"Sila i odlučnost su jedini jezik kojeg Putin razumije, kaže Hillary Clinton, a u Siriji, ako bude izabrana, obvezuje se na daleko ofenzivniju politiku prema toj zemlju, što je najjasniji pokazatelj da još nije odustala od namjere da zavrne šiju ruskom medvjedu. Ali ako kažete Rusima: ​​"Mi ćemo vas obarati", teško ćete vidjeti Putina da će vam odgovoriti: "Dobro, nećemo više letjeti"...

Kao predsjednica, Hillary Clinton je spremna zauzeti puno čvršći stav prema Rusiji od Trumpa, čak i od Obame. Sirijski rat je biti njen prvi test, piše utjecajni američki časopis Foreign Policy.

Prije nego je napustila State Department početkom 2013. godine, Hillary Clinton je napisala predsjedniku Baracku Obami notu o Rusiji u kojoj je stajalo kako se nada za "resetiranjem" odnosa s Moskvom na kraju pokazala pogrešnom. Pozvala je Obamu da krene  "novim kursom" i zauzme žešći stav protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Nakon nekoliko mjeseci je Obamina administracija optužila Moskvu da podupire vladu sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada, koji je uporabom kemijskog oružja prešao "crvenu liniju" Bijele kuće.

Hillary Clinton tvrdi kako je upozorila Obamu da zauzme čvršći stav prema Rusiji i Putinu oko dvije i pol godine prije nego su ruski dužnosnici samo sat vremena prije intervencije u Siriji o pokretanju zračnih udara obavijestili američko veleposlanstvo u Bagdadu.

No, sirijski konflikt je već tada počeo pokazivati da se radi o tektonskom srazu između Sjedinjenih Država i Rusije.

Hillary Clinton je upozorila Obamu da će se odnos između Washingtona i Moskve "vjerojatno prije pogoršati, nego poboljšati", te da bi on morao biti "realan" i svjestan opasnosti koju Putin predstavlja za svoje susjede i svjetski poredak. Bivša američka državna tajnica je to napisala u svojoj monografiji iz 2014. godine, koja je objavljena prije njezine kampanje za predsjednicu države.

"Trebamo stisnuti gumb za pauzu u ovim naporima. Ne smije se biti toliko nestrpljiv da radimo zajedno. Ne treba se ulagivati ​​Putinu s visokom razinom pažnje", rekla je Hillary Clinton, moleći Obamu da otkaže posjet summitu u Moskvi koji se održavao u rujnu.

"Jasno da nas ruska nepopustljivost neće zaustaviti u ostvarenju naših interesa i politike, u Siriji i drugdje. Sila i odlučnost su jedini jezik kojeg Putin razumije", napisala je Hillary Clinton.

Obama je na kraju otkazao taj sastanak, između ostalog i zato što je Putin odobrio azil zviždaču Edwardu Snowdenu, nekada uposleniku američke Agencija za nacionalnu sigurnost (NSA).

No, Bijela kuća je odbacila ostale savjete Hillary Clinton o zauzimanju žešćeg stava prema Moskvi i uglavnom se usmjerila na rad s osposobljavanjem i opremanjem umjerene sirijske opozicije, nastavlja časopis Foreign Policy.

I sada, dok ona traži da visokim sjajem njenog iskustva u području nacionalne sigurnosti u utrci za predsjednika pretekne republikanskog kandidata Donalda Trumpa, Hillary Clinton se sve više distancira od Obaminih "propusta u vanjskoj politici", tvrdeći kako će ih ona pokušati uravnotežiti, kao što je činila dok je bila državna tajnica.

U prvoj predsjedničkoj debati Demokratske stranke u listopadu prošle godine ona se odmah distancirala od Obame, pozivajući na zonu zabrane leta u Siriji, što su kasnije tražili i mnogi republikanski kandidati.

"Važno je, također, da Sjedinjene Države vrlo jasno Putinu daju do znanja da za nas nije prihvatljivo da u Siriji stvara još više kaosa i bombardira ljude u ime Assada. Mi to ne možemo učiniti, ako ne zauzmemo odlučniji stav", rekla je Hillary Clinton.

Za uvođenje zone zabrane leta, Clinton je rekla: "Ja nikako ne mogu odgonetnuti kojom polugom moramo dovesti Rusiju za stol. Znate, diplomacija nije uvijek idealno rješenje. No, pitanje je kako uravnotežiti rizike."

