U prepunoj sali Kulturnog centra u Novom Sadu, naša kaligrafkinja Zana Tahirović sinoć je održala samostalnu izložbu, koja ima za cilj da široj javnosti pokaže kako se ljubav i osjećaj prema Voljenome prenose na papir.

“Koliko je riječ bitna kada je naš Stvoritelj odabrao da se Svojim stvorenjima kroz povijest obraća upravo putem riječi. Jedan pjesnik kaže: Riječ nikada ne umire. Ponekad je mrak toliko dubok da ga samo blijesak riječi može osvijetliti.” -ističe Zana.

Naša kaligrafkinja, Zana Tahirović „ Srcem kalema“  prenosi Božije riječi koje na jedan poseban način oslikavaju tu ljepotu.
Na izložbi svim pristnima se obratio i reis-l-ulemu Islamske zajednice Srbije Sead Nasufović, koji je sa oduševljenjem podržao svečanost kao što je bila Zanina izložba.

Program je trajao sat vremena u kome su gosti uživali u izvođenju poznatih sevdalinki, recitaciji poezije, i onom najvažnijem preljepim kaligrafskim levhama.

Zana se kaligrafijom bavi od septembra 2015. godine, nakon što je završila kurs koji je predvodila Aiša Agić Smajlović, učenica poznatog, svjetskog kaligrafa Muniba Obradovića. Za nešto više od godinu dana kako se bavi kaligrafijom, njene levhe su našle dom širom Evrope, a stigle su i na kontinent Azije, Amerike i Australije. Imala je tri manje izložbe u svom gradu Gračanici. Najveća levha koju je do sada uradila je 99 Allahovih imena, urađena zlatnom akrilnom bojom na slikarskom platnu dimenzija 150x180cm.

Ovo je samo jedan od uspjeha koje Zana niže u svom životu. Zana će svoju ljubav prema prema kaligrafiji oslikavati i dalje, te se nadamo da će joj se ostvariti želja da napravi samostalnu izložbu u svome gradu.

wtv.ba

U četvrtak 11. novembra je u prelijepom prostoru Bošnjačkog instituta, istina u prisustvu malog broja posjetilaca, upriličena nesvakidašnja promocija knjiga autora Muradifa Ćate. Nesvakidašnja je jer je ovaj neobični insan koji gazi već devetu deceniju života promovirao svojih deset knjiga. To životno djelo sabrano u deset knjiga zbir je znanja, iskustva, mudrosti i filozofije ovog nadasve interesantnog čovjeka. Promotor na ovoj promociji bio je g. Timur Numić koji je predstavio g. Muradifa Ćatu i njegova djela, večer je moderiro i svoja zapažanja o knjigama kazao g. Ruždija Adžović, portparol MDD „Merhamet“.


Dobrotvor i vakif Muradif Ćato je Livnjak koji od 1965. godine živi i radi  Njemačkoj, ali na različite načine pomaže svom narodu i do sada je u dobrotvorne svrhe u Bosni i Hercegovini poklonio oko milion i po eura. Umjesto kupovine skupocjenih auta, kuća i imanja, Ćato veliki dio mukotrpno zarađenog novca ne troši nego poklanja, i to onima koji ga nemaju a kojima je jako potreban, djeci bez roditelja, đacima i sudentima za školovanje, narodnim kuhinjama. Tako je za potrebe MDD „Merhamet“ Ćato uvakufio posjed od dva dunuma zemlje sa kućom u Kasindolu. Medžlisu IZ Livno oformio je Fond za stipendiranje đaka i studenata u koji je uložio 84.000 eura, a od 2003. utemeljio je Fondaciju za nagradu koja nosi njegovo ime, a dodjeljuje je MDD „Merhamet“. Nagrada se dodjeljuje istaknutim pojedincima kao i kolektivima i udruženjima, bh. kulturnim radnicima, sportistima i piscima. Prva nagrada je dodijeljena prvom predsjedniku BiH Aliji Izetbegoviću, a nakon njega i mnogim akademskim ličnostima i institucijama. Između ostalih, nagradu su primili pisci Isnam Taljić i Dževad Karahasan, bivši reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić, Seid ef. Smajkić, Udruženje „Žene žrtve rata“, a dobitnik ove nagrade za 2015. godinu je atletičar Amel Tuka.


