Jučerašnji napad dronovima na saudijsko naftno postrojenje na istoku kraljevine jedan je sasvim novi trenutak u višegodišnjem obračunu između Saudijske Arabije i jemenskih (pro-iranskih) Houtha. Saudijci ove žilave jemenske Houthe godinama su tukli iz zraka, gađajući sve što se kreće, ali rat u Jemenu ipak gube i to na najteži način - taj da se rat seli na njihov teritorij.

Porazbijali su infrastrukturu Jemena, rušili nemilosrdno jemenski glavni grad Sanaa, drevni Sanaa, jedan od najstarijih gradova na svijetu... ostavili milijune Jemenaca na rubu gladi i uz nedovoljno pitke vode, vjerujući da mogu i smiju raditi što hoće, sve dok im njihovi utjecajni Zapadni saveznici ne stvaraju previše problema oko toga. Dobro, ponekad bi na tmurnom nebu bljesnuo kakav moralan čin pa su tako neke europske zemlje smanjile ili pak obustavile prodaju oružja za Saudijsku Arabiju, ali i to da bi se dogodilo morao je Khashoggi jednog jutra u listopadu ušetati u ljudsku mesnicu misleći da se radi o diplomatskom predstavništvu njegove države.

Saudijska taktika u Jemenu svodila se na iscrpljivanje jedne zemlje do stanja totalne iznemoglosti. Ali zemlju čine ljudi, a ti ljudi ionako nikada nisu imali puno, sa kalašnjikovom u rukama, žvačući neprestano khat u ustima, za mnoge od njih otpor je bio jedino što preostaje, a takve ljude je jako teško, ako ne i nemoguće poraziti. Tu lekciju danas, nakon 18 godina ratovanja, uči i SAD na prostoru Afganistana s Talibanima.

Saudijska Arabija, koja troši milijarde i milijarde na kupnju najnovijeg naoružanja (usput kupuje i dobre odnose s proizvođačima istih), bila je uvjerena u pobjedu u Jemenu. Nakon gotovo 5 godina ratovanja - oslanjajući se primarno na zračne snage i lokalne lojaliste - postaje im ipak jasno da pobjedu neće dočekati. Što je drugi u nizu najidealniji scenarij u takvoj situaciji? "Dostojanstveno" povlačenje, dakako. Možda je to nešto o čemu Saudijci razmišljaju već neko vrijeme, ali sada se ispostavlja da neće dobiti čak niti to. Naime, ti žilavi Houthiji nekim čudom (ili nečijim čudom možda?) opstali su sve ovo vrijeme i sada čak kreću u protunapad - nema dostojanstvenog povlačenja za autoritarnu kraljevinu, kreće odmazda, poniženje, a po kraljevski dvor poniženje je jako opasno jer bi običan puk mogao dobiti "razne ideje".

Dok su iznad Jemena letjeli saudijski vojni zrakoplovi moderne američke proizvodnje, Houthiji su sastavljali rudimentarne dronove koji su iz početka izgledali kao trapave makete oblijepljene selotejpom. No, malo po malo, te bespilotne letjelice su se počele usavršavati, pa su negdje početkom ove godine počeli i prvi ozbiljniji napadi s jemenskog na saudijski teritorij. Saudijska zračna luka Abha u blizini jemenske granice poslužila im je pritom kao nekakav poligon za uvježbavanje jer su je napali više desetaka puta.

Sve to su Saudijci gledali s dozom nervoze, ali velika je kraljevina - barem su tako mislili. Dolazi proljeće, a s njim još i veći napadi, kao i snažne eksplozije na glavnom saudijskom naftovodu, nadomak glavnom gradu Rijadu. Daleko već putuju jemenski dronovi i sada pokazuju da su u stanju nanijeti veliku štetu te udariti tamo gdje Saudijce najviše boli - na njihov naftni izvoz.

Taj napad u svibnju ove godine bio je pak na neki način uvertira onom što se dogodilo jučer. Kroz saudijsku skupu protuzračnu obranu jemenski dronovi prolaze kao voda kroz rešeto i bilo je samo pitanje dana kada će izvesti jedan nezaboravan i bolan udarac. Došao je taj dan - s "rojem" od kojih desetak dronova izveli su veliki noćni napad na Abqaiq, najveće saudijsko naftno postrojenje smješteno na istoku kraljevine. Čim su počele stizati prve slike s mjesta napada, vatra i dim koji su se uzdizali u noćno nebo, postalo je očito da je riječ o protuudaru kakvog Saudijska Arabija možda još nikada nije doživljela.

Stvari treba staviti u kontekst, Abqaiq prije svega treba staviti u kontekst. O kakvoj magnitudi se radi postaje jasno tek danas - ovaj napad doslovno je prepolovio naftni izvoz Saudijske Arabije: jedne Saudijske Arabije! Posljedice će se osjetiti odmah i bit će velike, prije svega na cijeni nafte koja odmah skače.

Saudijska državna naftna kompanija Aramco potvrdila je jutros kako će se proizvodnja nafte smanjiti za 5,7 milijuna barela po danu, što predstavlja čak 5% globalne naftne opskrbe - i to prema procjeni Aramco-a kojem je u interesu da stvarnu magnitudu uništenja prikaže što manjom!

