Tri su mi se kratke priče sasvim slučajno, pročitane usput, zatvorile minulih dana u jedan krug, a na prvi pogled bez velike veze među njima. Prve dvije su stare, treća od prije neki dan.

Prva priča kaže: Bio jednom jedan car u Mesopotamiji i sagradio veliki labirint, pa pozvao prijatelja, beduinskog cara iz Arabije da ga posjeti. Kad beduinski car dođe, ovaj mu pokaza labirint i zatvori ga da luta u njemu. Beduin lutao i lutao i napokon izašao. Upita ga car iz Mesopotamije da li je ushićen njegovom građevinom i ima li išta što bi je nadmašilo... Ne prođe mnogo i on ode u posjetu Arabiji. Beduin ga primi na najljepši tradicionalni način kako carevima dolikuje i odvede – u pustinju. "Evo mog labirinta", reče mu i ostavi ga usred pješčanog mora. "Nađi put iz njega i pritom mi reci da li nad Božijim čudom beskraja ima ikakvog drugog čuda..."

Priča o pustinjskom čudu beskraja, o istinama i orjentacijama kakve mi nemamo, u mudrosti je protiv koje nikakva "tehnika" razvijana milenijumima nije mogla ništa – u hodu tragom zvijezda i neba što su putokaz sasvim drugačiji i nedodirljiv. Nikakvim manipulacijama...

Druga je priča, kobajagi bez veze sa ovom, o Aaronu Rusou Amerikancu, režiseru i producentu. Umro je 2007. godine. Bio je dugo prijatelj sa familijom Rockefeller. Neko od tih moćnika mu je jednom objašnjavao kako treba kontrolisati svijet stalnom prijetnjom terorizmom što će, naravno, podržavati istrenirani mediji, a sve to da bi se legitimizirali svi načini manipuliranja ljudima. Završna rečenica u ovom pledoajeu o ubijanju čovjeka u čovjeku je bila: "...Konačni cilj je da u sve ljude svijeta ugradimo čipove i da ti čipovi sadržavaju informacije o svom njihovom novcu i o svemu ostalom. I onda, ako neko bude htio protestovati protiv onoga što radimo ili nam se suprotstavi, samo mu isključimo čip..."
Tu je, kaže Aaron Ruso, završilo njihovo prijateljstvo.

Ne znam je li Ruso razmišljao o tome da je planetarno moćna i utjecajna familija, i takvi kao oni, evo još samo na korak do uspostavljanja trajne veze sa svima nama...Ne možda putem čipova, to je sad i prevaziđeno i nepotrebno, već sofisticiranom komunikacijskom kontrolom, i kada zatreba - pranjem uma, do kraja.

Treća priča je jednostavna i kratka: Facebook je minulih dana uklonio na stotine profila jer su, navodno, "operisali iz Irana i ruske vojne obavještajne službe..." Među 652 uklonjena računa pojedinaca, stranica ili grupa su i neki u BiH. Ovaj broj uklonjenih je, očigledno, tek za početak. Vlasnik FB-a Mark Zuckerberg, davno i logično konektovan sa američkim obavještajnim službama, ustvrdio je da je sadašnji postupak rezultat četiri odvojene istrage. Kaže,"istražujemo i još uvijek puno toga ne znamo...ali se sa ovih profila valja propaganda koja bi mogla ugroziti izbore za američki Kongres". I puno toga drugog što se njima ne sviđa.

Ono što oni još "ne znaju", znaju mnogi u svijetu: FB, Twitter, Google, You Tube i slični su danas logistika centru iz kojeg potiču nalozi za sankcije protiv svih koji ne bi da se discipliniraju onako kako oni traže. Od S.Koreje, Irana, Rusije, Kine, Evrope, Bliskog Istoka itd.itd. A šta su im stvarni dokazi za optužbu? Ništa, Mark Zuckerberg i slični. Kako oni kažu, tako je, uz finalne ocjene tipa "vjerovatno", "navodno", "eventualno..."

Pitanje o istini i faktima danas je smiješno pitanje kada je riječ o satiranju "carstava zla". Makar ono bilo i na nebu i među zvijezdama. Proces je ubrzan, postaje otvoren i javan i vodi ka završnoj fazi sasvim operativno. Nisu u pitanju čipovi "koje treba ugrađivati novorođenoj djeci da ih se ne može krasti", kako se odavno predlagalo. Sada je to nepotrebno, um će biti profesionalno i ciljano treniran što se već i radi.

Zato, gledajte ljudi zvijezde dok ih još ima. Preslobodne su, trepću i žmirkaju kako one hoće a ne kako to nalaže "sila nebeska" na zemlji. Onako kako nisu mogli u vrijeme Mesopotamije, sada mogu. Krug je zatvoren. Naravno u ime civilizacije, demokracije i ljudskih prava.

A one tri priče gore ? Ma ništa, tek onako usput, o napretku pameti i pomalo o sjećanju na vrijeme kada je nebo bilo vedro i zvjezdano koliko je htjelo, samo od sebe.

Piše za Interview.ba Zlatko Dizdarević