Tajna je čije će opsesije prevagnuti u pomračenih umova. Tipa manijakalnog Boltona ili snovi poput Trumpovih o »političko -marketinškom« usponu za istoriju

Piše: Zlatko Dizdarević

Problem generacije koja je na odlasku ovdje, kada je riječ o čitanju politike, u tome je što je bilo premalo vremena da se zatome u sebi one vrijednosti, logika, poštivanje vlastitih očiju i pameti temeljem kojih su se stvari naprosto lako prepoznavale, podrazumijevale i tumačile. Jasno, ovaj utisak se ne odnosi baš na sve. Dosta je ljudi koji su ipak nekako uspjeli da uhvate korak s novom realnošću što se ni u putu nije srela s onom iz druge polovice minulog stoljeća.

Šta ovo, praktično znači, recimo u razumijevanju svjetske politike? Svakodnevno je nevjerovanje kako je moguće ono što se dešava ovdje ili ondje, a dešava se nemoguće. Recimo da se može hladno i ciljano očiglednom neistinom, optužiti neko ko nije nikakav krivac, pa pokrenuti i rat protiv njega znajući unaprijed i za krvave konsekvence svega. I da će sve proći sa onim, »nikom ništa«. Isto je i navikavanje na to da se odluke nekada neupitno autoritativnih svjetskih organizacija, institucija i foruma mogu odmah »okačiti mačku o rep«. Opet bez posljedica.

Sve ovo vuče zaključku da takozvani međunarodni poredak doista više ne postoji mimo sile i golih parcijalnih interesa. Posebno najmoćnijeg koji se prihvata kao mjera stvari svima ostalima što su šutke i opet interesno prihvatili novu realnost.

Ovih dana tri su događaja – među mnogim sličnim – zanimljiva ilustracija te zbilje. Sva tri događaja vezana su za Bliski istok u širem kontekstu, onoliko širokom koliko je taj prostor odvajkada bio kuhinja raznim apetitima izvana i iznutra. Jedan je događaj u šizofrenoj priči o Washingtonu, Izraelu i arapskim poslušnicima, navodno povodom Irana. Uz sav cinizam formalnog lidera hajke da sve tamo radi u ime pravde i njihove dobrohotnosti, eto i kako bi pomogli »divnom iranskom narodu« da se oslobodi satanskih lidera što ih vuku u zlo.

Drugi kobajagi intrigantan događaj uz razne pikanterije jeste »misteriozni« sastanak u Jeruzalemu gdje su se predstavnici SAD, Izraela i Rusije sastali ne bi li se – prema domaćinu Netanyahuu - usaglasili o zajedničkom interesu, ponajprije opet protiv Irana. Razgovor o o različitim interesima, nije čudo. To i jeste smisao diplomacije ali, ono što je tim povodom procurilo kao serija raznih »argumenata o pravu«, nekada bi bilo prije za medicinu nego za diplomaciju. Danas više nije.

Treći događaj, tzv. »ekonomski forum o pomoći Palestini« (jedna od medijskih formulacija o političkom buvljaku u Bahreinu), krunska je ilustracija za to koliko su do jučer iole podrazumijevani i uvažavani svjetski principi sada bukvalno na prodaju! Barem po onome kako je to zamislio zet i specijalni savjetnik Donalda Trumpa Jared Kushner: »Investiciono ulaganje u Gazu«, zapravo je razmjena za trajnu obustavu svakog daljeg koraka ka priznavanju Palestine. U Manamu su pozvane poslušne zalivske platiše da za to doniraju čekove sa mnogo nula. Farsično »humana« želja da se uloži u »Palestince« i njihovu buduću sreću, uz razmjenu za Palestinu koje neće nikada biti, trebalo bi da košta braću Arape iz Zaliva tričavih 50 milijardi dolara. Odluka o stvaranju države Palestine, donesena prije 72 godine u UN-u, pa ukidana korak po korak sve do danas, više ne važi. To je, eto, nova planetarna političko-business promotivna realnost.

U prvom slučaju, onome o Iranu i svekolikoj histeriji družine koja hoće iz raznih razloga da ga sruši, nakon oborenog US drona i ostalih čudesa pred kojima su imperijalisti zabezeknuti, najzanimljivije pitanje u javnosti jeste – a hoće li doista koalicija pravednika napasti vojno Iran. Ili neće. Niko više i ne pita, a zašto bi napali? Je li to Iran napao Ameriku, ili Izrael, ili Saudijsku Arabiju...? Nije! Jesu li oni srušili tornjeve 11. septembra 2001. ili smislili i organizirali, plaćali i naoružavali talibane, ISIL, Al Qaedu, Al Nusru...? Nisu! U čemu je problem, kazano najjednostavnije da obični smrtnik razumije. Ako mu mozak baš nije sto posto opran u nekom političkom Vanishu?

Činjenice kažu da je Amerika danas, a sprema se da bude i za sutra, novi globalni faktor u trgovini naftom i plinom u svijetu. Na kojim tržištima? Pa na onima na kojima su odavno snabdjevaći Iran, Rusija, Venezuela itd., a kupci Kina, Indija, Evropa... Pametnom dosta i ovoliko.

Zašto još? Zato što je Izrael odavno »deep state« u Americi, a njihovi interesi ni u snu ne mogu zamisliti Iran kao nuklearnu silu. To u regionu smije ostati, a odavno i jeste, samo Izrael.