Kako ističe Jason Bordoff s Centra za globalnu energetsku politiku sa svečilišta Columbia: "Abqaiq je vjerojatno najvažnije naftno postrojenje na svijetu. Postoji rizik od uzvraćanja udara i od regionalne eskalacije koja može još značajno pogurati cijenu nafte prema gore".

Naravno, Saudijska Arabija i njeni strateški partneri itekako bi voljeli "uzvratiti udarac", ali kako i protiv koga? Već smo rekli kako su Houthiji praktični neuništivi - još zračnih napada po Jemenu neće dovesti do nikakve promjene.

Ali priča se širi i mogla bi zahvatiti jedan drugi prostor... Naime, Saudijska Arabija i njeni saveznici još od početka rata u Jemenu (rana 2015.) tvrde kako iza Houtha zapravo stoji Iran (iako i Houthiji i Teheran to opovrgavaju). Stoji li? Simpatije svakako postoje, a vrlo vjerojatno i neka vrsta logističke pomoći, no posve je jasno da je Saudijskoj Arabiji u interesu tu suradnju prikazati i daleko većom nego što ona jest. Naravno, ne samo Saudijskoj Arabiji već i anti-iranskim snagama u Washingtonu.

John Bolton, notorni ratoborni "jatsreb" najuren je prije nekoliko dana od strane Donalda Trumpa, no manjih jastrebova imamo na svakom katu Bijele kuće - jedan od njih je svakako i državni tajnik Mike Pompeo koji je ovaj napad na najveću naftnu rafineriju na svijetu odmah pripisao Iranu, a ne Huthijima. "Nema dokaza da su napadi došli iz Jemena", ističe Pompeo.

Nego od kud su došli? Iz Irana? Preko Perzijskog zaljeva kojime uzduž patroliraju američki i njima lojalni ratni brodovi? Pompeo tu sramoti sebe i američke vojne sposobnosti, no nije ga briga, on ima veću agendu - nastavlja: "U vrijeme svih tih poziva na de-eskalaciju Iran je pokrenuo napad bez presedana na svjetsku energetsku opskrbu".

Dokazi? Što će Pompeu dokazi, SAD je već nizom presedana pokazao da može djelovati bez ikakvih dokaza.

U ovoj želji da se bolna šamarčina njima omiljenoj kraljevini pretvori u povod za obračun s Iranom (i pritom ušutka Trump koji se planirao uskoro sastati s iranskim predsjednikom Rouhanijem u New Yorku), pridružio se još jedan dežurni jastreb - senator Lindsey Graham: on pak sada otvoreno poziva na vojni napad na Iran. "Ovakvo iransko ponašanje neće stati dok posljedice po njih ne postanu stvarne, posljedice kao što bi bio napad na njihove rafinerije, a to bi slomilo kičmu režimu u Teheranu", tvrdi Graham.

Trump se već jučer uhvatio telefona te je svom saveznikom, saudijskom prijestolonasljedniku Mohammedu bin Salmanu obećao kako će SAD "pomoći oko osiguravanja sigurnosti". Također je rekao kako ovaj napad na saudijska naftna postrojenja može biti vrlo štetan po američku i globalnu ekonomiju.

Što se pak krije iza ovih optužbi protiv Irana? Želi li SAD sada zaista pokrenuti napad na Iran? Neki bi to voljeli, bez sumnje, primjerice senator Graham. No, ovo upozorenje ima i jednu drugu svrhu. Ovom prijetnjom se nadaju obeshrabriti Houthije od mogućih novih napada prijeteći pritom njihovom savezniku Iranu. Jer tko zna koliko je novih dronova, rojeva dronova, možda već sada na nebu iznad Saudijske Arabije...

Bit će od poprilično velike važnosti podatak koliko će dugo saudijski naftni pogon biti u "nokautu", jer ako ovo potraje... ogromna šteta po Saudijsku Arabiju gomila se iz minute u minutu. Ako su pak Houthiji, uz pomoć ili sami, u stanju u jedno jutro prepoloviti naftnu proizvodnju jedne Saudijske Arabije, onda je njihova moć uistinu golema, jer tko kaže da iduće jutro ne mogu razbiti i drugu polovicu? I sve to se događa u trenutku kad Saudijska Arabija jako dobro zna da joj prijete dronovi s juga, sve njihove jedinice protuzračne obrane to jako dobro znaju, ali sve je zakazalo jučer prije zore...

Saudijska ranjivost otkrivena je kao nikada do sada, zemlja s tako ranjivom infrastrukturom ne bi smjela ni pomišljati na vođenje ratova, ali zapravo dugo vremena i nije. Arhitekt ovog rata protiv Jemena je mladi nadobudni prijestolonasljednik MbS (34) koji je gledao previše holivudskih filmova, no nitko mu nije rekao da je "happy end" tipična američka izmišljotina koja najčešće nema uporišta u stvarnom svijetu!

(Piše: D. Marijan - advance.hr)