Sušeno ljekovito i aromatsko bilje uglavnom služi za spravljanje čaja. Također, vrlo su cijenjeni voćni čajevi: od sušenog voća, bobica i sitnih plodova. Čaj je već stotinama godina omiljeni napitak ljudi širom svijeta

Čajevi predstavljaju mješavinu usitnjenih i neusitnjenih biljnih dijelova, a namijenjeni su za unutrašnju i spoljašnju upotrebu. Svi listovi čaja, osim biljnih i voćnih, potječu od istog grma zimzelene biljke camelia sinesis. Kada je riječ o vrstama čajeva, postoje dvije, i to pravi čaj, koji se dobija od biljke čaj, i biljni, koji se dobija mješavinom raznih ljekovitih biljaka. Namjena i karakter ove dvije grupe je različita, jer pravi čaj sadrži u sebi kofein i koristi se kao stimulativno ili umirujuće sredstvo, dok se druga vrsta čaja u najvećoj mjeri konzumira kao ljekovito sredstvo narodne medicine.

Načini pripreme čaja

Postoje tri metode pripreme čaja, to su japanski, engleski i pregršt način. Po prvoj metodi, prokuhanu vodu bi trebalo preliti preko čaja i ostaviti da odstoji tri do pet minuta. Engleski način kuhanja podrazumijeva da na jednu šoljicu ide jedna mala kašika čaja, dok se po pregršt metodi za svaku šolju ovog napitka uzima onoliko čaja koliko stane između tri prsta; palca, kažiprsta i srednjeg prsta.
Čaj ili čajni napitak obezbjeđuju organizmu potrebne mikroelemente (minerale), koji dospijevaju u tijelo unošenjem odgovarajuće količine prokuhane vode, koja lakše čisti organizam od toksina. Fenomen pijenja velikih količina prokuhane vode, bilo da je ona hladna ili topla, u vidu čaja poznat je u vrućim tropskim i suptropskim područjima, jer se time ublažavalo prekomjerno znojenje i sprečavale su se razne zaraze. Voćni čajevi sadrže vitamine, posebno vitamin C, i mogu se piti i nezaslađeni.

Blagotvorna svojstva čaja

Biljni čajevi predstavljaju  najefikasiji put da se na bezbjedan i jednostavan način iskoriste blagotvorna dejstva ljekovitih trava. Ne sadrže aditive, konzervanse niti vještačke boje.
U korijenu, listovima, cvjetovima, bobicama, kori ili sjemenkama ljekovitih biljaka kriju se specifična biohemijska svojstva koja su iscjeljujuća i okrepljujuća za organizam čovjeka.
Brusnica, naprimjer, prirodno sadrži kalcijum. To je veoma dobro za one kojima je potreban kalcijum, a nisu ljubitelji mlijeka.

Maslačak sadrži kalijum i ima blago diuretičko svojstvo. To je važno za one koji su skloni zadržavanju suviše tečnosti, a ne mogu dozvoliti sebi gubitak kalijuma koji je karakteristična nuspojava kod uzimanja standardnih diuretika.

Anđelika je bogata vitaminom E i mineralima i predstavlja odličan energetski tonik koji može biti naročito koristan ženama u menopauzi.
Ljekovite trave obavljaju svoj posao zahvaljujući svojstvima koje posjeduju. Nije to nikakva magija, već samo najobičnija biohemija. Toliko smo u ovo današnje vrijeme izloženi stresovima, da nam je neophodno svako iscjeljenje i okrepljenje koje možemo dobiti od ljekovitog bilja.

Miješanje čajeva

Biljni čajevi iza sebe imaju stoljetnu tradiciju koja podržava njihovu upotrebu. Pili su se kao prijatni napici i kao ljekovita sredstva, u svim narodima i kulturama. Bilo bi interesantno nešto reći o miješanju i doziranju čaja.
Kada kombiniramo i miješamo čajeve, treba imati na umu ukus, aromu i sinergiju. Recimo, u kineskoj medicini ukus je veoma važna stavka u receptima za biljne lijekove. Razlikuje se pet ukusa koji se povezuju s različitim tjelesnim sistemima i specifičnim emocijama.

Kiselo  
Ako imate problema sa jetrom, žuči i tetivama, svojoj mješavini čaja možete dodati biljke kiselog ukusa kao što su limunska trava, matičnjak, šumska jagoda. Također, ukoliko nosite u sebi emociju bijesa, ovakva vrsta čaja će vas opustiti i poboljšati raspoloženje.

Slano  
Za bolje stanje vaših bubrega, mokraćne bešike, kose, kostiju, dodajte vašem čaju slane biljke kao što su bokvica, smeđa alga, tzv. atlanski bračić, biljka veoma bogata jodom. Slana linija u vašem napitku pomoći će vam pri emociji straha.

Oporo ili trpko
Vezano je za pluća, debelo crijevo, nos, kožu, a to su biljke: kadulja, miloduh, bosiljak, đumbir. Sve ove biljke možete dodati svojoj smješi. Ovakav čaj će vam pomoći i pri emociji tuge.

Slatko
Da biste povećali vitalnost želuca, slezene, mišića, usta, svojoj mješavini možete dodati slatke ljekovite biljke kao što su: sladić (slatka trava, slatki korijen), šipurak, lan, žen-šen, stevia i sl. Ovakav čaj pomaže i kada smo u stanju zabrinutosti, dakle, kada je prisutna emocija zabrinutosti.

Gorko
Gorak ukus vezan je za srce, krvne sudove, tanko crijevo, jezik i ako se osjećate tužno i umorno, možete sebi pomoći dodajući: lavandu, kamilicu, neven, pelin, ivu i druge slične biljke.
Jedna ljekovita biljka sadrži svih pet ukusa, ne raste u našem podneblju, već na Dalekom istoku, a zove se Šizandra. Crvene bobice ove biljke suše se i koriste za čaj.