Sve je ovo skupa moglo biti i za diplomaciju, ali novi je okvir koji se nekada nije mogao zamisliti: Raspad je međunarodnog poretka, politika služi prevarama i otimanju, profit je u ratu, a ne u miru. Politička korektnost, želja za dogovaranjem i rješavanjem neslaganja, mudrost, stav i obrazovanje sve su više problem. Kada danas predsjednik najmoćnijeg svjetskog sistema hladno kaže da je »Mjesec dio Marsa«, to više i nije čudo. Za normalne i naivne čudo je što danas to ništa nikome ne govori.

Bijela kuća, ako ima i minimum racija i logike neće napasti Iran. Ne zato što je to stvar poštivanja nekih odluka. Fuck the UN! Već zato što taj napad ne može ostati bez bolnog odgovora. Tehnologija oružja i raspored vojnih sistema u regionu takvi su da bi i u slučaju najstrašnijih razaranja napadnutom ostalo dovoljno sekundi za odgovor da se dogodi odgovor onakav kakav nije bio moguć nikada i nigdje ranije. To u Pentagonu znaju, ako već ne u Bijeloj kući.

Ono što ovu činjenicu može činiti nerelevantnom, jeste i smisao cijele priče o »nekad« i »sad«. To je postojanje istinskih manijaka koji su danas mnogo bliže dugmetu za katastrofu nego nekada. O jednom od takvih, Trumpovom savjetniku za nacionalnu sigurnost Jonhu Boltonu, sam Trump prije neki dan kaže kako bi »odmah najrađe zaratio sa svakim na svijetu, ali ne odlučuje on nego ja...« I to je depresivno, odlučuje jedan čovjek! Čini se realnim da budućnost cijele situacije s Iranom i ne ovisi toliko od geostrateških, vojnih, globalnih interesnih procjena političkog vrha poput onog u Bijeloj kući. Tajna je čije će opsesije prevagnuti u pomračenih umova. Tipa manijakalnog Boltona ili snovi poput Trumpovih o »političko -marketinškom« usponu za istoriju. Ili ko zna koga trećeg iz tame svjetskih ludila koja se danas zove »politikom«. A ni atomska bomba nije više Hirošima i Nagasaki. Sve je puno bliže smaku svijeta.

O kakvoj se promjeni »standarda« na terenu nekadašnje politike, a danas političkog manijaštva radi, pokazao je i susret u Jeruzalemu. Netanyahu koji je mitomanskom, rijetko viđenom nezajažljivošću dogurao dotle da se jedino Izrael na svijetu silom teritorijalno širi dok se svi drugi, napadnuti, cijepaju i smanjuju, pokazuje onom istom Boltonu prije neki dan prostore Zapadne obale u Palestini, prijetećim glasom zakivajući poruku: »Ovo je minimalna strateška dubina koju Izrael mora imati i nikada se nećemo povući iz Jordanske doline...« Bibi se uz to slavodobitno pohvalio i sekretaru Vijeća sigurnosti Ruske Federacije Nikolaju Petruševu, koliko su puta bombardirali sirijsku teritoriju, dakle stranu suverenu državu, da bi se tamo obračunali sa Irancima... Hvaliti se javno nečim što je nekad bio povod za hitnu sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a, ne samo da je postalo normalno, već je i dokaz potpuno perverznih međunarodnih političkih standarda.

Ovo sa prodajom Palestine u Bahreinu ipak je vrhunac »novog poimanja stvarnosti«. Koliko god se mlađani Jared Kushner, trudio da svom puncu priskrbi »povijesni oreol«, priča o ponudi Palestincima da prodaju svoje pravo i istorijski san – državu, za one pomenute uglavnom arapske novce, nešto je što se ne pamti. Doduše, cionistima, što Kushner jeste, takva matematika nije nepoznata. Theodor Herzl, osnivač Svjetske cionističke organizacije u Bazelu 1897. godine nudio je osmanskom sultanu Abdul Hamidu II da kupi palestinsku zemlju i na njoj naseli Jevreje, ali je sultan to odbio. Po istom principu danas Kushner traži u ime Trumpa da se arapskim novcima kupi ono što je palestinsko, a oni rasele po okolnim arapskim državama ili se trajno rasprše po dijaspori. Ostaje Gaza uz još nešto malo teritorije izvan nje, sve kao ubilo se za novi »turistički raj«.

Treba li se čuditi što su na ovo, praktično, jedino Palestinci uz neke istinske prijatelje kazali kako nema tog novca kojim bi se kupila legitimna, njihova Palestina, pa makar se za nju borili dovijeka... Za »biznismena« Trumpa i zeta koji bi prečicom u cionističku povijest – to bi se zvalo »Sporazum stoljeća«.

Ovog »sporazuma« neće biti. Osim ako ne slažu da je potpisan negdje od nekoga. Ostaje ipak gorčina jer će proizvedene i prihvaćene lažne nove istine, pa još nazvane politikom, sa svijetom ovakvim kakav je i »liderima« kojima sve to treba, donijeti neke druge slične »sporazume«. Njima će se raspamećivati i svi one koji su do jučer mislili da su normalni pa sad počinju ispotiha sumnjati i u to.

(novilist.hr)

Ni život djece više nije mjera stvari. Ogromna je zabluda, predsjednička, povjerovati da nas se ne tiču djeca Jemena

Piše: Zlatko Dizdarević

Cinici bi kazali, sjajna vijest iz Sarajeva! Članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, po prvi put u novom mandatu, oko nečega su se složili i potrčali da to objelodane: Najoštrije su osudili napade iz Jemena na gradove i civilna postrojenja u Saudijskoj Arabiji koji uzrokuju stradanja nedužnog stanovništva..?!

