Uzvišeni stvoritelj, najbolje poznavajući Svoga roba, uvijek nas iznova u Knjizi stimuliše riječima „ako hoćete da uspijete...“. Motivacija kroz želju za uspjehom ima svojih pet koraka:

1. SLOŽENOST ZADATKA – da nije prejednostavan ali ni pretežak, već u podnošljivoj mjeri složen, dovoljno da bude izazov, kao npr. obavljanje molitve pet puta dnevno;

2. TAKMIČARSKI DUH -  čovjekova potreba da se dokazuje pred drugima i da postavlja standarde kapaciteta; „Natječite se u činjenju dobra“ – usmjerava nas Božiji Poslanik, a.s.

3. PODNOŠLJIVOST ZADATKA  - da ne bismo odustali ukoliko nam se učini nepodnošljivim. Kompletan ibadet u islamu ne samo da je ljudskom organizmu podnošljiv nego je i od velike koristi.

4. SAMOZAKLJUČIVANJE, REZONOVANJE – da osoba sma shvati korist ili štetu određenih odluka jer tek tada dolazi do kvalitetne primjene znanja u svakodnevnim životnim situacijama. Poslaniku, a.s., se jedne prilike obrati mladić i zatraži od njega da mu dozvoli blud, a Poslanik, a.s, ga upita: „Imaš li majku? Imaš li sestru? Da li bi volio da se njima to isto desi?“ Poslanik, a.s, mu je dao priliku da sam zaključi štetnost takvog ponašanja.

5. ULOGA VASPITAČA – da iskreno želi da uspijemo; da daje jasne smjernice i da ima zdrav sistem nagrađivanja/kažnjavanja

6. Uloga vaspitača, tj. roditelja i nastavnika, od ključne je važnosti. Ako roditelji i nastavnici očekuju grešku i neuspjeh, oni će težiti da to i dobiju. Ako očekuju uspjeh i dostignuće, oni će i u ovom slučaju nastojati da to dobiju. Kako je moguće da jedno inteligentno dijete stigne na dno liste razreda? Moguće je! Ovakav preokret je uspješno prikazan kroz edukativni eksperiment i poznat je pod nazivom Pigmalionski efekat. Psiholozi su testirali IQ desetogodišnjacima i ciljano su novom nastavniku dali izokrenute rezultate. Djecu, koja su pokazala manje rezultate, stavili su na vrh liste kao da su najbolji, a djecu koja su imala odlične rezultate postavili s na dno liste kao najlošije. Novi nastavnik se posvetio prema djeci shodno listi i rezultatima koje je dobio, tako da je od djece koja su bila na vrhu liste tretirao kao uspješne, dok ove koji su bili na dnu liste kao one koji sve i da hoće ne mogu biti pametni niti postići uspjeh. Zamislite da ste vi jedno pametno dijete i da nastavnik iz nekog razloga (npr. nemirni ste) ne vjeruje da vi išta pametno možete da kažete. Bivate uvučeni u vrtlog u kojem vam pada samopouzdanje i ostajete etiketirani dugi niz godina.

ŠTA NAŠ MOZAK KAŽE?

Možda mnogo više nego što mi vjerujemo. Pjotr Kuzmić Anohin, student poznatog pionira psihologije Ivana Petrovića Pavlova, objavio je 1968. godine svoja istraživanja u kojima je pokazao da je minimalan broj potencijalnih obrazaca misli, koje prosječan mozak može da napravi, jednak cifri 1 iza koje slijedi 10,5 miliona kilometara nula. Anohin je uporedio ljudski mozak sa multidimenzionalnim muzičkim instrumentom koji može da svira beskonačan broj muzičkih komada istovremeno. Znači, sposoban je da stvori neograničen broj sinaptičkih veza, tj. programa i kombinacija. Učenje mijenja sinaptičke veze, a one mijenjaju nas. Mozak, kao „organ regulacije“ je jedino što nam je nasljedno, s tim što različite programe za tu regulaciju ne nasljeđujemo nego ih vremenom stičemo kroz metode učenja.

Prva dobra vijest je da čovjek ne pamti sve, jer bi došlo do prenatrpavanja i pucanja sistema. A druga dobra vijest je da se i zaboravljanju možemo radovati, jer zamislite šta bi bilo sa našom psihom kada bismo pamtili sve nemile događaje ili nepotrebne stvari. Mi pamtimo samo ono što želimo, ono što privuče našu pažnju i naše emocije. Ukoliko želimo da naše dijete nešto zapamti, najbitnije je da se potrudimo da mu time osvojimo pažnju i srce, ostalo će odraditi nervne ćelije i moždani centri. Kratkotrajna memorija (STM) privremeno pohranjuje otprilike sedam informacija i one traju nekoliko sekundi. Ukoliko se ne potrudimo da budu procesuiranje dalje u dugotrajnu memoriju (LTM), te informacije se gube i ne mogu se povratiti. Ono što ostaje u dugotrajnoj memoriji je ono što utvrdimo ponavljanjem, ono što aktivira pet senzornih organa, ono što se kroz emocionalni doživljaj ureže i ono što pohranimo u slikama. Slike plus emocionalni značaj je kombinacija koja ostaje duboko pohranjena. Ovaj sistem je primjenjivao poznati fizičar Einstein, a naučno istraživački radovi su potvrdili da se može primjenjivati na bilo koji školski predmet i u bilo kojoj životnoj dobi. Zanimljivo je da je Božija Knjiga – Kur'an urađena na principu pohranjivanja u dugotrajnu memoriju, znači sadrži sve elemente koji nam pomažu da pročitano trajno pohranimo. Kur'anski opis se ponavljaju, aktiviraju pet senzornih organa , tj. neurolingvistički nas programiraju (opisi grmljavine i straha, opisi mirisa, okusa dodira i izgleda Dženneta i Džehenema, te Sudnjeg i Kijametskog itd.), zatim na aktiviraju različite emocije od straha do ljubavi i nade, i sve je slikovito prikazano. Bez obzira koja vrsta informacija da je u pitanju, ovo je najefikasniji način da se trajno pohrani, bilo da se radi o geografiji, istoriji, strani jezicima ili matematici, uz pomoć naše kreativnosti sve se pretvara u žive slike koje postaju dio nas.

DA LI JE PAMĆENJE UČENJE?

Odgovor je da, jeste, ali samo onda kada nas pozitivno mijenja, kada nas gradi u zrelu ličnost, kada nam pomaže da donosimo mudre životne odluke, kada planiramo, mijenjamo i utičemo na sebe i svoje okruženje.

PIŠE: dipl. psiholog Aida Tule, Zehra br. 45