Vrbanjci, mjesto u općini Kotor-Varoš, posljednjih su sedam godina poznati po borbi koju zajedno vode roditelji, djeca i nastavnici. Borbi za maternji jezik.

Ujedinjene nacije su 21. februar odredile kao Međunarodni dan maternjeg jezika, oko kojeg se u Vrbanjcima i danas vodi borba.

Nekada dijelom matične Osnovne škole “Sveti Sava” u Vrbanjcima u bh. entitetu Republika Srpska, a danas istureno odjeljenje Osnovne škole “Prvi mart” iz Jelaha u Federaciji Bosne i Hercegovine. Već sedam godina nisu u zgradi nekoć matične škole, mjesto su pronašli u mesdžidu u Hanifićima, nadomak Vrbanjaca. I tu uče maternji bosanski jezik.

U ratnom periodu, svi su mahom bili prognani, i Bošnjaci i Hrvati. I po povratku su shvatili da su im, ustvari, mnoga prava uskraćena. Krajem 2012. godine, anketnim listićima su osluhnuli šta to povratnici žele i jesu li za borbu koja traje već više od sedam godina. Borbu za bosanski jezik i nacionalnu grupu predmeta. Godine 2013. su svako jutro bili pred školom i protestovali zato što djeca bošnjačke nacionalnosti ne izučavaju nacionalnu grupu predmeta svoga naroda. Godinu kasnije dolazi do preokreta.

Instruktivna nastava

“Stupili smo u kontakt s Osnovnom školom ‘Prvi mart’ u Jelahu, s direktorom Esadom Garićem, i krenuli smo s realizacijom instruktivne nastave”, kaže Nedžad Smajlović, domar i roditelj četvero djece od kojih su dvoje završili ovu osnovnu školu, a dvoje je još pohađaju.

Ne krije ponos kada priča o prvoj generaciji svršenika ove škole, među kojima je bila i njegova kćerka.

“Prva generacija kada je završila, bilo nam je, ma ja sam bio ponosan kad mi se kćerka upisala u srednju školu i da je to sve proteklo super”, prisjeća se Smajlović.

Kćerka je završila i srednju školu i, kaže Smajlović, nije bilo nikakvih problema prilikom upisa.

“Niko ništa nije progovorio, ni direktori, ni nastavnici. Čak imamo dosta tih nastavnika koji su mene učili, a koji su nam davali podršku, koji su čestitali nakon presude. Kažu: ‘Imate pravo na to’, ali ne smiju ljudi izaći, ostali bi bez posla”, ističe on.

Brojne prijetnje i pritisci

Potom je počela sudska procedura. Brojne tužbe, gonjenja, kazne, žalbe…

“Tužili smo školu za diskriminaciju naše djece jer je bilo 57 posto naše, bošnjačke djece u Osnovnoj školi ‘Sveti Sava'”, nastavlja on. 

Borba je bila teška. Bilo je čak i prijetnji oduzimanjem djece.

“Pritisaka ima, međutim, bitno je da čovjek zna svoja osnovna prava, upravo zbog naše djece i da ustraje u tome. Ja sam imala tu sreću da od samog početka, otkako su počela previranja oko bosanskog jezika i nacionalne grupe predmeta, budem uz roditelje”, ističe Amela Tuzlić, koordinatorica za nastavni proces u isturenom odjeljenju Osnovne škole ‘Prvi mart’ iz Jelaha.

Tuzlić je inače i nastavnica bosanskog jezika i književnosti u ovoj školi. Prije rada ovdje, u prosvjeti u Republici Srpskoj nije imala priliku raditi, budući da, kako kaže, nigdje se ne izučava bosanski jezik. Tu je od samog početka, od 2014. godine. 

U decembru prošle godine dolazi nova presuda. I to u korist učenika i roditelja Bošnjaka.

“Sad smo na Vrhovnom sudu RS-a dobili presudu u našu korist, znači da se nastava izvodi po bosanskom planu i programu”, govori Smajlović u razgovoru za Anadoliju.

Spremni su na povratak u nekoć matičnu školu, ali pod jednim uvjetom.

“Što se tiče nas roditelja, mi smo uvijek za tu opciju da se djeca sutra vrate dolje ako se može obezbijediti nastavni kadar, raspored časova za bosanski jezik, mi ćemo sutra djecu vratiti u matičnu školu”, kaže on.

Brojni problemi ostali

U školu je upisano 60 djece, a nastavni kadar većinom čine povratnici u RS.

Međutim, dolaze i nastavnici iz Federacije BiH. No, nije sjajno, i oni se suočavaju s problemima..

“Doprinosi koji se uplaćuju za naše zdravstveno osiguranje su uplaćeni regularno, međutim mi, nastavnici iz RS-a, nemamo pravo liječenja ovdje jer, navodno, doprinosi se uplaćuju na pogrešan broj općine”, govori Tuzlić.

Djeca koja izađu iz ove škole, nose sa sobom dobre rezultate.

“Najsretniji smo što imamo jako pozitivne povratne informacije o toj našoj djeci koja su upisivala koledže u Sarajevu, fakultet, medresu u Travniku, srednje škole u Banjaluci, koji su otišli vani, koji su napustili BiH s roditeljima”, kaže Smajlović.

Jedna od učenica dolazi iz sela koje je od Hanifića udaljeno dva kilometra.

“Ja sam Šeherzada Hasić. Dolazim iz sela Većići, imam 14 godina i 9. sam razred Osnovne škole ‘Prvi mart'”, govori ona.

Omiljeni joj je predmet matematika.

“Pa, nekako najviše se tu pronalazim, i nastavnica kada predaje, jasne su mi te definicije”, rekla je Hasić.

Narod bi se brzo dogovorio

Planira upisati medicinsku školu u Banjaluci.

Škola je smještena na dva sprata. Zastava Bosne i Hercegovine isturena na njoj. Jedina u ovoj općini. Smajlović ističe kako oni žele samo svoja prava.

“Ne smetam nikome, barem se nadam. Ne ugrožavam nikoga i ne želim nikome osporiti pravo na jezik, bilo to srpski ili hrvatski, ali nemojte ni meni osporavati pravo na bosanski jezik”, govori on.

U suštini, vladajući ne mare za želje nekolicine roditelja i učenika. Ne mare za njihovu dugogodišnju borbu.

“Naši se ovi gore ne mogu dogovoriti, da oni puste obični narod da se dogovori, mi bismo se brzo dogovorili. Često kažem: ‘Svi smo mi Alisa u zemlji čudesa'”, zaključuje svoju priču.

(Anadolija)