Na pitanje u kasnijoj raspravi bi li bila spremna zapovjediti obaranje sirijskog ili ruskog zrakoplova, rekla je kako sumnja "da će doći do toga".

Hillary Clinton ima agresivan pristup prema Moskvi i tvrdi da Putin nije pouzdan i mora biti zaustavljen silom.

Što se tiče Sirije, ukoliko bude izabrana,  obvezuje se na daleko ofenzivniju politiku prema toj zemlju, što je najjasniji pokazatelj da još nije odustala od namjere da zavrne šiju ruskom medvjedu, piše američki časopis.

Moskva već vidi poziv Hillary Clinton za uvođenje zone zabrane leta u Siriji kao signal da je spremna ući u rat s Rusijom, jednako kao mnogi stariji republikanski dužnosnici, uključujući i one koji se više slažu s njenim vanjskopolitičkim strategijama od onih Trumpovih.

Podršku joj je dao republikanac, senator Lindsey Graham, koji joj se čak duboko zahvalio za to što govori.

Skeptici kažu da bi politika Hillary Clinton mogla dovesti do još više krvoprolića.

"Ako kažete Rusima: ​​"Mi ćemo vas obarati", teško ćete vidjeti Putina da će vam odgovoriti: "Dobro, nećemo više letjeti", rekao je Stephen F. Cohen, profesor emeritus ruskih studija na Sveučilištu New York i Princeton.

Clintonovu podršku zoni zabrane leta je nazvao samo "etiketom" i sloganom u kampanji gdje se dva kandidata najviše mogu razlikovati po pitanju nacionalne sigurnosti

Tijekom cijele izborne godine govore o tome kako se nositi s Rusijom, a niti Trump, niti Clinton nisu detaljno objasnili svoje planove o politici prema Moskvi. Hillary Clinton je za Foreign Policy odbila komentirati ovo pitanje, a nisu se oglasili ni iz izbornog stožera Donalda Trumpa.

Ali godine iskustva Hillary Clinton, koje sežu u doba koje je uslijedilo odmah nakon Hladnog rata, daju uvid u njen budući pristup krvlju natopljenom sirijskom sukobu i da se, ako ona bude izabrana, sve može preokrenuti u jedan dan.

Ovaj tjedan je propao sirijski sporazum o prekidu vatre, postignut posredstvom Washingtona i Moskve. Ali nakon što su američki vojni dužnosnici i njihovi ruski kolege počeli dijeliti liste meta, što je bio dio sporazuma, američki borbeni zrakoplovi su proveli smrtonosne udare na sirijske položaje u kojima je ubijeno  preko 60 sirijskih vojnika. Američki dužnosnici kažu da su mislili da će ubiti ekstremiste ISIL-a, ali Moskva tvrdi da je to bio namjerni napad na Assadove snage.

U nedjelju je Damask jednostrano prekinuo primirje, iako bombardiranja nikada u potpunosti nisu zaustavljena. U ponedjeljak je u neposrednoj blizini Aleppa uništen humanitarni konvoj Ujedinjenih naroda, a američki dužnosnici kažu da su to učinili ruski zrakoplovi.

Na sastanku Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda u srijedu je američki državni tajnik John Kerry pozvao Moskvu i Damask da obustave zračne udare i vrate se prekidu vatre, jer je to posljednja prilika za uspjeh.

"Budućnost Sirije visi o tankoj niti i pozivam ovo vijeće da ne odustane", rekao je Kerry, a ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je odgovorio kako "poziva cijelu međunarodnu zajednicu da stane iza najbolje šanse, dok još postoji".

U četvrtak je predsjednik Združenog stožera, general Joseph Dunford, rekao "kako američko zrakoplovstvo treba kontrolirati cijeli zračni prostor u Siriji, ali bi to značilo rat sa Sirijom i Rusijom".

U komentarima prošlog tjedna, Hillary Clinton je jasno rekla da ona, kao i mnogi koji su još uvijek u Obaminoj administraciji, najnovije napore Rusije u pokušajima da ostale uvjeri da pomaže  političkom rješenju sirijske krize vidi kao "cinične".

No, tu je još jedan razlog zašto je Hillary Clinton tako govori. Uz neizbježnu propast najnovijeg primirja, malo je vjerojatno da će Washington i Moskva postići dogovor o Siriji prije nego što američki glasači 8. studenog izaberu svog sljedećeg vrhovnog zapovjednika ili zapovjednicu. Pa ipak, konture i razvoj sukoba u Siriji svaki dan diktiraju budućnost novom predsjedniku, koji će dužnost preuzeti 20. siječnja 2017. godine.

