motivi koje odabiram uglavnom cvjetni. I u ovom poslu preferiram nježne boje, meni omiljene rozu, ljubičastu, a s obzirom da su dosad najčešći motivi cijeće i ruže, onda mi one i najviše odgovaraju.

 

Ima li neki posebno ti drag dosad urađen predmet i zbog čega?


Svi su mi dragi, ali posebno mi je draga kutija za Kur'an koju sam posljednju uradila po narudžbi jednoj prijateljici, a opet kao njen poklon jednoj mladoj novoj hafizi. Što zbog Kur'ana, što zbog hafize imala sam posebno nadahnuće i osjećaj dok sam je radila. I kad sam je završila nekako mi je najljepša od dosad urađenih radova.

Šta radiš sa urađemim eksponatima, da li poklanjaš, prodaješ ili jednostavno čuvaš za svoju dušu i eventaualnu izložbu?

Izložba? Već se nadam se da ću se nekad nekome pridružiti da izložim svoje radove. Kamo sreće da još organizujemo izložbu Zlatne ruke Bošnjakinje, ali bit će, abd. Svaki predmet namijenjen za prodaju neđe svog kupca. Najbolja reklama je sam rad. Kada neko vidi i svidi mu se odmah vlasnicu pita ko je radio, može li se naručiti? Dosta sam ih poklonila i želim da i dalje poklanjam. Mislim da je ovo lijep i vrijedan poklon, tako da koristim razne prilike da moje radove poklonim prijateljicama i rodbini.

Je li to skup hobi, može li prodaja pokriti troškove uloženog materijala i eventualno tvoj trud?

Nije skup, uvijek se nađe koja marka za kupovinu kutije ili tacne. Boje također nisu previše skupe, a kombinacija boja omogućava mi da ih maksimalno iskoristim. Ljubav i osjećaj koji imam i dok radim i kad vidim gotov rad nema cijenu.

Možeš li nam ukratko opisati postupak izrade jednog predmeta dekupaž tehnikom?

Prvi korak je nanošenje temeljne boje  (ja zasad kosritim bijelu boju). Kada se boja osuši  nanosi se akrilna boja. Nakon sušenja ide postupak crtanja motiva slobodnom rukom ili lijepljenje isječaka sa papirnih salveta ili namjenskih fotografija. Poslije sušenja može se još docrtati ili nanijeti željene boje ili pojačati kontura. Na kraju dolazi postupak lakiranja i sa ponovnim sušenjem i to je gotov proizvod.  

Zadina poruka za naše čitateljke:  

Nikad ne smijemo klonuti duhom. Uvijek iz svake situacije postoji izlaz, samo treba vjerovati u Allaha Uzvišenog i koristiti blagodati i prilike koje nam Allah dž.š. stalno daje. Žene mogu uvijek svojim rukama da doprinesu i privrede kućnom budžetu. Ne treba očajavati i kukati kako nema posla. Možete uvijek nešto proizvesti, bilo da se radi o hrani, ručnim ili umjetničkim radovima, poljoprivrednim proizvodima i to plasirati na tržište. Prednost našeg vremena je internet i komunikacija putem njeg, tako da uvijek sebi možete napraviti reklamu i time stvoriti put do eventualnog kupca. A dobar proizvod će uvijek biti prepoznat i stvoriti sam sebi tržište.