Doziranje

U doziranju se često griješi, posebice ako se čajevi doziraju na svoju ruku. Ne postoji jedna definicija za spravljanje čaja, jer to ovisi o biljkama: neke biljke se preliju vrelom vodom, odstoje 10-20 minuta i pijete čaj. Druge je potrebno potopiti da odstoje nekoliko sati. Treće, kuhate neko vrijeme na vatri pa tek onda pijete. Spravljanje čaja podrazumijeva određeno znanje, umijeće i iskustvo.
Biljke koje se koriste u našem podneblju su mnogobrojne: šipurak kojeg možete piti skoro neograničeno, nana, majčina dušica, kunica, kopriva, kantarion, valerijana, lipa, podbjel, jagorčevina, maćuhica, ljubičica, matičnjak, mažurana, šljez, divizma itd. Recimo, čaj od šipurka je ukusan i ljekovit, istovremeno otklanja umor, malaksalost, bljedilo. Povoljno utječe na probavni sistem, a bogate količine voćnih kiselina i vitamina C djeluju na bolje izlučivanje mokraće, bez ikakvih nadražaja bubrega. Također se kod upalnih bolesti bubrega ili bešike preporučuje šipurak. Čisti krv, pomaže kod gihta i reume. Šipurak u obliku čaja je blagotvoran i za dojilje jer vitamin C prelazi u mlijeko i bebu čini zdravijom i otpornijom. Sada u zimske i hladne dane pijte čaj od šipurka bar triput dnevno, ako želite da vas mimoiđe gripa.
Čaj od matičnjaka je dobar za sva srčana oboljenja. Oživljava i jača srce, a usto čisti i krv. Matičnjak se preporučuje u liječenju histerije, grčeva, menstrualnih tegoba, probavnih smetnji, bronhijalnog katra, astme, a izuzetno je sredstvo za nervozne i nemirne osobe. Matičnjak je blag, prijatan i veoma koristan lijek. Matičnjak je dobro miješati sa gorkim travama kakve su kičica, lincura, gorka djetelina, kunica i sl.
Čaj od lipe koristi se u liječenju prehlada, kašlja i bolesti disajnih organa. Pospješuje izlučivanje znoja i mokraće. Dobar je protiv grčeva i za umirivanje bolova. Izuzetno sredstvo protiv nesanice. Čaj od lipe ne koristiti kao redovan napitak jer pobuđuje rad srca pa tako može uzrokovati srčana oštećenja. Dakle, s lipom oprezno. Za razliku, recimo, od majčine dušice koju možete koristiti koliko želite. Dakle, čaj od majčine dušice je prijatan, blago aromatičan čaj, izuzetan prijatelj organa za varenje. Koristi se protiv crijevnih parazita, naročito kod djece. Ulazi u sastav ljekovitih preparata za disajne organe. Ova biljka odlično rastvara i služi za izlučivanje sluzi u organima za disanje, ima jaku moć dezinfekcije te je dobro sredstvo protiv zaraznih bolesti. Izuzetno dobra mješavina protiv malokrvnosti jeste majčina dušica sa koprivom. Dobar sastav je ako dodate i kunicu. Kunica je inače biljka koja čisti krv, jača krv i probavne organe. Posebno je cijenjena biljka za liječenje jetre, gušterače i slezene. Tako je dobra protiv žutice, proliva, glavobolja, groznice, neredovitih menstruacija, nesanice itd.
Kombinacija ima na stotine. Recimo, lavanda i valerijana dobra su kombinacija za nesanicu. Zapravo, osnovna kombinacija spravljanja čaja su jedna ili dvije biljke koje su nosioci terapeutske aktivnosti. Lavandi i valerijani možete dodati matičnjak, nanu, kamilicu, kantarion itd. Za mješovite čajeve potrebno je znanje ili iskustvo prethodnih generacija kako bismo napravili pravilan odabir osnove i dodatnih komponenti čaja.

Trajnost čuvanja čaja

Biljke ne možete čuvati beskonačno dugo jer vremenom gube svoja ljekovita svojstva, zato je potrebno po mogućnosti obnavljati domaću, kućnu, apoteku svake godine. Ukoliko se čuvaju u komadu, začinske biljke mogu trajati i do četiri godine, a usitnjene začinske biljke i dvije do tri godine. Premda se ne mogu pokvariti, začinske biljke i začini mogu izgubiti na jačini. Spakovano bilje odložiti na suhom, mračnom i hladnom mjestu.

Piše Sadika AVDIĆ

Zdravstveno ispravna hrana je ona koja zadovoljava kvalitetom, uslovima čuvanja, pripremanja i distribucije. Zdravstveno bezbjedne namirnice ne smiju predstavljati opasnost po zdravlje ljudi, odnosno ne smiju biti zagađene fizičkim, hemijskim i biološkim agensima, dok njihov sastav u pogledu energetskih, gradivnih i zaštitnih materija mora da obezbjedi potrebnu biološku vrijednost. Iako bi u savremenim uvjetima življenja, u kojima raspolažemo informacijama i visokom tehnologijom trebalo da, bez razmišljanja o rizicima, uživamo u kvalitetnoj hrani, situacija je sasvim drugačija. Osim općeprisutnog zagađenja životne sredine, stalna trka za što većom zaradom učinila je da i proizvođači hrane doprinesu da krajnji rezultat budu hronične posljedice na zdravlje ljudi. Ako želite da prihvatite dio odgovornosti za svoje zdravlje, potrebno je da znate koje namirnice odabrati,kako ih čuvati i pripremiti.

Razgovarala Nihada Ugljanin  sa homeopatkinjom Sadikom Avdić

Uistinu, koja je to potencijalno opasna hrana?

Da biste bili sigurni da su namirnice koje unosite bezbjedne, morate da naučite koja je hrana potencijalno opasna. Tu spada hrana životinjskog porijekla i sirova i termički obrađena. Zatim, hrana biljnog porijekla koja nije konzervirana ili termički obrađena a sadrži u sebi sirove sjemenke, mlijeko ili mliječne proizvode, školjke, ribu... Na temperaturama od 7 do 60 stepeni C bakterije dobijaju odlične uvjete za razmožavanje pa se potencijalno opasna hrana mora što pre ohladiti i dalje čuvati na temperaturama ispod 7 stepeni C. Prije konzumacije takvu hranu treba brzo podgrijati na minimum 74 stepenaC.