Kako se približava prva rasprava između Hillary Clinton i Trumpa, koja će se održati u ponedjeljak, Rusija ostaje središnji argument kandidatkinje Demokratske stranke u teškoj borbi protiv njezinog republikanskog suparnika.

Za razliku od Hillary, Trump ima godine iskustva s Rusijom i istinski se divi Putinovoj moćnoj taktici, a ima i jake poslovne veze s prijateljima Kremlja, na što Hillary Clinton u svojim izjavama upozorava birače.

Trump sa svoje strane uopće nije komentirao propast primirja, ali svojom karakterističnom dosljednosti u pozivanju Amerike da radi s Rusijom u Siriji prkosi ostatku takozvane vanjske politike "America First".

"Rusija želi pobijediti ISIL jednako kao i mi. Ne bi li bilo divno kad bismo mogli raditi na tome zajedno i poslati ISIL u pakao? Nije li to divna stvar?", rekao je 7. rujna Donald Trump.

Da je Hillary Clinton bila prisutna, vjerojatno bi odgovorila: "Ne baš!"

Hillary Clinton je kao suradnicu uzela Julianne Smith, koja joj vodi radnu skupinu za Europu i Rusiju, a bila je pomoćnica Joa Bidena dok je bio zamjenik savjetnika za nacionalnu sigurnost.

Suradnik joj je i Mike McFaul, koji je bio Obamin ambasador u Moskvi.

"Ali, meni je čudno da sporazum o prekidu vatre najavljuju SAD i Rusija, zemlje koje se ne bore međusobno", rekao je Mike McFaul.

Julianne Smith je rekla da jedna od rijetkih preostalih opcija za Siriju, ako sporazum o prekidu vatre ne uspije, može biti zabrana leta koju zagovara Hillary Clinton.

"No, to ne bi nužno značilo obaranje ruskih zrakoplova. Dobar početak za Sjedinjene Države bi bilo prisilno spuštanje sirijskog zrakoplovstva, a Moskva može birati između obrane Damaska i posla s Washingtonom", rekao je McFaul, koji također vodi radnu skupinu Hillary Clinton.

"Odustajem Obame od vlastite "crvene linije" u Siriji Bijela kuća "je stjerana u kut" i tako omogućila Putinu da među stranim silama pokaže svoju snagu", rekao je Leon Aron, direktor ruskih studija na konzervativnom Američkom Institutu Enterprise, inače rođen u Moskvi.

"No, time je u kut stjerana i buduća uprava Hillary Clinton, a zona zabrane leta ne bi bila dovoljna da se zaustavi rat", rekao je Aron, ali je dodao "kako je to ipak nužan prvi korak".

"Ako Putin, Rusija i Sirija i dalje budu izborna tema, očito Trump zapravo radi najbolje što može, jer je to pitanje od kojeg se Hillary Clinton neće moći odmaknuti ni nakon što bude izabrana", rekao je Aron.

U ožujku 2009. je Hillary Clintona na prvi susret s Lavrovom donijela crveni gumb na kojem je pisalo "reset".

Proročanski je na ruskom na latinici greškom napisana riječ "peregruzka", što znači "preopterećenje", a ne "resetiranje". Neko vrijeme se upravo to događalo. Prvo u pitanjima smanjenja zaliha nuklearnog oružja, potom u transportu preko Rusije američkih vojnih zaliha za trupe u Afganistanu, do nametanja sankcija Sjevernoj Koreji i Iranu. No, Obamina administracija je imala relativno dobar radni odnos s Lavrovom i tadašnjim predsjednikom Dmitrijem Medvedevim, piše Foreign Policy.

Sve se počelo mijenjati u 2011. godini, kada se Rusija suzdržala od glasovanja u Vijeću sigurnosti oko potpore zoni zabrane leta u Libiji. Prema nekoliko ljudi iz viske diplomacije, Hillary Clinton je osobno uvjerila Moskvu da operacija nije bila varka za svrgavanje libijskog predsjednika Muammara Gaddafija.