I još, oni su eto baš povodom zločina što ih čine Jemenci protiv miroljubivih Saudijaca, principijelno, »protiv bilo kakvog nasilja i daju podršku naporima UN-a (čuj napori UN-a u Jemenu) za pronalaženje političkog rješenja«.

Iole informiranijem promatraču svjetskih zbivanja i najstrašnijeg humanitarno-vojno-političkog genocida što ga Saudijska Arabija sa svojom sunitskom arapskom koalicijom i uz raznovrsnu logistiku SAD-a, Francuske i Velike Britanije provodi nad civilima Jemena, ovim povodom mogu pasti na pamet slijedeće varijante.

Prvo je ono najnaivnije – ako išta ovdje može biti naivno – da tzv. lideri s vrha BiH, uz sve njihove kabinete, savjetnike, probranu stranačku »pamet« doista pojma nemaju o tome kakav se planetarni zločin dešava u Jemenu, ko je tu ko i šta ko hoće. Otud i »neznanje« o genocidu nad civilima i posebno nad djecom koju ubijaju bombama iz aviona, po ulicama, u školama i školskim autobusima. Podjednako i organiziranim izgladnjivanjem, proizvedenim boleštinama, onemogućavanjem doturanja lijekova i drugim čak i medicinski teško objašnjivim metodama. I to »politički« svijet na čelu sa UN-om odlično zna. I baš im neprijatno.

Druga je varijanta za današnja vremena i političku mizeriju što vlada planetom ona klasična i etablirana: Poslušaj kao mali onoga u čijoj si zoni interesa. Zadovoljavaš gazdu preko leđa svega što je ljudsko i potrebno onima čiji si »lider«, ali zato ispunjavaš važan uslov za vlastiti opstanak na vlasti. Dakle, šuti, slušaj šta ti se kaže i diži ruku za dati nalog.

Spisak učesnika koalicije koja razara Jemen i ubija tamošnju djecu je podug – od Saudijske Arabije kao jednog od lidera u podršci svjetskom terorizmu uz opijenost od umišljenog vlasništva nad »ispravnim« islamom u svijetu, do mega kalkulacija s naftom i naftnim putevima. Strah Trumpa, Macrona i do jučer Therese May da im Iran može zauzeti Jemen i time staviti šapu na tjesnac Bab-el-Mandeb između Crvenog mora i Adenskog zaljeva, kroz koji prolazi sedmično oko 10 miliona barela nafte, sasvim je dovoljan da ove tri moćne zapadne sile uvuče u zločin na strani Rijada. Na mapi svjetskog političkog jada utrkivanje u poslušnosti i dodvoravanju takvima, bez ikakvih suvišnih pitanja i trenutka dileme, već je čista rutina. Otud i nerealna pretpostavka da je malom društvu »lidera« iz Sarajeva problem prisloniti se kome treba svojom »najoštrijom osudom » protiv »napada iz Jemena« na bastion slobode, demokracije i mirotvorstva – Saudijsku Arabiju!

Jasno, varijanta je i da sarajevska sramota može biti rezultat kombinacije u kojoj igraju politički formati nekapacitirani da prepoznaju bitne procese u svijetu, pa tako i svoje mjesto u njima. To je, uostalom, logična posljedica obezglavljivanja nekada profesionalnih institucija u državi i dovođenja u njih amatera kojima je plus za karijeru upravo neznanje, neupitna poslušnost i amaterizam. Mnoge »lidere« se danas ne smije uznemiravati znanjem.

Naravno, sve ovo skupa ni najmanje nije samo puki incident što iskače iz suvisle i logične politike. Udžbenička je stvar kako je vanjska politika tek produžetak, izraz i logičan slijed unutrašnje politike. Ova je odraz interesa i kalkulacija onih što su na vlasti. Da bi se taj interes i te kalkulacije pretakali na teren lično-svojinskog, klanovskog ili familijarnog, mora se stvoriti ukupni društveni okoliš u kojem će takva politika imati prolaz i biti podržavana. To se i radi kroz sistem obrazovanja, nametanja novih vrijednosti, definirane nove standarde cijele zajednice. Sve ovo uz medije čiji cilj odavno nije informirati o činjenicama, već oprati um i sve što je sklijalo u njemu, a nije dio vladajućeg projekta.

Važne poluge u cijeloj priči su proizvodnja animoziteta protiv svega i svakoga ko je drugi, »nije naš«, ne uklapa se i opire. Sve ovo polako ali sigurno, stvara, nameće i afirmira nove »vrijednosti«, sve do ustanovljavanja – novog identiteta!

Kroz drugu polovicu minulog stoljeća i dvije decenije ovog, bezmalo je potpuno izblijedio identitet one Bosne i Hercegovine utemeljene u Mrkonjić Gradu ‘43. i definirane čuvenom formulom: BiH nije ni Srpska, ni Hrvatska ni Muslimanska, već i Srpska i Hrvatska i Muslimanska... Od početka minulog rata i posebno inozemnom šifrom za nedovršeni rat zvanom Dayton, ubijala se ta BiH, a stimulirala ona podvojena i unutar sebe same suprotstavljana. Novi identitet se nije gradio kroz dogovarane ustavne promjene, uz poštivanje sugrađana i prihvatanje svih njihovih specifičnosti. »Nova realnost« je nametana agresivnim potiskivanjem one stare. Iz daleke istorije izvlače se danas korjeni različitih identiteta i nameću kao vječita, ali zabranjena realnost. I uvijek sa istim ciljem: odvoji, podijeli, optuži, ne pristani, zamrzi i uplaši... Uz ogromnu potporu »matica« izvana, etničkih i vjerskih, koje su već poodavno u svoje projekte i ambicije ugradile i ukalkulirale »njihov« ovdašnji dio. BiH je zato obesmislena dotle da i predsjednik te »države«, ako mu se ćefne, može da skloni državnu zastavu iz svog kabineta i pri zvaničnim susretima sa stranim diplomatom.