„Siromaštvo duše je problem. Zaradite milion i bit ćete nezadovoljni jer nemate  dva. Zato sam ja odlučio davati, jer je materijalizam bolest koju treba liječiti, pohlepa. Kada se izliječite bit ćete opet čovjek“, riječi su ovog tako bogatog, a tako skromnog humanog čovjeka.
Jedan od promotora novinar i publicista Ruždija Adžović kazao je da je Muradif Ćato nesvakidašnja ličnost koja fascinira svojim djelima. „On je literarni lik čije postupke običan čovjek često ne može do kraja razumjeti. Njega pogotovo ne mogu razumijeti arhitekte naših sudbina koji, umjesto općih interesa, na funkcijama koje smo im povjerili vide samo svoj interes, čast izuzecima“, rekao je Adžović.
„U svakom njegovom djelu dominantnu ulogu imaju humanizam i patriotizam, kao bitna snaga neophodna u svakom poduhvatu. Muradif Ćato piše o hrabrim ljudima, visokih moralnih vrlina, koji znaju cijeniti ljudsko dostojanstvo, svoje i drugih, i u stanju su da se održe u svim teškoćama. Autor je istrajan u spisateljskom pogledu, a dokaz za to je i večerašnja promocija čak deset njegovih knjiga“, kazao je g. Timur Numić.
Sam autor Muradif Ćato kazao je da su njegove teme specifične, piše o stvarima za koje se nada da će zanimati kako stariju, tako i mlađu čitalačku publiku koja će tek u vremenima koja dolaze shvatati njegove stavove iznijete u knjigama.
„Kao što je iskren nijet i obaveza kod traženja znanja, isto važi i za pisanje, budući da je to ibadet i jedna od formi učenja i traganja za znanjem. Sto načina i puteva može postojati kojim pisac dolazi do svog djela ali jedino što je važno i presudno, to je djelo samo“, riječi su gospodina Ćate.


Nazivi knjiga Muradifa Ćate su: Bježite, dolaze civilizovani; Pravi despot a zovu ga demokrat; Bošnjak u Njemačkoj; Narodi bijele rase nikad nisu bili zivilizovani; Čovječanstvo između III svjetskog rata i III svjetskog mira; Umjetnički unikati mog zanata; Krstaški rat u Bosni i Hercegovini 1992-1995; Od svge po malo do čega mi je stalo; Izreke, savjeti i pouke; Plava planeta.

Ljepoti promocije doprinijele su i djevojke Hora Kewser za koje g. Ćato u najavi reče da su kao dženetske hurije, a tako su izgledale u svojim smaragdno plavim haljinama.
I još što je za ovu promociju bilo neuobičajeno jeste da je autor knjige dijelio besplatno. Mislim da su svi koji su tu bili odnijeli po deset knjiga i njima će, ako ništa, obogatiti kućnu biblioteku. A možda da te knjige neko i pročita pa možda i kakav književni ili kritički osvrt da napiše. A možda, kao i što sam autor reče, te knjige budu aktuelne, pa time i čitane tek za nekih 20-30 godina. Možda. No, ono što nije pod znakom pitanja je da ovaj čovjek unatoč svojim godinama nastavlja svoj humanitarni rad i inetelektualno djelovanje, pisanje i za sve očekuje nagradu samo od Uzvišenoga Gospodara.

 

Mediha Džakmić

Ako imate stare komade namještaja koje niste voljni tek tako da bacite, pogledajte kako možete da im, uz jednostavne dodatke ili izmjene, nađete novu namjenu i udahnete novi život. Evo nekoliko ideja kako da stari nameštaj dobije novu namjenu.


Ovo je potpuno originalan i inovativan način za korišćenje starih vrata. Ova ugaona polica je prosto neodoljiva. A što je najbolje – ne treba vam puno materijala, samo nekoliko daščica za stalaže.

 

 

 

 

 

 


Svi znamo da drvene palete mogu da se recikliraju i iskoriste na hiljadu različitih načina. A znate li da je za ovu namjenu potrebno samo nasloniti paletu na zid i to je to. Dobili ste savršeno mjesto za odlaganje baštenskog alata, koji će vam uvijek biti na dohvatu ruke.

