Strpljenje je vjera na djelu. To je spremnost da dajemo sve od sebe kako bi drugi rasli. Iz toga se rađa razumijevanje. Nikad ne smijemo odustati na putu činjenja dobra. Nikakav poraz niti trenutni neuspjeh ne smiju nas obeshrabriti.

Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog školovanja, nego se krila u pješčaniku dječijeg igrališta. A evo šta sam tamo naučio:

SVE PODIJELI DRUGIMA.
IGRAJ POŠTENO.
NE TUCI LJUDE.
SVAKU STVAR VRATI GDJE SI JE NAŠAO.
POČISTI ZA SOBOM
NE UZIMAJ ŠTO NIJE TVOJE.
KAD NEKOGA POVRIJEDIŠ, IZVINI SE. PERI RUKE PRIJE JELA.
PUSTI VODU U ZAHOD.
VOĆE I POVRĆE JE ZDRAVO.
ŽIVI URAVNOTEŽENO: MALO UČI, MALO RAZMIŠLJAJ, CRTAJ, SLIKAJ, PJEVAJ I PLEŠI, IGRAJ SE I RADI – SVAKI DAN OD SVEGA POMALO.
SVAKOG POSLIJEPODNEVA ODSPAVAJ.
KAD IZAĐEŠ U SVIJET, BUDI OPREZAN, DRŽI SE ZA RUKE I NE UDALJAVAJ SE OD SVOG PRIJATELJA.
NE ZABORAVI DA ČUDO POSTOJI: SJETI SE ONE SJEMENKE U PLASTIČNOJ ČAŠICI – KORIJEN JE KRENUO U DUBINU, STAPKA U VISINU, NIKO NE ZNA ZAŠTO I KAKO. TAKO JE I SA NAMA.

Sve što trebamo znati sadržano je negdje u ovom popisu. I zlatno pravilo i ljubav i temeljna pravila higijene. Ekologija i politika, ravnopravnost i zdrav život. Robert Fulghum

Svjedoci smo kako se majke ponekad žale da se trude, daju sve od sebe, ali da je napredak kod djece vrlo mali ili da ga skoro i nema. Ponekad se može činiti da je trud uzaludan. Sve što radite u porodici, imajte na umu čudesni kineski bambus. Naime, kad posadite sjeme te neobične biljke, ništa se, ama baš ništa ne vidi osim tankog izdanka pune četiri godine. Za to vrijeme rast se odvija ispod tla, u velikom vlaknastom korijenu, što se širi i prodire duboko u zemlju. Ali, pete godine kineski bambus naraste 32 metra! Mnogo je toga što se dešava u porodici slično bambusu. Radite, ulažete vrijeme i  trud, činite sve što znate i možete, ali ponekad mjesecima, pa čak i godinama ne vidite nikakve rezultate. Ali ako budete strpljivi, nastavite li raditi, doći će i ona peta godina i zadiviti vas rastom i promjenama... Strpljenje je vjera na djelu. To je spremnost da dajemo sve od sebe kako bi drugi rasli. Iz toga se rađa razumijevanje. Nikad ne smijemo odustati na putu činjenja dobra. Nikakav poraz niti trenutni neuspjeh ne smiju nas obeshrabriti. Razvojni korak od četvrte do šeste godine spada u posebno uzbudljivo doba, pošto se već tada s djecom može puno toga započeti. Motorički razvoj je u ogromnom napretku. Sportske nadarenosti se u ovom periodu mogu prepoznati. U muzičkom ranom odgoju mogu se uočiti prisutni talenti. Također, u ovom periodu je idealno vrijeme za učenje stranog jezika kroz igru. U ovo vrijeme posebno je naglašen strah od socijalnog prilagođavanja u zajednicu, kao i strah za uspjeh u školi koja mu predstoji. U području socijalnog, život djeteta je usaglašen sa zajednicom. Porodica postaje skrovište za povlačenje, sve ono što se dešava vani je uvježbavanje za veliki svijet. Tada se učvršćuje navika održavanja higijene – pranje zuba, ruku.

U ovom periodu je značajan razvoj fine motorike. Ono što prethodi držanju olovke u prvom razredu škole jeste uvježbavanje fine motorike. Roditelji mogu jako puno pomoći djetetu da ovlada vještinom držanja. Kada majka pravi pitu, može dati djetetu komad tijesta koji će dijete mijesiti, praviti male kolačiće. Ovo može biti lijepa zanimacija za dijete u danima kada je loše vrijeme. Dijete se ujedno igra, razvija svoju kreativnost, ali i vježba finu motoriku. Naravno, potrebno je pohvaliti djetetov trud, reći mu kako ste ponosni na njega, na njegovo zalaganje. Sa velikim će ushićenjem dijete pričati članovima familije kako je uspjelo napraviti svoje kolače. Ove trenutke sačuvajte u uspomeni fotografiranjem. Poslije nekoliko godina zajedno ćete uživati sa svojim djetetom, vračajući se u prošlost. Inače, djeca vole da im se priča kakvi su bili kao bebe, kako su prohodali, progovorili. Pričajte im o tome, to je prilika da provedete zajedničke trenutke uz lijep razgovor. Nemojte zaboraviti da im kažete koliko ste ih priželjkivali, sa koliko radosti se uživali u trudnoći i kako ste ih dočekali na porodu kao nešto najljepše što vam se desilo u životu. Sve se to urezuje u nevinu dječiju dušu i ono na taj način gradi svoju sliku o sebi. Prije polaska u školu dijete bi trebalo ovladati vještinom rukovanja makazama. Potrebno mu je nabaviti male, tupe makaze za papir. Neka crta oblike koje će samo izrezati. Može se jedan dio zida u dječijoj sobi odrediti za sve ono što dijete napravi. Hamer-papir je pogodan za to. Pored rada može se napisati datum, na taj način će dijete vidjeti kako iz dana u dan napreduje. Također, na hamer-papiru se mogu napisati pravila do kojih ćete doći zajedničkim prijedlozima. Npr.: ne smiju se tući druga djeca; poslije igre sve igračke treba pospremiti; ako nekoga povrijedimo treba da se izvinemo; dok jedno govori ostali ga slušaju itd.

Ono što je roditeljima teško da prihvate jeste činjenica da dijete ne može učiti iz njihovog iskustva, već mora učiti iz vlastitog. Potreban mu je njegov uspjeh, ali isto tako potrebne su mu i njegove greške. Kada dijete pristupa novom zadatku, vjerovatno će mu biti težak i može proći dosta vremena dok ne ovlada novom vještinom. Ako nešto radimo umjesto djeteta, tada mu činimo lošu uslugu, jer je ono spremno učiti nove stvari. Najbolje što u tom trenutku možemo učiniti jeste da mu ukažemo povjerenje, jer će tako biti osnaženo njegovo uvjerenje u vlastite sposobnosti. Ustrajnost donosi uspjeh i to dijete uči na vlastitoj koži. Takav stav će se odraziti na njegov pristup svakom zadatku u životu.

Piše : Sabrija Mehmedović, Zehra br. 45