Pri kupovanju namirnica na šta trebamo obratiti pažnju?

Ako ste u nabavku krenuli sa spiskom namirnica koji ste napravili na osnovu realnih potreba ali i vodeći računa o tome da se vi i vaša porodica pravilno hranite, nemojte zaboraviti i ovo:
- Kada ste se uvjerili da ste izabrali proizvod sa neoštećenom ambalažom, ili ste u slučaju svježih namirnica izbjegli one neprijatnog mirisa ili loše konzistencije, odvojite još koji trenutak i pročitajte deklaraciju kako biste saznali koji su uvjeti za njihovo čuvanje. I obavezno provjerite rok trajanja!
- Izbjegavajte da kupujete smrznutu hranu u prodavnicama koje imaju loše rashladne uređaje.
- Nakon kupovine, namirnice treba u što kraćem vremenskom roku staviti u frižider, što je posebno važno ako transport od prodavnice do kuće traje duže od pola sata.

Koja su to ključna pravila za bezbjednost hrane?

Nakon što ste kupili hranu, njena ispravnost u vašoj odgovornosti. Od toga kako skladištite namirnice, na koji način pripremate hranu i kako je kasnije čuvate - zavisi vaše i zdravlje vaših ukućana.
Osnovno je da održavate higijenu! Iako će vam se činiti kao suvišna informacija, apsolutni standard koji mnogi i dalje ne poštuju je pranje ruku prije pripreme hrane i prije jela. Pravilno pranje ruku je: topla voda, sapun, najmanje 20 sekundi. Poslije pranja ruku, pod mlazom tekuće vode detaljno treba oprati i namirnice. Obavezno operite i dezinficirajte sve radne površine i pribor koji ćete koristiti za pripremu hrane. Uvijek odvajajte svježe i kuhane namirnice, naročito meso i ribu, kako u frižideru tako i na radnoj površini, tokom pripreme. Hranu kuhajte temeljito, posebno onu od koje prijeti potencijalna opasnost -meso, ribu, jaja i morske plodove. Pustite da ključa nekoliko minuta da biste bili sigurni da je temperature prešla 74 stepena C, a ranije pripremljenu hranu prokuhajte prije upotrebe. Pri tome vodite računa da određene namirnice kao što su gljive, špinat, blitva i krompir ne valja podgrijavati. Skuhanu hranu nemojte čuvati na sobnoj temperaturi duže od dva sata.

Uprkos progresu medicine, djeca su sve više opterećena infekcijama disajnih organa, grla, ušiju i td. Mnoga djeca kašlju, curi im iz nosa, osjećaju zamor, pate od ekcema i psorijaze. Zbog toga često izostaju iz škole, žale se da su stalno umorna i nervozna, i to postaje hroničan problem. Da bi im se pomoglo prepisuju im se lijekovi koji su uglavnom neučinkoviti. Osim toga često imaju velike probleme sa zubima, koji rastu poremećeno, ne stoje u liniji... Razlog je prerano vađenje mliječnih zuba, ili je dijete deformisalo zube sisanjem cucle ili palca, ili ne sažvakuju dovoljno hranu... Gdje tražiti prave uzroke ovih fenomena? Da li u prodavnicama gdje se prodaju slatkiši, kolači i sladoledi ili neki drugi faktori doprinose tome?

Nažalost, ima mnogo i drugih faktora. Dijete koje odrasta u porodici gdje se vodi računa o pravilnoj ishrani, ono će imati dobru konstituciju odnosno dobro zdravlje i ako kasnije nastavi s navikom zdravog života neće patiti od osteoporoze i problema sa zubima, dakle, posljedice loše asimilacije kalcijuma.
Važno je da se teren ili tlo održava u dobroj kiselo-baznoj ravnoteži koja dozvoljava fiksaciju svih minerala. Ne vrijedi uzimati brdo hrane ako je teren kiseo i ne dozvoljava njihovu asimilaciju. Dakle, kombiniranje hrane je isto tako važan faktor dobrog zdravlja. Mi smo o tome govorili u jednoj od naših prošlih emisija.
Isto tako ako dijete stalno nešto žvaće, njegov aparat za varenje stalno radi. Ta velika energija za varenje troši na štetu imunog sistema, a želudac je organ kojiem treba odmora s vremena na vrijeme da bi se regenerisao. Kada je stalno u pokretu, taj princip regeneracije postaje nemoguć, sluzokoža postaje iritantna i onda dijete zapomaže: Mama boli me stomak.
Zato je dobro da mame ne čekaju taj poziv već da uspostave program zdrave hrane za svoju djecu čiji je cilj rasterećenje probavnog aparata i dobro zdravlje djece. To će biti i razlog dobrog zdravlja zuba kod djece.

Da li su tri obroka dnevno i jedna užina dovoljna školskoj djeci za održavanje dobrog zdravlja?

Tri obroka dnevno i užina u 4 sata dovoljni su da djeca normalno rastu i slijede školski program bez teškoća. Jednostavno, majka mora imati apsolutnu kontrolu i odgovornost za ono što djeca jedu. Život je skup, ali da bi se pravilno i zdravo hranili ne treba mnogo novca. Tamo gdje je mnogo novca i troši se na razne slatkiše, grickalice i gotove proizvode obično je to štetno po zdravlje, donosi bolest i mnogobrojne poteškoće u psihičkom razvoju djeteteta. Jer, unos šećera, masnoća,aditiva, hemikalija i drugih otrova su pogubni ne samo za dijete već svaku osobu. Sva ta sredstva s puno šećera imaju razdražujuće dejstvo i djeca teško spavaju, imaju manjak koncentracije, postaju hiperaktivna i agresivna.
Treba znati da je za djecu najvažnij doručak. Voćni cjeđeni sok, mljevene sjemenke, suho voće, svježe voće, svježe mlijeko po mogućnosti, integralni hljeb, domaći sirevi, svježa jaja, maslac, i td.
Ručak obavezno treba da se sastoji od svježe salate, voće se ne jede za ručak, umjesto toga neki fin lagan domaći kolač za djecu će biti radost, naravno nakon glavnog obroka
Užina se može satojati od svježeg voća ili kriške crnog hljeba namazane maslacem, namazom od leblebija i sl. Za užinu se ne uzima kolač.
Večera treba da bude lagana; čorba od povrća, zelena salata, jogurt... naravno ovo je samo primjer a svaka majka treba da osmisli obroke za svoju djecu
Kada djeca budu veća, recimo srednja škola i fakultet, pred ispite i kada imaju puno učenja ne trebaju uzimati nikakve stimulanse poput kahve, crnog čaja... ovi stimulansi, istina pomažu koncentraciji, ali sprečavaju dobro pamćenje.
Dobro funkcioniranje mozga, ako izuzmemo genetiku, ovisi prvenstveno od navika vezanih za ishranu. O tome treba voditi računa da bi se izbjegli nedostaci hranjivih sastojaka i usporavanje cerebralnog metabolizma, s usporavanjem intelektualnih funkcija i gubljenjem memorje. Mozak traži svoju hranu. Med je recimo izuzetno dobra hrana za mozak, suho i koštunjavo voće i tako dalje. Ovakva hrana daje dobru energiju i prirodni je stimulans rada našeg mozga