 

Drveni kalem za kablove lahko se može pretvoriti u interesantnu policu za knjige i sitnice. Potrebno je samo da ga ošmirglate i ofarbate, a s donje strane dodate točkiće – i to je to. Drveni kalem se pretvara u praktičnu policu, još jedan interesantan detalj u vašem stanu.

 

Ko bi rekao da stara komoda može postati žardinjera za cvijeće. Za ovu novu namjenu komode potrebna vam je samo ideja i veoma malo rada – rezultat neće izostati. Originalna žardinjera nikoga neće ostaviti ravnodušnim.

 

Stare mašine za šivenje bila su prava umjetnička djela i šteta je da stoje negdje u podrumu i sakupljaju prašinu. Metalne dijelove očistite od hrđe i ofarbajte, izvadite mašinu i postavite novu drvenu ploču. Mašina postaje stočić na kome će vam svi zavidjeti.

 

Stara mašina za šivenje, koja se više ne koristi za prvobitnu namjenu, dobit će novi život kao toaletni stočić na kome je ogledalo uklopljeno u postojeći poklopac.

 

Stara komoda ne mora završiti na otpadu. Uz minimum materijala možete je pretvoriti u kuhinju za igru, gdje će djeca provoditi divne trenutke i stjecati prva znanja u pripremi hrane. Ko zna, možda se tu rodi i neki budući šef kuhinje internacionalnog restorana.

 

Dvije stare stolice mogu postati elegantna francuska klupa. Ovo je projekt koji mogu raditi i početnici u kućnim majstorijama. Na sajtu An Oregon Cottage nalazi se detaljno uputstvo kako da napravite ovakvu interesantnu klupu.

 

Stari kofer je proputovao pola svijeta, šteta je da sakuplja prašinu u podrumu ili na tavanu. Očistite ga, dodajte mu nogare i pretvorite i interesantnu policu koja ujedno služi i kao skladište za različite sitnice.

 

Pripremila Mediha Džakmić

Izvor: Woo Home

Kod jedne moje prijateljice sam vidjela radove koje je ona radila dekupaž tehnikom. Zainteresilara sam se za njih i ona mi je dala neka osnovna uputstva kako se šta radi. Odvažila sam se i započela svoj prvi rad. Odmah sam bila zadovoljna, a i moj muž i sin. I tako je krenulo. Prvi, drugi, treći predmet...

Piše:  Mediha Džakmić

Ko je bar jednom navratio u Kewser upoznao je našu Zadu. Zada je odavno postala kao nekakav zaštitini znak Kewsera. Svako ko bilo kojim povodom dođe u Kewser popio je njenu kahvu. Sve Kewserove članice kažu da nigdje kahva nije kao u Kewseru kada je Zada skuha. A tek njeni ručkovi. Sve što pripremi veoma je ukusno, a posebno riža. Mnogi koji su je probali kažu da bolju jeli nisu. Baš zbog ukusa, raznovrsnosti  i ljepote hrane koju godinama nama u Kewseru priprema odnedavno je Zada dobila i ulogu urednice  kulinarske rubrike Zehrinog portala. Tu možete pronaći Zadine racepte i pridržavajući se istih pripremiti vaš ručak. Zada je u Kewseru kao neki servis. Osim što za nas kuha, priprema kahve, ona prelijepi Kewserov prostar održava čistim i urednim i daje mu svoj pečat, bilo da ga oplemeni cvijećem ili nekim ukrasom. Zna nas do suza nasmijati ali isto tako počesto svojim pričama i rasplakati. Ona zna  mnoge stavri i popraviti. I mi Kewserove aktivistice za mnoge stavri pitamo Zadu. Šta god ko traži, Zadu pita gdje je. Ako neko nešto zaboravi, pita Zadu kad se to desilo, ko je kad dolazio. A Zada kao da u sebi ima kompjuter sa bazom podataka, revnosno i tačno odgovara. Po mnogo čemu je Zada prepoznatljiva. Po svom stajlnigu posebno,  odjeći nježnih boja. Ne možete Zadu vidjeti u crnom, tamnom, njene omiljene boje su nježno roza i ljubičasta. Zna obući sve u tim nijansama, pa u sumornim jesenjim danima, kao i u hladanim zimskim u Kewserove odaje unijeti dašak proljeća. Mada na hadžu još nije bila, ipak je često  zovu hadžinicom. Muž joj je bio na hadžu i ona ga iz poštovanja, po starinskom običaju zove hadžija, a onda žene nju hadžinica. Razmišljam po čemu je još prepoznatljiva naša Zada. Jer jedna je Zada. Pa naravno, kako sam to zaboravila! Zada je i ponosna nana koja ne propušta priliku da pokaže koliko voli svoja dva unuka, Tarika i Davuda  i da nešto ispriča o njima. Koliko je brižna nana govori i činjenica da počesto odvodi Tarika u školu i ode po njega. Zavređuje Zada da se piše o njoj. Ali ono zbog čega hoću da vam pišem o Zadi je njen novi hobi, upravo zbog njega se uklapa u ovu rubriku, kreativnost. Sa Zadom sam razgovaral o njenoj najnovijoj ljubavi, novom hobiju.

