Ajatullah Sejjid Ali Hamenei je na početku svog govora čestitao predstojeći Ramazanski bajram svim muslimanima na svijetu, a određivanje Međunarodnog dana Kudsa nazvao mudrim potezom osnivača Islamske Republike Iran, Imama Homeinija, i karikom koja spaja muslimane i ujedinjuje njihov glas u vezi sa svetim gradom Al - Qudsa i Palestinom.

"Nacije su dočekale Dan Al-Qudsa i obilježile ga kao prvi obavezan zadatak, podizanje palestinske zastave slobode. Glavna politika bahatosti i cionizma jest umanjiti palestinsko pitanje u umovima muslimanskih društava i odvesti ga u zaborav. I najnužniji zadatak je boriti se protiv ove izdaje koju su počinili neprijateljski politički i kulturni plaćenici u samim islamskim državama. A istina je da veličina palestinskog pitanja nije nešto što revnost, samopouzdanje i rastuća inteligencija muslimanskih naroda dopuštaju da se zaboravi; međutim, Sjedinjene Države i ostale hegemone i regionalne marionete trebale bi upotrijebiti sav svoj novac i moć za to.
Prije svega, to je podsjetnik na veliku tragediju uzurpacije palestinske države i formiranja cionističkog karcinoma u njoj. Među ljudskim zločinima sadašnjice, ne postoji zločin ove veličine i intenziteta. Uzurpacija zemlje i protjerivanje ljudi iz njihovih domova i predaka zauvijek. S najgrubljim oblicima ubojstava, zločina, uništavanjem baštine generacijama, i desetljećima neprekidnog historijskog ugnjetavanja, uistinu je novi zapis ljudske prirode i zla.

Glavni krivac za ovu tragediju bile su zapadne vlade i njihova zla politika. Na dan kada su pobjedničke vlade Prvog svjetskog rata podijelile zapadnoazijsku regiju, azijski teritorij Osmanskog carstva, među sobom na Pariškoj konferenciji kao najvažnije ratne plijene, bila im je potrebna sigurna baza u srcu regije kako bi se osigurala njihova stalna dominacija. Osjećali su se ispred. Već dugi niz godina Britanija je pripremala teren za Balfourov plan, a uz pomoć jevrejskih zlatara pripremila je roman pod nazivom cionizam. I sada su praktični temelji postojali. Od tih godina nadalje postepeno su gurali naprijed, da bi na kraju, nakon Drugog svjetskog rata, iskoristili nepažnju vlada regije i proglasili lažni režim i državu bez cionističke nacije. Cilj je najprije bila palestinska nacija, a potom i sve nacije u regiji.

Pogled na kasnije događaje u regiji pokazuje da je glavni i neposredni cilj zapadnih i židovskih poduzetnika u uspostavljanju cionističke države bio uspostavljanje stalne baze prisutnosti i utjecaja u zapadnoj Aziji i pružanje bliskog pristupa intervencijama i nametanju prevlasti zemljama i vladama u regiji. . Tako su lažni i uzurpativni režim opremili svim vrstama objekata za stvaranje moći – i vojnim i civilnim – čak i nuklearnim oružjem, a u svoje planove uključili su i razvoj ovih kanceroznih žlijezda od Nila do regije Eufrat.
Nažalost, većina arapskih država postepeno se predala nakon prvog otpora, od kojih su neki bili divljeni, a posebno nakon što su Sjedinjene Države ušle kao skrbnice pitanja, zaboravljajući i na svoje ljudske, islamske i političke dužnosti, kao i na svoju arapsku revnost i bahatost. I lažnom nadom pomogli su neprijateljskim ciljevima. Camp David je jasan primjer ove gorke istine.

Nakon nekih nesebičnih napora u prvim godinama, militantne grupe postepeno su se povlačile u pregovore s okupatorom i njegovim pristalicama, ostavljajući trag koji bi mogao dovesti do realizacije palestinske muke. Pregovori sa Sjedinjenim Državama i drugim zapadnim vladama, kao i s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju, gorko su i neuspješno iskustvo za Palestinu. Demonstracija Maslinove grane u Generalnoj skupštini UN rezultirala je samo štetnim ugovorom s Oslom i na kraju dovela do tragične sudbine Yassera Arafata.
Uspon islamske revolucije u Iranu otvorio je novo poglavlje u borbi za Palestinu. Od prvih koraka, proterivanje cionističkih elemenata, koji su Iran smatrali za vrijeme Taghuta kao jedno od njihovih sigurnih utočišta, i predaja neslužbenog veleposlanstva cionističkog režima u ime Palestine i prestanak protoka nafte glavnim dijelovima i opsežnim političkim aktivnostima, sve je to stvorilo “Front otpora”. Postao je to čitav region, a nada u rješenju problema rasplamsala se u njihovim srcima. Pojavom Fronta otpora rad na cionističkom režimu postajao je sve teži – i, naravno, mnogo teži u budućnosti – volji Bože – ali napori režima pristalica režima, na čelu sa Sjedinjenim Državama, da ga brane naglo su se povećali. Pojava vjernih, mladih i samožrtvenih snaga Hezbollaha u Libanonu i formiranje Hamasovih i islamističkih džihadskih provokativnih skupina unutar palestinskih granica alarmirali su ne samo cionističke vođe, već i Sjedinjene Države i druge zapadne militante, kao i regrutovanje iz regije i iz arapskog društva. U prvom planu bila je podrška tvrdokornih ljudi i omekšavanje uzurpantskog režima. Rezultat njihovog danas velikodušnog rada očit je u ponašanju i govoru nekih vođa arapskih država i nekih izdajničkih arapskih političkih i kulturnih aktivista.