Kada djeca treba da preuzimaju inicijativu da sama sebi prigotove obrok ili organiziraju svoju ishranu?

Kada ocijenimo da djeca mogu preuzeti inicijativu da sebi recimo sami spreme doručak, neka djeca će tu inicijativu već preuzimati od trećeg, četvrtog razreda O.Š. Neka od petog-šestog, ali ako ih naučimo ranije to je bolje i radi njih i radi nas. Oni će ukorijeniti dobru naviku i naučiti brinuti o sebi.

Koje su to dobre namirnice koje bi trebali znati pa da nam hrana bude lijek?

Po svom hemijskom sastavu dobra, ili bolje rečeno, ispravna hrana ne liči na obične namirnice. Odlikuje je veliki sadržaj proteina, vitamina, minerala, esencijalnih aminokiselina, antioksidanata, nezasićenih masnih kiselina i drugih korisnih sastojaka, a uz to – mala kalorijska vrednost. Spisak bolesti i tegoba od kojih ove namirnice mogu da pomognu mogao bi biti predug za jedan ovakav razgovor. Uglavnom, koristeći ovu ispravnu hranu postaćete jači, izdržljiviji i zdraviji.
Neke dobre namirnice o kojima možemo čitati na internet stranicama
Osnovni princip u izboru dobre hrane je da uvijek morate da izaberete cijele, poželjno organske proizvode i također da ih pravilno pripremite kako bi se osiguralo da vrijedne hranljive materije ne budu uništene. Svaka ispravna hrana treba da bude "prava" neprerađena hrana, tako da čips i druge slične proizvode nećete naći u ovoj kategoriji.

Kako da utvrdite koje namirnice su izuzetno zdrave, a koje nisu?

Losos – hrana za mozak, zglobove i srce
Meso lososaje jedna od veoma cjenjenih namirnica jer sadrži omega-3 masne kiseline koje poboljšavaju zdravlje srca i krvni pritisak. Oni su također od suštinskog značaja za zdravlje nervnog sistema, i fleksibilnost zglobova.
Istraživanja su pokazala da se omega-3 masne kiseline iz lososa najbolje apsorbuju u odnosu na druge ribe bogate sa omega-3 kao što su jetra bakalara.... Ostali izvori omega-3 su jaja, orasi i laneno sjeme.

Jogurt – za zglobove, zube, srce i mršavljenje
Jogurt ili kefir (ili bilo koje drugi kiselo mliječni proizvodi) je još jedan primjer dobre hrane. Oni sadrže mnogo kalcijuma koji je neophodan za naše zdravlje i kondiciju. Kalcijum čuva naše kosti fleksibilnim i jakim, štiti naše srce i pomaže da zadržimo optimalnu težinu.
Preporučuju se cijeli mliječni proizvodi ( sa većim procentom masnoće) za bolju apsorpciju kalcijuma. Mliječni proizvodi sa niskim sadržajem masnoća sadrže dobru količinu kalcijuma ali se on praktično ne apsorbuje. Dakle, kad god možete (pod pretpostavkom da niste netolerantni na laktozu) izaberite punomasne mliječne proizvode, domaće proizvodnje, što svježije. Danas postoji veliki broj stručnjaka medicinara, naročito onih koji se bave prirodnom medicinom koji su protiv mlijeka u ljudskoj ishrani, osim, naravno dojenja tj. uzimanja majčinog mlijeka dokle je to potrebno (od rođenja do dvije godine). O tome ćemo u jednoj drugoj emisiji ako Bog da.

Orasi – za mozak, мršavljenje, metabolizam i srce
Orasi sadrže veliku količinu mnogih neophodnih minerala, proteina i masnih kiselina. Oni su odlična alternative za zdravu užinu.

Ovas ili druge žitarice – snižava holesterol i nivo šećera, poboljšava metabolizam
Jedite 1 tanjir ovsene kaše svakodnevno i nećete nikad imati nikakve probleme sa srcem. Ovas pripada grupi složenih ugljenih hidrata, što znači da se veoma sporo vari. Jedna ploča ovsene kaše hrani naš sistem satima, kontinuirano snadbjeva našu krv sa malom količinom šećera, pa suzbija naš apetit. Integralne žitarice su odlične za kontrolu težine, smanjuju holesterol i šećer u krvi!

Paradajz- vlakna i vitamini
Paradajz je popularno i veoma ukusno povrće (mada neki tvrde da je paradajz voće ili čak bobičasto voće). Ima mnogo vitamina C, A i vlakana. Paradajz uklanja toksine iz vašeg digestivnog istema i čak može da spreči karcinom!

Zeleno povrće – za kalcijum, vlakna, vitamine i minerale
Zeleno lisnato povrće je na vrhu liste najboljih namirnica dobre hrane jer sadrži mnogo vitamina, minerala i obično ima malo kalorija. Ono je idealno za upravljanje težinom i korisno u smanjenju rizika od karcinoma i bolesti srca.

