Izbor srednje škole dobrim dijelom trasira put učenika. To je važna odluka o kojoj vrlo često ovisi zadovoljstvo i uspjeh u životu pojedinca. Na koji način će se učenik sutra postaviti prema radu, kako će se odnositi spram profesije i koliko će biti zadovoljan obavljajući određenu vrstu rada, umnogome zavisi od toga koju je profesiju odabrao

Piše Sabrija MEHMEDOVIĆ

Mjesec maj nagovještava kraj školske godine. Mnogi osnovci koji završavaju deveti razred pred velikom su dilemom: koju srednju školu upisati?
Veliki je to korak u životu svakog učenika. Ako uspješno odaberu školu, učenici će se zaštiti od mogućih neprijatnosti, razočarenja i neuspjeha. Profesionalna orijentacija učenicima pomaže da bolje upoznaju lične sposobnosti i nedostatke, da lakše donesu važnu odluku.
Izbor srednje škole dobrim dijelom trasira put učenika. To je važna odluka o kojoj vrlo često ovisi zadovoljstvo i uspjeh u životu pojedinca. Na koji način će se učenik sutra postaviti prema radu, kako će se odnositi spram profesije i koliko će biti zadovoljan obavljajući određenu vrstu rada, umnogome zavisi od toga koju je profesiju odabrao.
Školski pedagozi, psiholozi i razrednici završnih razreda mogu pomoći učenicima u ovoj važnoj odluci. Mnogi učenici traže savjet da razriješe svoje dileme.
Učenici su pred velikom dilemom, ali roditelji su također veoma optrećeni ovom odlukom. Posebno je to teška odluka u našem društvu gdje je stopa nezaposlenosti veoma visoka i gdje mnogo visokoobrazovanih osoba čeka na biroima za zapošljavanje. Bez obzira na situaciju, važno je da učenici svoju profesiju biraju na osnovu vlastitih sposobnosti i mogućnosti, ali i  profesiju u kojoj će uživati i davati svoj maksimum.
U izboru zanimanja učestvuju brojni faktori, ali najvažniji i najodgovorniji su porodica i škola.
Istraživanja su pokazala da je izbor zanimanja najviše pod utjecajem porodice. Roditelji prate svoju djecu i nastoje ih što objektivnije ocijeniti. Zavisno od tih procjena, roditelji preporučuju djeci koju srednju školu da upišu.
Ipak, veliki je broj roditelja koji ne gledaju realno na sposobnosti i mogućnosti svoje djece. Ponekad žele da djeca naslijede njihovo zanimanje, ne vodeći računa o tome da li to djeca mogu i žele. Ovako uglavnom postupaju roditelji koji vole svoje zanimanje i uspješni su u tome.
Ima i onih koji žele odvratiti djecu od svojih zanimanja i najčešće oni nisu uspješni, niti vole svoje zanimanje.
Veliki broj roditelja zbog objektivnih razloga nije se uspio obrazovati u određenoj struci, pa preko svoje djece žele ostvariti vlastite neispunjene želje i ambicije.
Neki roditelji izbor škole i budućeg zanimanja u potpunosti prepuštaju svojoj djeci, što nije dobro za dijete, za njih, ali ni za širu zajednicu.
Roditelji bi trebali kod svoje djece razvijati pozitivan odnos i stav prema svakoj vrsti rada. Vlastitim odnosom i ponašanjem djeci treba pokazati da je svaki pošten posao vrijedan i dostojan poštovanja. Nijedan rad ne treba omalovažavati, niti osobu koja ga obavlja.
Ono što roditelji mogu tokom odrastanja djeteta jeste da ga prate u svim životnim i radnim situacijama. Oni najbolje znaju čemu su sklona njihova djeca i kakve su im sposobnosti. Roditelji bi trebali biti što objektivniji u sagledavanju dječijeg opredjeljivanja za odabir srednje škole i zanimanja.
Neki roditelji, iz prevelike ljubavi prema svojoj djeci, doživljavaju ih daleko sposobnijom nego što to ona objektivno jesu. Tako zaslijepljeni odbacuju mišljenja i savjete bilo koga, čak i stručnih osoba, ukoliko im se mišljenja ne podudaraju.
Ukoliko roditelji ne mogu pomoći djetetu u izboru srednje škole i procjene sklonosti i sposobnosti, dobro bi bilo da ga upute pedagogu ili psihologu u školi, koji će pomoću testova odrediti čemu je dijete sklono.
Roditelji bi trebali imati aktivnu ulogu u izboru zanimanja svoga djeteta, od razgovora sa djetetom do razgovora i saradnje sa pedagogom koji poznaje njihovo dijete, ali se ovom problematikom intenzivnije bavi.
Svako zanimanje ima određenu težinu, ali ono što roditelji treba da objasne djeci jeste to da svako zanimanje nosi veliku odgovornost. Posebno je to važno objasniti kada je riječ o zanimanjima koja podrazumijevaju direktan rad sa ljudima. Ako se učenik želi baviti, primjerice, medicinskom strukom, treba da se preispita je li uspješan u prirodnim naukama, voli li pomagati ljudima, uspostavlja li lako komunikaciju s ljudima, je li spretan u poslovima gdje je važna fina motorika. Sve su to pitanja koja sebi treba postaviti učenik i biti pošten i procijeniti je li to zanimanje ono što najbolje odgovara njegovoj ličnosti.   
Roditelji su dužni razvijati radne navike svoga djeteta. Ono što tokom odrastanja prepoznaju kao sposobnosti treba razvijati i njegovati i skladno s tim zajedno sa djetetom odabrati odgovarajuće zanimanje.
Svim osnovcima koji biraju srednju školu želimo puno sreće i da se upišu u željenu školu. Onima koji biraju fakultet želimo da savjesno i odgovorno odaberu ono čime će se baviti  nekoliko narednih desetljeća. Velika je sreća i blagodat uživati u svome radu. Zbog toga je važno dobro razmisliti prije odluke.