Odnedavno se Zada i to bi mogli reći samouko bavi umjetnošću dekupaž tehnike. Na pitanje od kada i kako se počela baviti Zada nam je kazala:

Oduvijek sam voljela ručne radove kao što su pletenje, heklanje, tkanje i znam sve to raditi, ili bolje reći sve sam to u mladosti s mnogo ljubavi radila. Danas, kada to gubi na svojoj aktuelnosti željela sam da pronađem neki „moderniji“ ručni rad i da mu se posvetim. Kod jedne moje prijateljice sam vidjela radove koje je ona radila dekupaž tehnikom. Zainteresilara sam se za njih i ona mi je dala neka osnovna uputstva kako se šta radi. Odvažila sam se i započela svoj prvi rad. Odmah sam bila zadovoljna, a i moj muž i sin. I tako je krenulo. Prvi, drugi, treći predmet...Ta tehnika mi je postala toliko draga,  naprosto sam se zaljubila. Znam ostati do kasno u noć da bih završila neki detalj ili predmet.

Koliko ti treba vremena da uradiš jedan predmet?

Sama dekupaž tehnika se radi u fazama, to mi omogućava da mogu organizirati vrijeme izrade. Zasad ja ne započinjem drugi, dok ne završim jedan predmet, tako da nakon što odradim jednu fazu koja same posebi ne iziskuju puno vremena, ostavljam predmet na sušenje. Tako da uglavnom uveče odradim tu jednu fazu, a dan imam na raspolaganju za moje druge obeveze. Možda će doći vrijeme kada ću uporedo raditi više predmeta, što će iziskivati i više uloženog vremena.  

Kako dobijaš inspiraciju za ideju i boje na predmetu?

Ja volim cvijeće, tako da su motivi koje odabiram uglavnom cvjetni. I u ovom poslu preferiram nježne boje, meni omiljene rozu, ljubičastu, a s obzirom da su dosad najčešći motivi cijeće i ruže, onda mi one i najviše odgovaraju.

 

Ima li neki posebno ti drag dosad urađen predmet i zbog čega?


Svi su mi dragi, ali posebno mi je draga kutija za Kur'an koju sam posljednju uradila po narudžbi jednoj prijateljici, a opet kao njen poklon jednoj mladoj novoj hafizi. Što zbog Kur'ana, što zbog hafize imala sam posebno nadahnuće i osjećaj dok sam je radila. I kad sam je završila nekako mi je najljepša od dosad urađenih radova.

Šta radiš sa urađemim eksponatima, da li poklanjaš, prodaješ ili jednostavno čuvaš za svoju dušu i eventaualnu izložbu?

Izložba? Već se nadam se da ću se nekad nekome pridružiti da izložim svoje radove. Kamo sreće da još organizujemo izložbu Zlatne ruke Bošnjakinje, ali bit će, abd. Svaki predmet namijenjen za prodaju neđe svog kupca. Najbolja reklama je sam rad. Kada neko vidi i svidi mu se odmah vlasnicu pita ko je radio, može li se naručiti? Dosta sam ih poklonila i želim da i dalje poklanjam. Mislim da je ovo lijep i vrijedan poklon, tako da koristim razne prilike da moje radove poklonim prijateljicama i rodbini.

Je li to skup hobi, može li prodaja pokriti troškove uloženog materijala i eventualno tvoj trud?