Bobičasto voće-аntioksidansi, poboljšavaju izgled kože i jačaju imuni sistem
Bobice su prepune antioksidanasa i fitoflavonoida. Bogate su kalijumom i vitaminom C, što ih čini jednom od najboljih superhrana. Mogu da smanje rizik od srčanih bolesti i karcinoma, a takođe djeluju antiupalno. U izboru bobica zapamtiti da u principu što više boja, više antioksidanata.

Mahunarke – vlakna i proteini
Mahunarke su dokazano glavni igrači u borbi protiv kancera. Osim toga, one su bogate proteinima, korisne za osobe sa dijabetesom, i pomoć kod povišenog holesterola.

Zeleni čaj - аntioksidanti, ubrzava metabolizam, snižava holesterol
Zeleni čaj sadrži ECGC, snažan antioksidans koji može poboljšati vaše zdravlje. Istraživači u Španiji i Velikoj Britaniji su takođe utvrdili da ECGC može da inhibira rast ćelija raka.

Ćurka – proteini za tonus mišića ..i mršavljenje
Zašto ćurka? Jedna porcija posnog ćurećeg mesa obezbjeđuje skoro polovinu preporučene dnevne doze folne kiseline. Ćurka je takođe puna vitamina B, B1, B6, cinka i kalijuma. Ove hranljive materije snižavaju nivo holesterola u krvi, štite od karcinoma, urođenih defekata i bolesti srca, pomoć su kod nervnih funkcija i rasta, jačaju imuni sistem, regulišu krvni pritisak, a pomažu u procesu lečenja.
Uvijek izabrati što čistije ( po mogućnosti organsko meso) kako bi se osigurali da ne unosite hormone ili antibiotike sa hranom.

Intervju sa liječnicom homeopatije Sadikom Avdić, preuzet sa radijske emisije Zehra

Posljednjih mjeseci svjedoci smo širenja epidemije ebole u četiri zemlje zapadne Afrike, ali ona se nije samo tamo zadržala. Kad se spomene virus, nekako nas hvata panika. Mnogo stvari se promijenilo, ništa nam sad nije sigurno. Možemo mi govoriti o vakcinama i raznim zaštitama, ali čini se da neke stvari, nažalost, izmiču kontroli. Stoga je dobro da u ovoj emisiji govorimo upravo o tome, pa bi i prvo pitanje glasilo: Šta su virusi?

Tokom osnovnog i srednješkolskog obrazovanja učili smo o bakterijama i virusima. Bili smo mladi i možda tad nismo obraćali dovoljno pažnje o virusima i bakterijama koji su danas uzročnici mnogih teških oboljenja. Mnogi ne znaju da su virusi zapravo infektivne čestice, nisu to čak nikakvi ni živi mikroorganizmi ni ćelije, pa čak mnogi naučnici slažu se da u njima nema nikakvog života, što je opet paradoksalno, ali to je druga priča. Oni se uglavnom sastoje od samo jednog lanca DNK i ljuske proteina. Dakle, nemaju vlastite organe za dobijanje energije, proizvodnju bjelančevina ni razmnožavanje kao što imaju bakterije. Eto, to su virusi.

Je li to, zapravo, jedina razlika između virusa i bakterija?

Pa, uglavnom. Ono što je zajedničko bakterijama i virusima jeste to što i bakterije i virusi izazivaju bolesti, ali između njih su i velike razlike. Međutim, ima jedan broj, ozbiljan broj naučnika koji ne misle da su virusi izazivači bolesti. Smatraju da je to naš imunološki sistem koji je oslabljen ili nesposoban zbog nekih drugih raznih uzroka. Luj Paster rekao je da virusi samo obavljaju svoju funkciju i, što bi se reklo, Bog Uzvišeni ih je stvorio s određenom svrhom, ali važna je podloga, dakle, naš imunološki sistem. Naprotiv, virusi imaju svoju dobru odnosno korisnu ulogu.
Bakterije su jednoćelijski oblik života. Samo u jednoj ćeliji postoji sve što je neophodno za život, lanci DNK i ćelijski organi koji proizvode bjelančevine. Te bjelančevine su vrlo važne i dan-danas naučnici tragaju za tajnama kako proizvesti vještačke bjelančevine, što je nemoguće, niko još nije uspio u tome. Bakterije snabdijevaju tijelo energijom, imaju vlastiti metabolizam poput nas ljudi, razmnožavaju se diobom i možemo reći da su to živi mikroorganizmi. U bolesti koje nastaju zbog bakterija spadaju teške bolesti, danas već prevaziđena difterija, kolera, veliki ili magareći kašalj i mnoge druge bolesti. Naravno, ove bolesti haraju nekim dijelovima svijeta, uglavnom siromašnim i nerazvijenim područjima. Važno je napomenuti da ima i bakterija koje rade za nas. Zapravo, mnoge bakterije neophodne su za naše zdravlje, tako u crijevima postoji ogroman broj bakterija koje nam pomažu kod varenja ili borbe protiv drugih štetnih bakterija.

Problem je, dakle, samo kad se ta ravnoteža naruši?

Kad se naruši ravnoteža i kad oslabi naš imunološki, prirodni odbrambeni sistem. Također, treba postaviti pitanje ko ruši tu ravnotežu. Ko je glavni uzročnik rušenja te ravnoteže? To smo mi. Dakle, mi koji nesavjesno koristimo naše tijelo. Bilo šta da kupimo, imamo za to uputstva i upute kako da to koristimo, od neke obične stvarčice. Međutim, naše tijelo i organizam toliko su kompleksni i komplikovani. Ne znam je li iko ikad rekao hajde da naučimo kako upotrebljavati to tijelo ili kako upotrebljavati određeni organ, recimo bubrege, srce itd. Ne, mi nešto naučimo kroz obrazovanje, nešto čitajući. Onaj ko se posveti toj struci, medicini i sličnim oblastima, on nešto više o tome zna. Međutim, obični ljudi dođu do informacija putem interneta, koje su veoma površne, čak mogu biti i nedovoljne i netačne. Mi smo ti koji moramo znati kako funkcioniraju naši organi, šta im je potrebno, šta im šteti, šta unosimo u organizam, u svoj mentalni sistem itd.