I kakve sve ovo veze ima sa onim o Jemenu, Predsjedništvu BiH i »normalnostima« apsolutno nenormalnog. Kako je moguće da se baš na tome postigne, mnogi kažu po prvi put u novom mandatu, saglasnost trojice članova Predsjedništva. Očigledno, svaki od trojice koji su se »usaglasili« o »najoštrijoj osudi Jemena...« imao je u glavi neki svoj, različit interes. Ko zna kako se ko i povodom čega udenuo u novu, šizofrenu svjetsku realnost u kojoj se, naprimjer, Izrael i Saudijska Arabija uzajamno komplimentiraju na sva usta, Beograd tjesno sarađuje sa Erdoganom zbog novca i koječega drugog. Podjednako i SDA u Sarajevu strasno ljubi Erdogana, ali prije svega zato što se on i Izetbegović prepoznaju kao – Muslimanska braća, baš »Braća«. Na tom tragu eno i Islamske zajednice BiH koja je pozvala bezmalo nalogodavno svoje vjernike da klanjaju dženazu svojevremeno svrgnutom i sada umrlom predsjedniku Egipta i lideru Muslimanske braće u Kairu, Mohamedu Mursiju. Pa i gdje bi ako neće i u Carevoj džamiji u Sarajevu...

Oni koji još uvijek misle da se ta klanjanja mogu ne daj Bože i loše protumačiti - neumorno se trudiše minulih dana da podvuku kako je, dotični Mursi bio »prvi demokratski izabrani predsjednik u Egiptu...« Ispade da je baš zato i bio veliki, jer je poznato, je li, kako je Muslimanskoj braći demokracija svetinja odvajkada. Uz njih se i Egipat ubijao od demokracije na putu prečicom prema – islamskoj državi! Pa kad su Amerikanci koji su »s proljećem« doveli Mursija kao njihovo rješenje shvatili da im uz tu demokraciju njihovi interesi – od bezbjednosnih po Izrael, do naftaških uz Suez - odlaze pod kontrolu šejtana, dadoše generalima glatko odobrenje da izvedu puč i vrate strogo kontroliranu nedemokraciju...

U nas, međutim, filijala »Braće« s ocem i sinom Izetbegović, predsjednicima države s četiri podignuta prsta, podaleko se odmakla u oživotvorenju doktrine o onima u Bosni koji više nisu braća. Ko im je kriv kad kao ovdašnji vjekovni susjedi unutar BiH više nisu važni, ako nisu »Braća«. Odmak od onog Mrkonjića ‘43. dobio je tako na sudbonosnom zamahu. Kao i počasti kroz klanjanje dženaza »Braći« u džamijama u Bosni, posebno u Sarajevu, poput onih Morsiju. Prkosni dokaz da je projekat tri puta »NI« i tri puta »I« na umoru.

Ova bezosjećajnost nad ubojstvima hiljada druge djece negdje tamo u svijetu obezvrijedila je mnoge optužnice za ubojstva djece ovdje prije tri decenije. Aršin za smrt u različitim politikama nije više isti. Nova su vremena i nova logika povodom života, smrti djece, genocida i – identiteta. Kukavičja jaja sve ove godine zdušno su podmetali oni »lideri« što su se priključivali nakon rata posmrtnim povorkama prononsiranim ratnim zločincima. Mnogi su tada šutili iza namaknutih zavjesa u strahu osluškujući šta se zbiva.

I sad je skoro isto, samo je šutnja »dobrovoljna«. Zna svako za sebe kome se dodvorava i zašto. Ostalo je još samo nekoliko koraka u operaciji pranja uma pa da ne bude zabune šta neupitno moraš učiniti ako si »naš« a šta ne možeš ako nisi. Ni život djece, ako nisu »naša«, više nije mjera stvari. Postat će samo od sebe kad bude kasno za vlastitu djecu.

Ogromna je zato zabluda, predsjednička, povjerovati da djeca Jemena nisu i naša djeca, i da nas se ne tiču. A eto tiče nas se »Brat« iz Egipta, demokrata.

(novilist.hr)

Nastojanja za uspostavu tzv. mira +, posebno u posljednjih dvadest i pet godina, bila su uvijek dio agende amerilčke administracije i u pravilu doživljavala nesupjeh. Čini se da će i konferencija u Manami kao dio projekta oslovljenog kao “Dogovor stoljeća” imati sudbinu ranijih pokušaja.

Piše: Mohsen Pak Ayin

Nakon proglašenja Jerusalema glavnim gradom Izraela, Amerikanci su obustavili financijsku pomoć Vladi Mahmouda Abbasa, e kako bi svojim pritiskom iznudili predaju Palestinaca. Sada održavanjem Konferencije u Manami - glavnom gradu Bahreina – namjeravaju, uz sudjelovanje izraelskih saveznika poput Saudijske Arabije i Emirata, prikupiti financijsku pomoć kojom bi se zadovoljile potrebe palestinskoga naroda i tako ga se privolilo na prihvatanje uvjeta “Dogovora stoljeća”.