Zatim su se pojavile snimke na kojima se vidi kako SAD podupiru pobunjenike u ubijanju Gaddafija, a Clinton je tada uz osmjeh izjavila: "Došli smo, vidjeli smo, umro je". Time je samo učvrstila nepovjerenje Rusa prema njoj i njezinoj politici.

U 2012. godini, prije nego će Putin ponovno biti izabran za predsjednika, na brojna izvješća o "izbornoj prijevari", Clinton je rekla da Rusi zaslužuju "fer, slobodne i transparentne izbore, na kojima će izabrati odgovornog vođu".

Putin je izravno okrivio Hillary Clinton za poticanje prosvjeda u Rusiji tijekom i poslije izbora.

"Ona određuje ton nekim akterima u našoj zemlji i daje im znak", rekao je tada Putin.

Leon Aron kaže da je resetiranje odnosa oduvijek bili osuđeno na propast.

"Putin je jednostavno zaključio da prednosti rada, čak i u ograničenom partnerstvu sa Sjedinjenim Državama, nisu bile vrijedne troška u smislu domaćeg političkog legitimiteta", rekao je Aron.

Cohen se slaže kako "reset" ne bi radio,  ali iz nekog drugog razloga.

"Među dužnosnicima vanjske politike i stručnjacima u Sjedinjenim Državama sve se svodi na "Putinovo zlo", rekao je Stephen F. Cohen, profesor emeritus ruskih studija na Sveučilištu New York i Princeton.

Na odlaska iz State Departmenta 2013. godine, Clinton je zaključila da je Obama "morao biti spreman na čvršću liniju", kako je napisala u svojoj knjizi u "Teške odluke". Kasnije iste godine, Obama je htio napasti Assada zbog prelaska njegove "crvene linije" i zbog navodnog korištenja kemijskog oružja protiv sirijskih civila.

Hillary Clinton, koji je do tada otišla s dužnosti, predložila je Obami da nagovori jastrebove u Kongresu da odobre uporabu vojne sile u Siriji i da Obama zavrne ruku Putinu.

No, izgledi za odobrenje Kongresa su bili loši. Za nekoliko dana je Kerry nehotice Damasku dao mogućnost da se obrani od napada Washingtona i poručio Assadu da ukloni nedozvoljeni arsenal kemijskog oružja, jer su u Americi vjerovali da će Damask zadržati zalihe.

Taj sporazum je Putinu otvorio put da postane glavni akter na Bliskom istoku, izjavio je Aron.

Stjegonoša Republikanske stranke, senator John McCain, čvrsto je pri stavu da Sjedinjene Države ne trebaju pregovarati s Moskvom. McCain, koji je spreman za ponovnu kandidaturu,  poznat je po svojim oštrim ispadima protiv Rusije, ali je obećao da će podržati Trumpa. On je rekao da više ne čuje da Clinton razgovarati o uspostavi zone zabrane leta u Siriji, što on osobno podržava.

A što se tiče Trumpa? "Nemam pojma koji je njegov pristup prema Rusiji", rekao je McCain.

Profesor Cohen ovu anti-rusku konvergenciju naziva "novim Hladnim ratom u pustinji koju imamo".

Hillary Clinton je rekla "kako nije bila iznenađena kada je Moskva napala Ukrajinu i pripojila Krim i da je taj potez u skladu s Putinovom namjerom da Rusiju ponovo podigne na rang svjetske velesile".

Većina američkih dužnosnika su ujedinjeni u osudi ujedinjenja Krima s Ruskom Federacijom, međutim ulazak Rusije u sirijski sukob su mnogi prihvatili s oprezom.

Prije više od dvije godine, Hillary Clinton je tvrdila da bi Sjedinjene Države, zbog odgovornosti koju snose kao globalni lider, trebale biti više nasilne.

"Ako više ništa ne uradimo u Siriji, postat ćemo sudionici u krvavom zastoju", napisala je Hillary Clinton 2014. To znači da s njom na čelu Sjedinjene Države i njihovi saveznici "neće moći ignorirati sirijski problem", zaključuje Foreign Policy.

Rusija poručuje kako više neće slušati zahtjeve za jednostranim primirjem koje samo jača terorističke skupine 

Što znači sve na što upozorava Foreign Policy, više je nego jasno. Možda je kao odgovor bivšoj državnoj tajnici i mogućoj američkoj predsjednici, ruski ministar Sergej Lavrov, koji inače zagovara diplomatsko rješenje u Siriji, a manje je sklon isključivo vojnom pristupu, danas je rekao na što Rusija u Siriji nikada neće pristati.