Mislim da je dovoljno osluškivati tijelo. Jedan od primjera je, čim se mi uglavnom manje-više susrećemo, nedovoljno sna. Svako će kazati, recimo, da se nakon neprospavane noći osjeća kao da je bolestan. Znači, odmah nam naše tijelo šalje signal da to nije uredu.

Virusi se ne mogu razmnožavati sami, kako kaže klasična nauka, to mogu samo uz pomoć drugih organizama. Ako mi oslabimo svoje ćelije, već smo napravili dobru podlogu za sve druge viruse da nam naštete. Dakle, dovoljno sna, zdrave hrane, pozitivnih misli, pozitivnog, zdravog života, korisnih akcija u životu itd. Sve su to neki preduvjeti da imamo zdrav organizam u njegovoj cijelosti, ono što bi se holistički reklo, i na duhovnom i na fizičkom i na mentalnom nivou. Takav organizam dobra je podloga koja bi odbila svaki drugi utjecaj izvana ili iznutra koji bi nam naštetio.

Kakve veze virusi imaju s kancerogenim oboljenjima?

Kad kažemo virus, onda to možemo poistovjetiti sa virusima u informatici, kad nam virus uđe u kompjuter, kad se borimo protiv toga, padne nam sistem itd. Nisu oni slučajno nazvani virusi. Zapravo, i pravi virusi se, kao što smo rekli, mogu razmnožavati samo uz pomoć drugih organizama. Oni krijumičare svoj genetski materijal u tuđe ćelije i zatim ih programiraju. To je čudo jedno. Uz pomoć tog „trika“, ćelije domaćina počinju proizvoditi isključivo čestice virusa sve dok stanica ili ćelija ne pukne. Te čestice ponovo se nađu na slobodi. Svaki pojedinačni virus specijalizira se za određenu vrstu ćelija. Neki od njih napadaju biljke, drugi životinje, treći ljude, a neki čak i bakterije. Virusi kod ljudi mogu izazvati herpes, hepatitis, gripu, rubeolu, žuticu i druge bolesti. Istraživači su dugo pokušavali objasniti ulogu virusa i dokazati da oni igraju i tu ulogu u razvoju karcinoma odnosno raka, a danas je druga priča, jedno vrijeme čak se nije vjerovalo da virus ima ikakve veze sa karcinomom. Međutim, danas na osnovu tih istraživačkih podataka, oni uzrokuju 65-80 posto svih vrsta karcinoma kod ljudi. To je zastrašujuće. Većina virusnih infekcija, međutim, ne dovodi do tumorskih formacija, već nekoliko faktora može utjecati na progresiju od virusne infekcije, a opet poslije u razvoju karcinoma. Neki od tih faktora uključuju koinfekcije ostalim patogenima, domaćinove genetske mutacije, usljed izloženosti virusima i narušavanju imunološkog sistema, jer virusi vrše supresiju na iste.
Ćelije raka imaju karakteristike koje se razlikuju od normalnih ćelija, rekli bismo da su to odmetnute, neposlušne ćelije i imaju tu sposobnost da rastu i nekontrolirano vrše diobu. To je jedan haos, anarhija za koju već znamo kako utječe na ljudsko zdravlje i raspoloženje. Nekoliko virusa povezano je s određenim vrstama raka kod ljudi. Ovi virusi imaju različite načine svoje reprodukcije, predstavljaju nekoliko različih virusa, možemo reći, porodica virusa. Često govorimo o hepatitisu B, humanom papiloma virusu, koji ima veze sa candidom, a povezan je sa rakom grlića materice. Oni mogu uzrokovati i benigne polipe, bradavice, herpes virus, virus hepatitis C itd.

Kako se zaštititi od virusa?

Često sam se pitala zašto su baš jesen i zima kritični periodi kad ljudi boluju od prehlada, gripe i kad se bakterije i virusi počnu ponašati izrazito neprijateljski prema nama, a recimo, u ljeto i proljećesituacija je drukčija. Mislim da je to razlog naše neodgovornosti u smislu ishrane. Ono što mi jedemo ne pretvara se u zdravu, jaku energiju koja bi i dalje bila sposobna da se odupre spoljnim faktorima. Drugo, ljudi su navikli da za svoje probleme naprečac nađu lijekove, npr. antibiotike koji se toliko zloupotrebljavaju, a jednostavno nije toliko potrebno. Ne smiju se koristiti antibiotici za svaku banalnu prehladu, grlobolju, curenje iz nosa i sl. Bolje je možda poslušati savjete prirodnjaka odnosno onih koji se bave prirodnom medicinom, zdravom ishranom, nutricionizmom, dakle njihove savjete o tome kako se možemo na jednostavan način sačuvati, ojačati svoj imunološki sistem i biti jaki protiv tih napasnika.

Poznato je da su voće i povrće s povećanim unosom vitamina C jako dobri kao preventiva. Šta je u tom slučaju bolje, voće ili povrće?