Političko-propagandni ciljevi skupa u Manami ogledaju se, prije svega, u pomoći Benjaminu Natanjahuu da izađe iz političke izolacije i formira novu izraleksu vladu. Trumpova administracija, također, nakon jednostranog napuštanja tzv. Nuklearnog sporazuma sa Iranom, neuspjelih pregovora sa Sjevernom Korejom te u jeku ekonomskog rata s Kinom i Europom, ulazi u veoma nezavidno razdoblje. Konferencijom u Manami nastoji se nadoknaditi bar dio tih neuspjeha.. Od preostalih manje ili više prikrivenih političko-propagandnih ciljeva Konferencije, može se spomenuti i pokušaj vraćanja kredibiliteta bahreinskim vlastima, nakon što su prethodnih godina suprotstavljanjem demokraciji posegnuli za ubijanjem, protjerivanjem i šikaniranjem svojih političkih protivnika.

Protivljenje Konferenciji koje dolazi od snaga otpora i palestinskih boraca za slobodu, a posljendjih tjedana je praćeno i nastavkom intifade i raketiranjem ciljeva u Izraelu, pokazuje njihovu snažnu odlučnost da ustraju u borbi. Palestinske političke grupacije, uključujući i Hamas i Fatah, odnosno Vladu palestinske samouprave, neće prisustvovati Konferenciji u Manami. Palestinci su jedinstveno i bez imalo ustručavanja obznanili da ne namjeravaju doći u Manamu, te ostale sudionike ove Konferencije oslovili izdajnicima palestinske ideje.

“Dogovor stoljeća” je političko-propagandni projekat koji su sačinili Amerikanci kako bi, pod krinkom zalaganja za uspostavu mira između Izraela i Palestine, omogvućili cionističkom režimu izlazak iz političke izolacije, te izvršili pritisak na palestinski narod. Premda detalji ovoga plana još nisu obznanjeni, iz izjava američkih zvaničnika da se iščitati sljedeće: Planom se daju veliki ustupci Izraelu, a zauzvrat se priznaje formiranje neovisne Države Palestine koja bi obuhvatala polovinu Zapdne Obale, cijeli pojas Gaze i nekoliko kvartova u Istočnom Jeruzalemu. Prema ovome planu, Jerusalem više ne bi bio palestinska prijestolnica. Abu Dies bi dobio tu ulogu.

Tzv. mirovni planovi koje su svih proteklih desetljeća nudili Amerika i Europa, uvijek su bili praćeni pristrasnošću SAD-a i zanemarivanjem prava palestinskog naroda. i sada je Natanjahu, koji se inače smatra Trumpovim prijateljem, u više navrata kazao da sadržaj novog plana odgovara Izraelu, te da ga nikada ne bi ni prihvatio ako ne bi zadovoljio izraleske interese. Natanjahu je u prethodnoj predizbornoj kampanji obećao da će sva jevrejska naselja priključiti izraelskoj teritoriji. S druge strane, nakon izmještanja američkog veleposlanstva u Jeruzalem, priznavanjem izraelskog suvereniteta nad Golanskom visoravni te otvorenom i bezrezervnom podrškom cionističkom režimu SAD su dodatno potaknule gnušanje i prezir palestinskoga naroda. Niko u Palestini više neće Ameriku moći smatrati nepristranim medijatorom.

Razilaženja Palestine i Izraela u vezi s granicama, državljanstvom i nacionalnim suverenitetom su temeljne naravi. Cionistički je režim, uz podršku SAD i Europe (napose Engleske), okupirao plaestinske teritorije i bez imavlo uviđavnosti prema međunarodnim propisima, počinio brojne zločine nad palestinskim narodom. Uključujući i zločin genocida. Zato je izvjesno da do potpunog okončanja okupacije i oslobađanja svih okupiranih paletsinskih teritorija, paletsinski narod neće pristati na bilo kakav kompromis sa cionističkim režimom.

Muslimanske zemlje i političke snage koje podržavaju Palestinu, napose Islamska Republika Iran, Sirijia i libanonski Hezbollah, također su osudili Konfernciju u Manami i izrazili punu podršku nastojanjima za oslobađanje Jeruzalema i Palestine. To je uzrokovalo dodatni pritisak američke administracije na Iran.

“Deal stoljeća” kako je u jednom od svojih nedavno održanih govora naglasio i vrhovni vođa Islamske Republike Iran, osuđen je na neuspjeh. Amerika, saudijska kraljevska porodica, Emirati i cionistički režim, mogli su to nazrijeti i iz zdušne podrške Palestini izražene na nedavno održanim demonstracijama povodom Svjetskog dana Kudsa.

Tri Milorada Dodika kolektivnog šefa države konačno su se složila oko jedne stvari - Jemena, i to da se zajednički obrukaju.

Piše: Sead Omeragić

Javnost je primila na znanje: "Predsjedništvo Bosne i Hercegovine najoštrije osuđuje sve učestalije raketne napade iz Jemena na gradove i civilna postrojenja u Kraljevini Saudijskoj Arabiji, koji rezultiraju stradanjima nedužnog civilnog stanovništva... Predsjedništvo Bosne i Hercegovine poziva na obustavu bilo kakvog nasilja i podržava napore Ujedinjenih naroda u pronalaženju političkog rješenja krize u Jemenu", rečeno je iz državnog Predsjedništva.