Nije skup, uvijek se nađe koja marka za kupovinu kutije ili tacne. Boje također nisu previše skupe, a kombinacija boja omogućava mi da ih maksimalno iskoristim. Ljubav i osjećaj koji imam i dok radim i kad vidim gotov rad nema cijenu.

Možeš li nam ukratko opisati postupak izrade jednog predmeta dekupaž tehnikom?

Prvi korak je nanošenje temeljne boje  (ja zasad kosritim bijelu boju). Kada se boja osuši  nanosi se akrilna boja. Nakon sušenja ide postupak crtanja motiva slobodnom rukom ili lijepljenje isječaka sa papirnih salveta ili namjenskih fotografija. Poslije sušenja može se još docrtati ili nanijeti željene boje ili pojačati kontura. Na kraju dolazi postupak lakiranja i sa ponovnim sušenjem i to je gotov proizvod.  

Zadina poruka za naše čitateljke:  

Nikad ne smijemo klonuti duhom. Uvijek iz svake situacije postoji izlaz, samo treba vjerovati u Allaha Uzvišenog i koristiti blagodati i prilike koje nam Allah dž.š. stalno daje. Žene mogu uvijek svojim rukama da doprinesu i privrede kućnom budžetu. Ne treba očajavati i kukati kako nema posla. Možete uvijek nešto proizvesti, bilo da se radi o hrani, ručnim ili umjetničkim radovima, poljoprivrednim proizvodima i to plasirati na tržište. Prednost našeg vremena je internet i komunikacija putem njeg, tako da uvijek sebi možete napraviti reklamu i time stvoriti put do eventualnog kupca. A dobar proizvod će uvijek biti prepoznat i stvoriti sam sebi tržište.

Svaki harf ima svoja pravila i izučava se pojedinačno. I sama sam iznenađena zainteresiranošću ljudi za ovu umjetnost, ne samo našeg podneblja, nego i šire. Kaligrafija je vodeća umjetnost u islamskom svijetu jer islam zabranjuje slikanje likova. Na našim prostorima tek u skorije vrijeme dobiva na popularnosti. Veoma sam sretna što doprinosim širenju ove umjetnosti prikazujući tako ljepotu islama

Razgovarala: Mediha Džakmić

Zana Tahirović jedna je od rijetkih kaligrafkinja na području Sjeverne Bosne. Rođena je u Gračanici, a živi u Pribavi. Završila je jezičku gimnaziju u Gimnaziji „Dr. Musatafa Kamarić“ u Gračanici. Pri završetku je studija građevine na Univerzitetu u Tuzli. Kaligrafijom se bavi tek godinu dana, ali u svojoj kolekciji levhi ima već pozamašan broj. Njene levhe ukrašavaju domove i oplemenjuju duše mnogih joj sugrađana, Bošnjaka i Bošnjakinja širom domovine pa i dalje. Kako ona kaže, stigle su već na tri kontinenta. Sa Zanom smo razgovarali o njenoj velikoj ljubavi – kaligrafiji, kao i životu općenito.

Otkad se baviš kaligrafijom i otkud ljubav prema kaligrafiji?

Kaligrafijom se bavim od septembra prošle godine, a nakon završetka kursa koji je održan u prostorijama Osman kapetanove medrese u Gračanici. Na kurs sam se upisala iz radoznalosti, nisam ni slutila da ću se nastaviti baviti ovim hobijem i koliko će to promijeniti i moju svakodnevicu. Svaki harf ima svoja pravila i izučava se pojedinačno. I sama sam iznenađena zainteresiranošću ljudi za ovu umjetnost, ne samo našeg podneblja, nego i šire. Kaligrafija je vodeća umjetnost u islamskom svijetu jer islam zabranjuje slikanje likova. Na našim prostorima tek u skorije vrijeme dobiva na popularnosti. Veoma sam sretna što doprinosim širenju ove umjetnosti prikazujući tako ljepotu islama.

Za očekivati je da se kaligrafijom bavi osoba iz vjerskog miljea, odnosno osoba koja je završila medresu ili Islamski fakultet. Ti si završila gimnaziju i studiraš građevinu. Imaju li veze tvoj studij i tvoj hobi i može li se uspostaviti spoj između to dvoje?