Rusija više neće prihvatiti jednostrane korake u Siriji, rekao je Sergej Lavrov i istakao da rusko i sirijsko zrakoplovstvo više neće jednostrano obustavljati posao u Siriji.

"Ako opet bude zahtjeva za jednostranim koracima od strane ruskog i sirijskog ratnog zrakoplovstva i ako nam kažu:  "Dajte nam pauzu od tri ili četiri dana, tako da možemo uvjeriti svu oporbu da se ozbiljno mora odvojiti od Al-Nusra Fronta", ti zahtjevi s naše strane više neće biti uzeti ozbiljno", izjavio je šef ruske diplomacije.

Lavrov je naglasio da je Rusija u više navrata izašla u susret takvim zahtjevima, čak i kada se najavio mir u Aleppu u koordinaciji sa Sjedinjenim Američkim Državama.

"Svaki put smo se uvjerili da su te pauze korištene od pobunjenika, uključujući i Al-Nusra Front, da popune redove i steknu nova oružja", rekao je ruski ministar.

Lavrov je istakao da Rusija ne želi da u Siriji "izbije opći građanski rat, jer u takvim borbama će se izgubiti sve do sada postignuto".

Ne samo to, nego je Moskva poručila da će sama izraditi kartu područja koja drže Al-Nusra Front i njegovi saveznici, što znači da će to biti legitimne mete zračnih udara.

Rusija je spremna pripremiti kartu položaja militanata Al-Nusra Fronta,  najavio je ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov.

"U Ženevi je stvorena skupina koji čine i predstavnici ruske strane, a koji su spremni napraviti mapu položaja Al-Nusra Fronta, tako da nam nitko ne zamjeri svaki put kad napadnemo položaje militanata", rekao je Lavrov.

Po svemu sudeći, ne čekajući na rezultate izbora u Sjedinjenim Državama, treba računati na pojačane vojne aktivnosti ruske i sirijske strane, vjerojatno i ostalih saveznika Damaska, poput Irana, proiranskih milicija iz šire regije i Hezbollaha, jer je sad već svima kristalno jasno da mogućim dolaskom Hillary Clinton na vlast slijedi razdoblje otvorene konfrontacije prije svega s Rusijom, jer "gospođa" Clinton nikada neće dopustiti da u globalnoj areni Moskva bude ravnopravan partner ostalim međunarodnim akterima. Sjedinjenim Državama u prvom redu, koje u viziji Hillary Clinton pod svaku cijenu moraju zadržati status jedine svjetske velesile.

Piše N. Babić

Preuzeto sa altermainstreaminfo.com.hr

19099832 403BiH ide u pravcu rastakanja. Nije riječ samo o referendumu u RS, nego o stanju njenog društva, navodi novinar, pisac i diplomata Zlatko Dizdarević, piše DW.

DW: Gospodine Dizdareviću, navikli smo da se uoči izbora u BiH političari okrenu podizanju međunacionalnih tenzija. Da li se ovo čega smo svjedoci proteklih sedmica, od pitanja referenduma u RS, pa do spominjanja rata, uklapa u tu raniju mustru, ili je ovoga puta u igri mnogo više od obične izborne kampanje?

Zlatko Dizdarević: Nema sumnje da jeste u pitanju predizborna kampanja, ali mislim da je cijela priča izašla iz okvira standardnih podizanja tenzija i provociranja javnosti kako bi se dobili bolji izborni rezultati. Ovaj put je mnogo gore jer ta politika rastakanja BiH i proizvodnje animoziteta sve do mržnje traje već dvadeset godina i polučila je rezultate koji su već vrlo blizu jednoj crvenoj liniji preko koje se više ne može. Čak ako je neko i imao namjeru da to ostane u okvirima predizborne kampanje, mislim da je bio krajnje kratkovid jer je stvar došla do tačke koja je mnogo ozbiljnija.

DW: Neki političari, prvenstveno Bošnjaci, prizivaju OHR i međunarodnu zajednicu kao svojevrsnog čuvara Dejtonskog sporazuma da reaguje. S obzirom na krizu u EU da li su takva očekivanja realna?