Tri člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine konačno su se složila oko jedne stvari, a to je da se zajednički obrukaju. Prvo je iznenađenje da su se uopće sastali. Nisu se javljali mjesecima, osim u raspravama, ili, bolje reći, svađama putem medija. Konačno su se sastali i ništa osim ove diplomatske gluposti nismo mogli dobiti. Samo još nije rečeno da je postignut visok nivo saglasnosti oko ove političke bruke. Zar nisu mogli ostati suzdržani? Niko im ne bi zamjerio da se nisu javljali.

Kad je počela strašna glad u Jemenu, nisu se živi čuli. Jedna riječ suosjećanja bila bi dovoljna. Osim Predsjedništva Bosne i Hercegovine, riječ milosti prema djeci Jemena nismo čuli ni od jednog političara u ovoj zemlji. Nismo dobili nijednu riječ suosjećanja, a da ne govorimo o osudi onih koji su doveli do jemenske tragedije. Kao da u Bosni i Hercegovni naša djeca nisu umirala od izgladnjivanja.

'Više jedu moji pilići od njih'

Sjetimo se onog britanskog političara koji o najgorim godinama - 1992. i 1993 - u opkoljenom prostoru pod Armijom Bosne i Hercegovine govori: "Više jedu moji pilići od njih." Tragedija Jemena slična je tragediji Bosne od 1992. do 1995. godine. Stalne pogibje, kasapljenja po ulicama gradova, totalna blokada, umiranje od gladi i pothranjenosti, amputacije bez anestezije, umiranje od bezazlenih rana, bez lijekova i medicinskog materijala...

Ni iskustvo stravične gladi u opkoljenim bosanskim gradovima nije bilo dovoljno da se reagira na one užasne dječije kosture u Jemenu, koji umiru u direktnom prenosu televizija. Oči koje se gase s tugom, jer glad proizvodi najtužnije dječije poglede. Nije bilo ljudskog stava od bh. političkih luftera, a moralo ga je biti.

Milorad Dodik se ne može suzdržati kad govori protiv Bosne i Hercegovine. Već godinama prijeti ratom i otcjepljenjem. Prijeti ujedinjenjem sa Srbijom. Ali, sad je mirotvorac. Raspoložen da brani stav Saudijske Arabije. Jer, cijeli svijet je svjedočio genocidu u Jemenu, koji on negira u Bosni i Hercegovini. Nije se Dodik mogao suzdržati da ne izgovori ružne riječi protiv odlazeće njemačke ambasadorice u Bosni i Herceovini Christiane Hohmann. Javila se Stranka demokratske akcije u odbranu, kao da je Dodikov napad na ambasadoricu stvar stranke, a ne institucija države, ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Igora Crnatka i druga dva člana državnog Predsjedništva, Željka Komšića i Šefika Džaferovića. Upozoravamo na važnost javno izgovorene, koliko i neizgovorene riječi.

Bosna i Hercegovina ima neku vrstu velikih moralnih zaliha u državama islamskog svijeta. Službeno Sarajevo ne smije pristajati na dnevnopolitičke igre i podvale. Jer, ovo što se događa u islamskom svijetu posljednji je stadij raskola onoga svijeta za koji smo vjerovali da se ne može podijeliti. Naravno, sve ide prema novom "hladnom ratu". Jasno je ko će gdje biti u novoj planetarnoj podjeli. Islamski svijet se ovim brutalnim sukobima kreće prema političkoj šizmi unutar svog tijela. Zidovi poput onog Berlinskog bit će uzdignuti ponajviše među muslimanima.

U prostoru političkog nemorala

Iako se sve svodi na indirektni sukob Saudijske Arabije i Irana, djeluje kao da Saudija želi vojno i političkim pritiscima disciplinirati i pokoriti Arapski poluotok kako bi spremno dočekala te nove podjele unutar "hladne budućnosti" među mislimanima. Naravno, ne uspijevaju u svojim ciljevima, kao što će i "hladni rat" ići teško ostvarivim putevima. Dakle, bh. predsjednička troglava ažbaha djelovala je ovim ispadom najmanje po saudijskim potrebama. Iza politike i vojnih akcija Saudijske Arabije stoji pozicija SAD-a protiv Irana.

U ovim planetarnim igrama moći stav državne trojke je mušica na dinosaurusu. Ali, ima nešto mnogo veće što ovu Bosnu čuva i drži uspravnom i važnijom nego što jeste. To su ljudi ove zemlje koji su ovaj ispad Predsjedništva Bosne i Hercegovine primili kao izdaju ljudskih principa. Diplomatska suzdržanost je iz raja izašla. Neki političari nikada neće zakoračiti na teren diplomatije. Ovaj put sva tri člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine zakoračila su u prostor političkog nemorala, što će dobar dio glasača upamtiti i neće im oprostiti.

I, opet pitanje: Da li su mogli izbjeći bilo kakvo iskazivanje stava i ovaj politički nezreli izlet? Naravno da su mogli. Ali, šta je pozadina? Oni koji se ni u čemu nisu u stanju složiti, sada su zajedno. Upravo smo imali tročlanog, ali jedinstvenog Dodika. I prvi put nam je krivo što su ova trojica imali jedinstven stav.