Uvijek insistiram više na korjenastom povrću. Povrće ima mnogo više ne samo vitamina, nego i minerala i mnoge druge materije, supstance koje su potrebne našem organizmu. Potom treba izbjegavati promjene temperature. Dakle, danas iz jednog ambijenta, okruženja izlazimo u drugi, koristimo klima uređaje, i na poslu i u kući i u autu i drugim prijevoznim sredstvima. Jednostavno, ne razmišljamo o tome, ne utopljavamo se kad treba da se utoplimo, bez potrebe se izlažemo niskim temperaturama, vjetrovitom vremenu, propuhu. Dakle, moramo paziti na to da nekako svoje tijelo, organizam držimo u toj nekoj ravnoteži. Treba koristiti probiotike, jogurt i sl., jer u našim crijevima obitavaju prijateljske bakterije koje osiguravaju normalnu funkciju crijeva i ono što unosimo veoma je bitno. Treba unositi hranu koja ima mnogo probiotika, koristiti biljke koje jačaju naš imunološki sistem, koje čiste generalno naš organizam. Danas možemo kroz čitanje raznih internet portala vidjeti da se ehinacea, jedna vrlo korisna biljka, stavlja na prvo mjesto. S obzirom na to da je nama teže doći do te biljke, u svom podneblju imamo biljaka koje možemo staviti u sami vrh, recimo, srijemoš ili divlji luk kojeg u rano proljeće imamo mnogo i dovoljno je da ga akumuliramo, sačuvamo, bilo u zamrzivaču, bilo da ga osušimo, napravimo od njega ulje i da tokom cijele godine imamo prirodan jak antibiotik. Tu su i bijeli i crveni luk, začinske biljke, crni plodovi zove koji su izuzetno dobri za čišćenje organizma, za preznojavanje i jačanje našeg imunološkog sistema. Nezaobilazan je i med kao i ostali pčelinji proizvodi, pogotovo matična mliječ koja je veoma dobra kao preventiva koja će nas čuvati od prehlada, gripa i raznih virusnih oboljenja. Začinske biljke treba mnogo koristiti – cimet, bosiljak, lavandu, ruzmarin itd. Sve su to blagodati do kojih mi lahko možemo doći i koje treba što više koristiti. Samo onaj koji ih koristi može se uvjeriti u njihovu ljekovitost i blagodarnost.

Pripremila Nihada UGLJANIN

Da li je glavobolja bolest ili stanje svijesti? Mogli bi govoriti i o jednom i o drugom, ali budući da govorimo o emocijama, onda misao koja oblikuje svijest postaje zanimljiva kada govorimo o neprirodnim stanjima čovjeka. Nekada, u ranijim kulturnim epohama glavobolja je bila pa skoro nepoznata dok zadnjih nekoliko stoljeća o njoj se sve više govori, posebno u razvijenim zemljama. Statistika govori da 20% „zdravih“tuže se na glavobolju a posebno su žene pogođene tim simptomom. Možda ćete pomisliti da to i nije strašno saznanje
U glavi je smješten mozak kojeg bi mogli usporediti sa centralom za obradu podataka. Sve ono što neprestano percipiramo u času sekunde dopire do mozga zahvaljujući molekularnim i neuronalnim transmiterima. Mozak prihvaća, umrežuje, dijeli ili dopunjava i odašilje informacije natrag u svijet. Tako bi mogli kazati da su naše verbalne i fizičke aktivnosti vezane za mozak. Isto tako i naše emocije.
Čovjek posjeduje dva središta: srce i glavu, osjećanje i mišljenje. Moderni čovjek razvio je moždane snage u posebnoj mjeri i stoga se neprestano izlaže opasnosti da zapostavi svoje drugo središte, srce. Naravno, svaka krajnost je neprihvatljiva za ljudsko biće pa tako bi se trebala napraviti ravnoteža između glave i srca, između mišljenja i osjećaja. Jer, oni koji robuju stomaku jednako su nezdravi kao i oni koji robuju glavi, ili samo srcu. Glava se ne smije učiniti neovisnom da kroči sebi put bez prisutnosti srca. Tako će čovjek biti lišen emocija, a to znači krenuti putem na kojem se gubi ljudski kvalitet a time i zdravlje. Poznato je da kada se stvari promatraju samo kroz prizmu nauke prirodni svijet postaje odvojen od sebe samog. Ali zato je vjera (duhovnost) ta koja daje smisao nauci i zajedno one se nadopunjuju. Baš kao što je kazao Ajnštajn: „Znanost bez vjere šepa; vjera bez znanosti je slijepa.“
Da li vam je poznato da 90% svih glavobolja nema organski uzrok. Ovo važi i za glavobolju izazvanu ukočenošću mišića i za napade migrene.
Glava je dobro opskrbljena krvnim žilama, simpatičkim nervnim pleksusima koji prate krvne žile te vlaknima koja provode bol. Zbog izrazite osjetljivosti ovih krvnih žila glava brže od svih organa reagira bolovima.
Kod glavobolje koja u mnogim slučajevima potječe od napetosti zatiljku i području ramena javljaju se suženja krvnih žila u dijelovima mozga. Ova područja zatim reagiraju pojavom boli.

Simptomi

Glavobolja izazvana ukočenošću mišića difuzna je bol koja počinje vrlo sporo. Očituje se kao pritiskajuća, probadajuća, pulsirajuća bol. Može trajati satima, danima pa čak i tjednima i javlja se često kada je osoba pod stresom ili izvanrednim situacijama.

Migrena se uglavnom očituje napadima. Često se javlja samo na jednoj strani i popraćena je poremećajima vida, osjetljivošću na svjetlo, preosjetljivošću osjetila, povraćanjem i prolivom. Do ovog napada koji često traje i po nekoliko sati dolazi u razdražljivoj i depresivnoj atmosferi. Osoba koja pati od migrene osjeća jaku potrebu za povlačenjem u zaštićen, mračan i intiman prostor.
Postoje mnogi znakovi vanjskih okidača; promjena vremena, dijete, buka, alergije čokolada pa sve do bjelančevina i dr.
Žene pate od migrene znatno češće nego muškarci. Migrena se često pojavljuje i u okviru PMS-a

Uzroci

Glavobolja se može javiti zbog potisnutog nezadovoljstva i ljutnje ili kao fizički izraz prigušenog i nesvjesnog bijesa. Također ispoljavanje strahova koje nismo neposredno osjetili. Kao naprimjer kod osoba koje uhvati jaka glavobolja pred važne zadatke, sastanke, obaveze. Može to biti strah od neuspjeha koji se potiskuje. Potom, nezadovoljstvo sobom, susret s teškim zadacima, bojazan za neuspjeh, tjeskoba, osjećaj krivice, preizražen osjećaj odgovornosti, visoke ambicije koje nas stavljaju u pogon koji nas ubrzava i melje ne dajući nam predaha i odmora.
Često glavoboljom želimo druge podrediti svojoj volji kako bi njima upravljali. Svima su poznate osobe koje „zaboli glava“ čim se ne udovolji njihovim zahtjevima.
Bolovi u glavi često su pokazatelj naših pogrešnih razmišljanja i htijenja. Glava općenito pati od imperativa moranja i trebanja. Čak se kod djece pojavljuju glavobolje ako ih opterećujemo više  nego što oni mogu podnijeti, najčešće kada dodajemo svoje neostvarene ambicije na njihova već natovarena nejaka pleća.
Također, uzroci mogu biti u našim neprekidnim zahtjevima rezultata u udovoljavanju društvenim normama i pravilima. Previše smo usredsređeni na naše dužnosti i obaveze, trčimo za profitabilnim ciljevima i namećemo sebi stroga pravila.
Ljudi koji imaju pesimističan pogled na svijet, oni s manjkom samopouzdanja i kompleksom niže vrijednosti po pravilu pate od čestih glavobolja.
Glavobolje uzrokovane ukočenošću mišića često počivaju na prevelikim intelektualnim zahtjevima ili golemim očekivanjima uspjeha i priznanja. Pogođene osobe po svaku cijenu pokušavaju ostvariti svoje vlastite predodžbe o savršenosti a da pri tom ne odvajaju nimalo vremena za povremeno ili redovno opuštanje i relaksaciju.