Zlatko Dizdarević: Nisu realna iz barem dva razloga. Prvi je da ova država nikada neće izaći na „zelenu granu“ ukoliko ona ne nađe vlastite snage i vlastitog interesa da se emancipuje kao država. Druga stvar je što se ne razumije sa razine „malih političkih optika“ koje caruju ovdje da mi nismo faktor ni za međunarodnu zajednicu ni za EU u onoj mjeri u kojoj se to ovdje misli. Svjetski fokus je sada prebačen na Bliski istok i Balkan je u poređenju s tim čisti „diznilend“.

DW: Spominjete Bliski istok gdje bitnu ulogu igra i Rusija. Ona je aktivna i na Balkanu. Milorad Dodik je u Moskvi tražio podršku za referendum u RS. Kako Vi gledate na ulogu Rusije, ali i Srbije?

Zlatko Dizdarević: Treba shvatiti da se Rusija vratila na veliku svjetsku političku scenu. Mislim da Rusija nije zainteresovana za dodatnu destabilizaciju Balkana. Naravno da oni doživljavaju Srbiju i RS kao dio svoje interesne zone ovdje, ali ne mislim da Rusija dalje potkopava stabilnost Balkana ili BiH. Na kraju krajeva, zašto to ne reći, Rusija ima pravo da zastupa ovdje svoje interese, baš kao što to čine i svi ostali. Što se Srbije tiče, mislim da rukovodstvo Srbije ima svoje opredjeljenje prema EU i ne vjerujem da će ono iz emocionalnih ili lažnoistorijskih razloga žrtvovati svoje aktuelne interese zbog RS, odnosno zbog loše politike koju vodi RS.

DW: Referendum će biti održan, pretpostavlja se i da će većina onih koji izađu podržati 9. Januar kao Dan RS. Kako se to može odraziti na stanje u BiH?

Zlatko Dizdarević: Mislim da je referendum loš potez i destabilizirajući po BiH. Pogotovo u momentu kada BiH zauzima startnu poziciju ka EU. Da pojednostavimo, ne očekujem da će referendum dovesti do onoga što se spominjalo po principu: rat, krv, sukobi...  Ipak, sasvim je izvjesno da imamo situaciju koja će biti rezultat apsurdnog i nediplomatskog načina razmišljanja. Uoči referenduma je situacija dovedena do onoga što se u ozbiljnoj politici uvijek izbjegava, a to je situacija „ili-ili“. Pobijediće ovaj, izgubiće onaj. Situacija između Dodika s jedne i Izetbegovića i međunarodne zajednice s druge strane je dovedena do te tačke. Formalno gledano, imamo napad na ustavni poredak BiH. Međutim, mi imamo napade na ustavni poredak već više od 20 godina. Mi imamo 90 nerealizovanih odluka suda zbog kojih se niko nije počešao iza uha. Imamo šizofrenu situaciju u kojoj su pravni sistem i ustavni poredak davno napušteni i njima se manipuliše, a iz te priče uzima svako ono što mu treba. Taj cijeli košmar je sada došao do crvene linije o kojoj sam govorio na početku.

Imamo konkretnu situaciju u kojoj će referendum biti održan, učiniće se sve da on kobajagi nema nikakvog značaja, ali će on proizvesti situaciju u kojoj će se Dodik ojačati i on će se smatrati pobjednikom, a oni kojima je stalo do BiH i do EU će izvući još jednom zaključak o nespremnosti i nesposobnosti EU da se upusti u suštinu problema na način na koji je to trebalo da učini od samog početka. EU je zakasnila 20 godina sa BiH, vratila se u igru zbog svojih unutrašnjih interesa, zbog straha od islamizacije, zbog straha od Rusije, ali ne shvata da se vratila na teren u kojem BiH nije više čak ni ono što je bila 1996.

DW: Šta je to što je bitno drugačije?

Zlatko Dizdarević: Supstanca BiH je oduvijek bila društvo, a ne država. Na tom terenu je BiH poražena i to organizovano, temeljito i sistematski. U BiH je rastureno društvo. Država se može reorganizovati, ali kod društva to ne ide tako brzo i lako. BiH praktično nema svoj unutrašnji državni suverenitet. BiH ima vanjski suverenitet koji je oličen u njenom međunarodnom priznanju, ali unutrašnji suverenitet je potpuno rastočen na tri dijela i to na platformi koja se zove „jedan protiv dva" – uvijek je „jedan protiv dva" u zavisnosti od trenutnog internog interesa. Ako imate tri unutrašnja suvereniteta čija jedina filozofija glasi - kako poraziti onaj drugi, tu se ne može naći platforma za zajednički interes i evropski put. To je ono što je najdramatičnije u sadašnjoj situaciji koja se samo iskazuje pričom o referendumu.