(Izvor: Al Jazeera)

Ovo je pitanje o kojem se tjednima raspravlja. U prvom redu zato što bi se u hipotetskom sukobu branila nacija od preko 80 milijuna ljudi, koja bi se u tom slučaju zbila oko vlade i vrhovnog vođe, uključujući sve manjine od kojih nijedna, možda samo Kurdi, SAD ne vide kao osloboditelje. Osim toga, Iranci su većinom šiiti i uvijek se zaboravlja značenje mučeništva u borbi protiv tiranije. To smo pokušali objasniti u članku o Hezbollahu, a isto vrijedi za Iran.
Temelj ovog razmišljanja je zapravo povijesna baština Bitke kod Karbale u kojoj se Imam Hussein sa samo 75 ljudi, uz koje su bile njihove žene i djeca, 10. listopada 680. suprotstavio vojsci omejidskog “kalifa” Jezida I, koga je Hussein odbio priznati kao kalifa. Karbala je za šiitske vjernike stoljetni izvor inspiracije i nadahnuće da se za slobodu i protiv tiranije treba boriti, čak i ako su šanse za pobjedu ravne nuli.

Da pojasnimo. Na jednoj strani je bila malobrojna grupa pristaša i sljedbenika unuka poslanika Muhameda, Imama Husseina ibn Alija, a na drugoj velika vojska Jezida I, koji je imao najmanje 5000, a prema nekim izvorima 30 000 vojnika, možda čak i više. U očito neravnopravnoj borbi su Hussein i sve njegovi pristaše, uključujući šestomjesečnog sina, ubijeni, a žene i djeca su uzeti u zarobljeništvo. Poginuli u Bitci od Karbale se među šiitskim muslimanima i danas smatraju mučenicima, ali i uzorom u borbi protiv tiranije i nepravde, čak i kada su neprijateljske snage višestruko superiornije u vojnom smislu. Ideološki, Bitka kod Karbale je i danas putokaz koji je pravi put iskrene vjere i uvjerenosti u uspjeh svoje misije, na koji svaki musliman treba stupiti i s koje nipošto ne smije skrenuti, prije svega u cilju obrane vlastitog vjerovanja, ali i islama u cjelini.

Ovdje čak nismo uzeli u obzor brojnost stanovništva, visoko motivirane i opremljene oružane snage i izuzetno težak teren za vođenje vojnih operacija. Američke vojne vježbe koje su simulirale napad na Iran su pokazale da bi Peta flota Perzijskom zaljevu bila potopljena, a sve američke baze u regiji bi pretrpjele velike štete od djelovanja iranskih raketnih snaga.

Međutim, Amerikancima nisu toliko neprijatelji Iranci koliko su neprijatelji sami sebi, što je danas objavljeno na internetskoj stranici iranskog vođe ajatolaha Hamneija. Prema navedenom, SAD su sve samo ne zemlja koja može ratovati s iranskim narodom i njegovim saveznicima u regiji.

Razni izvještaji, uključujući i one iz zapadnih izvora, daju dojam da se Sjedinjene Države danas suočavaju s mnogim krizama, od ekonomskih do kulturnih i socijalnih, te krizama o kojima danas raspravljaju mnogi američki stratezi i političari.

Bilo je to prošlog studenog kada je ajatolah Hamnei, vođa Islamske revolucije u Iranu, tvrdio: “Oni koji su skloni kompromisu trebali bi znati da su Sjedinjene Države u opadanju.” Svakako, ova tvrdnja zaslužuje ne samo stratešku, već i vjersku dubinu razmišljanja. Njezin najvažniji dokaz vjerojatno je stih 81 Sure Isre: “… laž je isparila”.

Ova nova poruka je upućena svima onima koji u Iranu traže kompromis sa Sjedinjenim Državama, koji je nepotreban jer nastaje novi svjetski poredak, svijet bez arogantne vlade Sjedinjenih Država, svijet koji će, prema obećanju Kur’ana, naslijediti potlačeni.

Religiozni temelj imama Hamneija također je popraćen dokazima i primjerima. Razni izvještaji, uključujući i one iz zapadnih izvora, daju dojam da se Sjedinjene Države danas suočavaju s mnogim krizama, od ekonomskih do kulturnih i socijalnih nesreća. Važnu izjavu je dao admiral Michael Mullen, bivši načelnik američkog Združenog stožera, koji je prije nekoliko mjeseci, rekao da se SAD sila u opadanju i izgledaju kao tvrtka u bankrotu. Pitanje je hoće li biti lidera koji će Sjedinjene Države spasiti od pada prije nego što se zemlja suoči s raspadom?

Iranski vođa je u svom govoru od 14. svibnja 2019. istaknuo neke od činjenica koje govore da su SAD ušle u razdoblje propadanja i malo je naznaka da će izbjeći neminovno. Možda će se neki dijelovi onoga što je ajatolah Hamnei rekao činiti smiješnima, “tlapnje zatucanog klerika”, ali je istina da se takva nacija ne može boriti protiv Iranaca.

Američko ministarstvo poljoprivrede izvještava da je 41 milijun Amerikanaca gladno
Kao što je istaknuo ajatolah Hamnei, prema izvješću američkog Ministarstva poljoprivrede je 12,3 posto američkih kućanstava nesigurno, što znači da između 40 i 41 milijun Amerikanaca pate od nesigurnosti hrane. To se događa dok 10% američkih imućnih kućanstava posjeduje 79% nacionalnog bogatstva, a deseci milijuna ljudi su osuđeni na patnju od akutne nesigurnosti hrane. Naravno, ako stavimo na stranu nesigurnost hrane, postoje brojni izvještaji koji potvrđuju apsolutno vladavinu divljeg kapitalizma u Sjedinjenim Državama i statistike o prosječnom dohotku po glavi stanovnika su obična besmislica.