Danas se pojavljuju razne aktivnosti na obje strane bojnog polja, s razlikom što se Front otpora kreće prema sve većem autoritetu i nadi za sve većem apsorpciji elemenata moći, a naprotiv, Front za ugnjetavanje, nevjeru i aroganciju postaje sve spremniji, očajniji i slabiji. Jasan pokazatelj ove tvrdnje je da je cionistička vojska, koja se nekad smatrala nepobjedivom i nezaustavljivom, te velike vojske dviju zemalja koje napadaju.
Ova vojska je sada prisiljena da se povuče i prizna poraz u borbi borbenim snagama u Libanonu i Gazi. Međutim, polje borbe je vrlo ozbiljno i promjenljivo i treba mu stalnu njegu, a tema te borbe je vrlo važna, ključna i vitalna. Svaka nepažnja i greška u osnovnim proračunima uzrokovat će velike gubitke.

Na osnovu toga htio bih preporučiti svima onima koji su zabrinuti zbog palestinskog pitanja:
1- Borba za oslobođenje Palestine je džihad zarad Boga i islamske dužnosti. Pobjeda u takvoj borbi je zagarantovana, jer je borac, makar i ubijen, postigao jedinstvo. Osim ovoga, pitanje Palestine je ljudsko pitanje, proterivanjem miliona ljudi iz svojih domova, farmi i mjesta prebivališta i posla, ubistvima i zločinom, boli i utječe na svaku ljudsku savjest, a ako imate hrabrosti, morate se boriti. Pravi. Tako da je ograničavanje na čisto palestinsko i uglavnom arapsko pitanje ogromna greška. Oni koji krive kompromis nekolicine palestinskih elemenata ili vladara nekoliko arapskih zemalja na prelasku ovog islamskog i ljudskog pitanja teško griješe u shvaćanju tog problema i vjerovatno izdajući njegovu distorziju.

2- Cilj ove borbe je oslobađanje cijele palestinske zemlje – od mora do rijeke – i povratak svih Palestinaca u njihovu zemlju. Njegovo spuštanje na stvaranje države u jednom kutku ove zemlje, na ponižavajući način na koji se u literaturi govori o bezobraznim cionistima, nije ni znak legitimnosti niti znak realizma. Činjenica je da su danas milioni Palestinaca dostigli nivo misli, iskustva i samopouzdanja koji ovaj veliki džihad može učiniti naporom i, naravno, osigurati im Božju pomoć i konačnu pobjedu, što je i rekao: Aziz: (1) Bez sumnje će mnogi muslimani širom svijeta pomagati i suosjećati s njima, Bože.

3. Iako je u ovoj borbi dopušteno iskoristiti bilo kakvu zakonitu i legitimnu mogućnost, uključujući globalnu podršku, svakako se mora izbjegavati povjerenje zapadnim vladama, kao i njihovim naizgled ili interno ovisnim svjetskim skupštinama. Oni su neprijatelji bilo kojeg utjecajnog islamskog entiteta; Oni ne poštuju prava ljudskih bića i naroda; Oni su sami nanijeli najviše štete i zločina islamskom ummetu; Koja je globalna institucija ili zločinačka snaga trenutno odgovorna za atentat, masakre, ratove, bombaške napade i umjetne gladi u nekoliko islamskih i arapskih zemalja?

Danas svijet broji koronske žrtve jednu po jednu diljem svijeta, ali niko se nikada nije zapitao ko je odgovoran za stotine hiljada mučenika, zarobljenika i nestalih u zemljama gdje su Sjedinjene Države i Europa zapalili plamen rata. Ko je odgovoran za sva ta nepravedna krvoprolića u Afganistanu, Jemenu, Libiji, Iraku, Siriji i drugim zemljama? Ko je odgovoran za sve ove zločine, uzurpaciju, uništavanje i tlačenje u Palestini? Zašto niko nije računao ove milione potlačene djece, žena i muškaraca u islamskom svijetu? Zašto niko ne izražava saučešće masakru muslimana? Zašto milioni Palestinaca moraju sedam godina biti kod kuće i biti u egzilu? I zašto bi se trebao vrijeđati sveti Quds, prvi kibli muslimana? Takozvane Ujedinjene nacije ne rade svoj posao, a takozvane organizacije za ljudska prava su mrtve. Sloganom „Odbrana prava djece i žena“ nije obuhvaćena djeca i potlačene žene u Jemenu i Palestini. Ovo je situacija opresivnih zapadnih sila i svjetskih skupština ovisnih; Stanje nekih njihovih uzastopnih vlada u regiji s obzirom na sramotu i sramotu još je gore od toga. Stoga se revnosno i religiozno muslimansko društvo mora osloniti na sebe i svoju unutrašnju snagu; Izvlači snažnu ruku iz rukava i savladava prepreke vjerujući u Boga.

4. Važna stvar koju politička i vojna elita islamskog svijeta ne smije zanemariti je politika Sjedinjenih Država i cionista u prenošenju sukoba na stražnju stranu otpora. Izbijanje građanskog rata u Siriji, vojna opsada, svakodnevna ubojstva u Jemenu, atentat i uništavanje, proizvodnja ISIS-a u Iraku i slični slučajevi u nekim drugim zemljama u regiji svi su trikovi za zabavljanje otpora i pružanje šanse cionističkom režimu. Neki političari u muslimanskim zemljama neznaju, a neki su svjesni da su koristili ove neprijateljske trikove. Način da se spriječi provođenje ove zlonamjerne politike uglavnom je potražnja i ozbiljna potražnja nesavjesnih mladih širom islamskog svijeta."