Analizirajući spektar mojih zanimanja, reklo bi se da nema nikakve veze jedno s drugim, ali ja sam u svemu našla usku povezanost. Završila sam jezičku gimnaziju i učila sam arapski jezik4 godine, a nakon toga upisala građevinu u Tuzli. Na građevini smo imali dosta slobodnog crtanja, što mi je oslobodilo ruku da s lahkoćom i mirno ispisujem harfove kaligrafije već na prvim časovima. Moja zainteresiranost za islamsku historiju i kulturu također je postojala, čini mi se, oduvijek. Tako, na kraju, sve mi je to pomoglo da saživim sa kaligrafijom.

Možeš li nam reći koju riječ o tvojim levhama. Koje pismo koristiš u ispisivanju levhi i kojim tehnikama radiš?

Pismo kojim ispisujem svoje levhe je sulus (thuluth), jedno od najčešćih, najtežih i najljepših pisama. Najčešće radim tintom za kaligrafiju ili tuševima, i kalemom (ručno zašiljenim) na pripremljenom extra glatkom papiru. Ostale tehnike su slikarsko platno, akrilne i gvaš boje, markeri.
Najlakše je raditi kalemom jer on odmah daje pravilnu formu harfa koja se mora poštovati, dok je markerima i kistom teže postići željeni oblik.
Najčešći ispisi su ajeti sura iz Kur'ana, hadisi, Allahova imena, poruke mira i ljubavi itd.

Koliko vremena treba da bi se uradila jedna levha?

Zavisi od veličine levhe i kojom tehnikom se radi. Nije svaki dan dobar za pisanje kaligrafije, nekad jednostavno moram više puta pokušati ako neki harf nepravilno napišem ili ako ispis nije centriran, usklađen sa pozadinom. Volim raditi polahko i s ljubavlju, ne žalim vrijeme ni trud uložen u pokušaj dobivanja najljepše forme ispisa, dakle, strpljenje je neophodno i kod mene ne fali. Za veće levhe potrebno je i nekoliko sedmica, pa čak i nekoliko mjeseci, dok je za manje formate potrebno manje vremena.

Koja je bila najzahtjevnija?

Najzahtjevnija je bila levha sa 99 Allahovih imena, rađena zlatnom akrilnom na slikarskom platnu dimenzija 150x180cm. To je bio moj najveći izazov i mušterija koja je poručila tu levhu veoma je zadovoljna, što mi je najbitnije. Na njoj sam radila više od dva mjeseca.

Je li ovo skup hobi?

Pravi materijal za kaligrafiju veoma je teško pronaći na našim prostorima, a ukoliko dobavljamo iz Turske ili drugih zemalja koje obiluju ovim priborom, zaista košta. Ja se uglavnom snalazim po bolje opremljenim knjižarama, trgovinama sa dekupaž materijalom ili improviziram. Najveći je problem tinta, zbog ograničenog spektra boja.

Mogu li se prodati lehve?

Naravno. Ljudi kupuju kao ukras za svoje domove, poklon za Bajram, rođendan, završetak studija, sklapanje braka, rođenje djeteta. Kupuju i nemuslimani za svoje prijatelje muslimane. Za godinu dana, koliko se bavim ovih hobijem, moje levhe su stigle na tri kontinenta.

Imaš li neku statistiku koliko si lehvi do sada uradila?

Ne brojim, ali uradila sam ih mnogo, hvala Allahu. Gotovo sve koje sam do sada uradila objavljene su na mojoj stranici Kaligrafija by Zana, gdje se nalaze i informacije o cijeni i dimenzijama i preko koje možete poručiti koju želite.

Jesi li organizirala izložbe i kakvi su planovi za budućnost?

Da, imala sam tri manje izložbe u mojoj Gračanici. Trenutno se pripremam za izložbu u Novom Sadu krajem godine. Jako me raduje i motivira da ono što radim radim još bolje i profesionalnije, a ljubavi i inspiracije nikad ne nedostaje kada shvatite vrijednost prenošenja i približavanja Allahove riječi ljudima.

Postoji li želja da ovaj hobi postane profesija?