Prema izvješću CNN-a, 43 posto američkih kućanstava ne može si priuštiti osnovne troškove poput najma i hrane.

Prema izvješću Harvardskog istraživačkog centra, 45 000 ljudi svake godine u SAD-u izgubi život zbog nedostatka uobičajenog zdravstvenog osiguranja.

Prema izvješću udruge Family Promise, 2,5 milijuna američke djece sljedeće godine riskira beskućništvo, a 25 posto Amerikanaca se odriče nužnih liječničkih usluga, jer si ih ne mogu priuštiti.

Ta je statistika bez sumnje rezultat vladajućeg kapitalističkog režima u Sjedinjenim Državama, gdje se bogati bahate na Manhattanu ili Beverly Hillsu, a milijuni u Bronxu i drugim siromašnim četvrtima nisu u stanju osigurati osnovne potrebe.

40% djece u Americi rođeno je izvan braka
Druga točka će nekome možda izgledati besmislena, ali to nije nacija koja može ići u rat protiv Irana.

Kao što je istaknuo imam Hamnei, na temelju procjena Svjetske obiteljske organizacije, oko 40% djece u Americi je rođeno izvan braka. Ovaj broj iznosi 33% u Kanadi, 57% u Francuskoj, 35% u Njemačkoj, 48% u Velikoj Britaniji i 55% u Švedskoj. Ove statistike daju dojam da je većina rođenja u zapadnoj civilizaciji izvan braka. No, moralna kriza u društvu Sjedinjenih Država ne završava se ovdje.

Na primjer, u Sjedinjenim Državama se svakih 92 sekunde dogodi jedno silovanje.1 na svakih 6 Amerikanki je seksualno zlostavljana barem jednom u životu. 38% američkih studenata seksualno su zlostavljani od strane njihovih učitelja. Samo Sjedinjene Države imaju 428 000 000 pornografskih web stranica na internetu, po čemu su na prvom mjestu u svijetu. To je ono što se SAD danas suočava. Ako ne pronađu rješenje za te statistike, moralna i kulturna kriza će učiniti da se zemlja uruši.

SAD imaju 2 200 000 zatvorenika
Kao što ističe ajatolah Hamnei, Sjedinjene Države imaju otprilike 2 300 000 zatvorenika. Mnogi od tih zatvorenika su iza rešetaka zbog ekonomskih problema ili kao posljedica razorne američke kulture. Na primjer, petina američkog zatočenog stanovništva nalazi se u zatvoru zbog zločina povezanih s drogom. Ili, prema izvješću kojeg je objavio RT, tisuće zatvorenika je zatvoreno zbog dugova manjih od 28 dolara privatnim tužiteljima.

Međutim, ono što predstavlja najveću sramotu za američko društvo je velika ženska zatvorska populacija u zemlji. S jednom trećinom svjetskih zatvorenica, Sjedinjene Države imaju najveću žensku zatvorenu populaciju. Važno je napomenuti da su više od 60 posto tih zatvorenica majke s djecom mlađom od 18 godina, što je pogoršalo krizu jednoroditeljskih obitelji u Sjedinjenim Državama. Štoviše, 20 posto tih majki su bile beskućnice prije nego što su uhićene, što ukazuje na ekonomske razloge koji stoje iza mnogih zločina u Sjedinjenim Državama. Stoga nije pretjerano reći da su Sjedinjene Države utopija svjetskih zatvorenika.

SAD ima najveću stopu zlouporabe droga
Kao i mnoga druga kulturna pitanja, Sjedinjene Države vode u svijetu u statistici zlouporabe droga, a od predoziranja godišnje umre 72 000 ljudi. SAD su također među zemljama s najvišim rangom po količini konzumiranja alkohola, od čega umre gotovo 88 000 godišnje. Što se tiče potrošnje kokaina, SAD su na prvom mjestu u svijetu. Možda da se Sjedinjene Države, umjesto trošenja milijardi dolara na Bliskom istoku, gdje svake godine povećavaju obrambeni proračun i podržavaju cionistički režim, bave kulturnim i socijalnim problemima vlastitog društva i troše novac na svoj obrazovni sektor, koji danas teško pati, ne imale toliko veliku kulturnu i društvenu krizu.

31% masovnih pucnjava u svijetu se događa u SAD-u
Između 1966. i 2012. godine se dogodilo 290 masovnih pucnjavi diljem svijeta, od kojih 90 u SAD-u. To čini otprilike jednu trećinu svih masovnih pucnjava u svijetu. Ovaj kriminalni način razmišljanja svake godine vatrenim oružjem ubije 40 000 Amerikanaca. Zbog visokih profita, industrija oružja sustavno odvraća američke političare od donošenja zakona o kontroli i zabrani vatrenog oružja. Osim svojih unutarnjih poslova, industrija oružja Americi daje dobit na međunarodnom tržištu, a Sjedinjene Države su s 33% tržišnog udjela najveći izvoznik oružja u svijetu.

Glavna krivica za ovaj kriminalni način razmišljanja je američka ideologija, bolest koju Sjedinjene Države ozbiljno pokušavaju proširiti na druge zemlje izvozom oružja i tiho joj utiru put kroz ideološku agresiju Hollywooda.

(Khamenei.ir / logicno.com)