DW: Govorite o društvu. Mnogi obični ljudi su zabrinuti da bi moglo doći do eskalacije prilika.

Zlatko Dizdarević: Ja nisam zabrinut u smislu u kojem neki danas govore – u smislu da će izbiti rat. Tačno je i da ljudi misle da će se sve vratiti u staru kolotečinu nakon izbora. Isto tako je tačno da je Bosne i Hercegovine sve manje i manje. Bez obzira koliko se EU, prema mom mišljenju, skandalozno trudila da pohvali nešto što ovdje ne postoji. Pazite, ocjena po kojoj su rezultati reformske agende u BiH „impresivni" je na nivou Montija Pajtona. Razumijem da se takvom logikom pokušava spustiti lopta i „omekšati“ situacija. Međutim, sve dok se ne shvati da nema evropske budućnosti ukoliko se ne postigne unutrašnja državna konstitucija na temelju zajedničkih interesa, a ne na temelju sukobljavanja, od toga nema ništa. Jedan od uslova za aplikaciju bio je mehanizam koordinacije. Taj mehanizam je sada takav da ne postoji mogućnost da postojeće državne ustavne strukture predstavljaju BiH, nego se priznaje da BiH čini rastureni sistem više institucija i više politika. Taj mehanizam ima 13 faktora u sebi koji treba da se dogovore o zajedničkim interesima u pregovorima sa EU. Pa ovdje se dva,tri faktora ne mogu dogovoriti o tome, a kamoli 13! To je plod razmišljanja EU da se ovdje radi o logičnoj državi, a BiH to nije. Sve dotle dok neko ne pokuša da uspostavi ovdje minimum zajedničkog državnog suvereniteta, na temeljima zajedničkih interesa, sve dotle od ovoga nema ništa.

DW: Ima li onih koji razmišljaju drugačije, koji djeluju s pozicija zajedničkih interesa?

Zlatko Dizdarević: Naravno da ovdje ima ljudi koji razmišljaju drugačije, čak i u postojećim strukturama. Recimo, mnogi ovdje doživljavaju ministra Mirka Šarovića kao jednog od rijetkih koji razmišlja sa stanovišta interesa BiH, zato što se čovjek bori za to da kompletna BiH može da izvozi svoje proizvode. Dakle, nije tačno da ne može. Međutim, vi imate frankenštajnsku organizaciju društva u kojoj je smisao unutar tri odvojena identiteta kako da jedni nadigraju druge. I na toj osnovi se stvorila politika animoziteta, do mržnje prema onome drugome, zato što se samo tako dobijaju glasovi. Stoga je logično da će stvari i dalje ići samo u pravcu podjele. Ta podjela je vidljiva i u samom Predsjedništvu BiH gdje se članovi ne miješaju jedan drugom u poslove, recimo, imenovanja ambasadora. Imate apsurdnu situaciju da Ustavni sud proglasi nelegalnim referendum, a da Mladen Ivanić, kao član Predsjedništva BiH najavi da će izaći na glasanje. Pri tome on nije ništa drugačiji od druge dvojice članova u nekoj drugoj situaciji.

DW: Više puta spominjete da se "došlo do crvene linije". Šta prema Vašem mišljenju predstavlja prelazak te „crvene linije"?

Zlatko Dizdarević: Ako se ona pređe, to će predstavljati raspad BiH. Ne mislim da on mora biti krvav, ali će se doći do apsurdne blokade u kojoj ni mi sami sebi nećemo biti država, niti ćemo biti faktor stabilnosti u regionu. Šta više, bićemo vrlo infektivni u regionu jer BiH ne može da dođe ni u kakvu vanrednu situaciju bez učešća Hrvatske i Srbije, pa i Turske sa treće strane. Turska sada odjednom postaje fantazija za dio BiH i identitet bošnjački se traži u Turskoj. Kakve veze ona ima sa identitetom BiH? Stoga prelazak „crvene linije“ znači da će BiH postati ozbiljan faktor destabilizacije regiona.

(Zlatko Dizdarević je novinar, autor i diplomata. Bio je urednik u listu Oslobođenje, glavni urednik magazina Svijet i Nedjelja, te ambasador BiH u Hrvatskoj i u nizu arapskih zemalja.)