Naravno. Planiram, uz Božiju pomoć, naučiti i druge rukopise arapske kaligrafije, otvoriti radnju u centru grada gdje bih mogla izložiti svoje radove i održavati kurs kaligrafije. U svakom smislu – želja mi je napredovati, u skladu sa svojim građevinskim obrazovanjem.

Mlada si, studiraš, baviš se kaligrafijom, imaš li vremena za još neke hobije ili aktivnosti?

Studij je već pri kraju pa sam uglavnom fokusirana na kaligrafiju, a nađem vremena i za druge aktivnosti. Članica sam Udruženja „Gračaničko keranje“, što znači da smo uvijek aktivne u organiziranju mnogih aktivnosti, od vjerskih manifestacija, kulturnih, promocija, humanitarnih akcija do sajmova. Kao još jedan od hobija, spomenula bih iscrtavanje kane po tijelu, ta se ljubav javila još u srednjoj školi. Također sam aktivna pri realizaciji razvoja i napretka svoje mjesne zajednice kroz projekte.

Svi se žale na nedostatak vremena, kako ti organiziraš svoje vrijeme i kako stižeš na sve?

Uvijek kasnim, ali uglavnom stižem na sve. Jednostavno je, ne volim gubiti vrijeme ni dok sjedim i pijem kafu, kada pričam sa nekim, pričam o idejama a ne o ljudima, internet koristim u dobre svrhe. Nikad mi nije dosadno i bojim se da dođem u takvu situaciju. Čovjek i kad nema šta raditi, uvijek ima posla na sebi, sebe da gradi i mentalno i fizički, a neograničene su mogućnosti za lični razvoj u svakom smislu, posebno u današnjem vremenu.
Nekad je teško poredati prioritete, posebno ako čovjek mora da radi nešto što voli, ali jaka volja pomoći će mu da nađe najkraći put da riješi prvo ono što je najvažnije, da bi kasnije imao vremena da radi ono što voli i što ga ispunjava. Upravo to, volja koju hranim pokreće me.

Većina mladih nije zadovoljna statusom u društvu. Kukaju na nepravdu, nepotizam, nezaposlenost. Veliki broj njih rado bi otišao vani, bilo da studira ili da radi. Kakav je tvoj stav o našem društvu i našoj zemlji? Da li bi ti zbog navedenih razloga napustila Bosnu i Hercegovinu?

Sve to na što se žale postoji, ali ja mislim da možemo uveliko utjecati na to. Naš najveći problem je neaktivnost i nezainteresiranost za bilo šta, ne upuštamo se u rizik, nismo uporni i nedovoljno snalažljivi. Ove osobine dosta sputavaju čovjeka. Navodim primjer, zašto moramo dobiti posao u struci? Ako nema posla, pokušajmo zaobilaznicom. Ako čekamo posao, vrijeme čekanja iskoristimo za učenje nekog stranog jezika, upišimo neki kurs, nađimo hobi, volontirajmo i radimo bilo šta što će nas povezati sa ljudima i približiti nam našu nafaku. Bogu ćemo odgovarati za svoje zdrave noge i ruke i za ono što smo sa njima uradili ali i za ono što nismo. Nepravdu i nepotizam, ako ništa, možemo ispravljati u svojoj kući, odgajajući generacije koje će se boriti protiv takvog zla, odgajati marljivu i poštenu djecu i vlastitim primjerom to pokazivati. Ja još imam razlog da ostanem u ovoj prelijepoj zemlji, imam razlog da se borim i budem blizu onih koje volim. Neko ovdje ipak mora ostati, pa hajmo biti najbolji što možemo dok smo tu.

Može neka poruka tvojim vršnjacima!

Moja poruka bi bila da se čovjek ne smije ograničavati i sputavati – ni novcem, ni godinama, ni stečenim znanjem, ni mogućnostima koje okolina pruža. Najveći prostor jeste prostor za napredovanje. Naše sposobnosti postaju neograničene kada ih počnemo otkrivati i raditi na njima. Volonterizam ne treba izbjegavati, mišljenja sam “bolje je džaba raditi nego džaba ležati“. Stjecanjem poznanstava razvijaju se ideje, otvaraju se razne mogućnosti, stječe se praksa, znanje... Svako će pronaći svoju nafaku kada je potraži. A dobar i čist nijet donosi neočekivano dobre stvari u životu.