Emocije vas mogu izliječiti ako:
-    Ispunite svoje tajne čežnje. U svakoj osobi se skriva skrivena energija osjećaja, stvaralačka i moćna snaga. Počnite biti kreativni.
-    Potičite i pobuđujte svoja osjetila. Gledajte, slušajte, mirišite, okusite i dodirnite ono što je lijepo, intenzivno, novo, uzbudljivo.
-    Posvetite se svojoj životnoj žudnji i radosti vaše duše
-    Radite na podizanju svoga samopouzdanja. Kad čovjek ne vjeruje u sebe, sve radi pod opterećenjem i sa strahom, a strahovi i psihološke inhibicije su teži problem od svakog posla.
-    Pokušajte da osvjestite pozitivne strane svoje ličnosti. Usmjerite svu pažnju na svoje snage i sposobnosti. Imate ih sigurno, samo ih dosad niste dovoljno koristili.
-    Obradujte svoje tijelo zdravom hranom jer će vam ono višestruko uzvratiti dobrim zdravljem i kvalitetnom energijom.
-    Šetajte, planinarite, plivajte, vježbajte...zdrav duh traži zdravo tijelo.

 

Sadika Avdić

me440137 132022.jpg.axdVaše emocije mogu biti uzrok mnogih bolesti, ali ako naučite njima svjesno upravljati, mogu biti i lijek jer upravo emocijama dajete smanjenu ili pojačanu energiju, mijenjate svoj odnos prema okolnostima i svome doživljaju i iskustvu dajete drukčiji smisao.
Pozitivna misao mora da nas navede na pozitivan osjećaj jer ukoliko to izostane, misao nema svrhu

Problemi s crijevima
Ma koliko razgovor o našim crijevima, problemima njihovog funkcioniranja bio neugodan i neprijatan, drukčije ćemo se prema njima odnositi ukoliko znamo da se crijevo na tjelesnoj razini nalazi u središtu emocionalnih zbivanja.
Crijevo spada u organ probavnog sistema zato što se u crijevu hrana miješa s probavnim sokovima, razgrađuje se i postaje tečna da bi hranjive tvari kroz crijevne zidove mogle dospjeti u krv. Neprobavljive tvari se izlučuju u vidu izmeta.
U tankom crijevu se zapravo odvija probava putem analize i asimilacije. Simptom koji pripada području tankog crijeva je proljev.
U debelom crijevu probava je već završena. Ostatku hrane se još samo oduzima preostala voda. Simptom koji pripada debelom crijevu je zatvor, začepljenje.
Kod proljeva radi se o prekomjernoj pokretljivosti crijeva. Iz kašaste hrane se u tankom crijevu ne oduzima dovoljno vode, a dodatnim izlučivanjem sluzi dolazi do daljnjeg razrjeđivanja.
Tako se pasaža tankog i debelog crijeva prekomjerno ubrzava. Organizam gubi neprobavljenu hranu kao i velike količine vode.
Kod začepljenja dolazi do usporenog i otežanog rada crijeva. Razlog je smanjena crijevna peristaltika, koju su izazvali motorički ili funkcionalni poremećaji.

Simptomi
Neposredni simptomi proljeva i začepljenja su općepoznati i nije ih potrebno posebno objašnjavati. Ako se pojavljuju samostalno, nema razloga za zabrinutost. Kao naznaka nepravilnog emotivnog života ovi simptomi nam, međutim, daju značajne indikacije.
Osim različitosti karaktera i osjećanja, kao okidač mogu funkcionirati i organske bolesti ili popratne okolnosti: virusne bolesti, bakterijske infekcije, upale, uzimanje sintetičkih lijekova, analne fisure ili hemoroidi.
Nedovoljna fizička aktivnost i nepravilna ishrana, posebno kod problema crijeva mogući su okidači.
Osim poznatih simptoma postoji i cijeli niz popratnih općih tegoba. Osoba se često žali na glavobolju, iscrpljenost ili slabu koncentraciju.
Trzajući bolovi u trbuhu javljaju se kod proljeva, a neugodan osjećaj sitosti i mučnine kod zatvora. Depresivno raspoloženje može intenzivirati bolest, ali je može i izazvati. Proljev može imati veze sa strahom. Radilo se o hroničnom ili akutnom proljevu, poruka je da snažno želimo zadržati nešto, dok zapravo trebamo otpustiti i pustiti da teče.
Frojdova psihoanaliza stolicu tumači kao akt davanja i poklanjanja. Zatvor je izraz nepostojanja želje za davanjem, želje za zadržavanjem i tako uvijek dodiruje problemski krug škrtosti. U današnje vrijeme mnogi ljudi pate od zatvora ili drugim riječima kazano grčevita ovisnost o materijalnom. Nesposobnost i nehtijenje da se otpusti na materijalnom planu dovodi do začepljenja ili zatvora.
Sve u svemu, debelo crijevo predstavlja našu sposobnost oslobađanja od onoga što nam više nije potrebno. Tijelu koje je u skladu sa savršenim ritmom i tokom života, potrebna je ravnoteža unošenja, asimilacije i izbacivanja. Samo nas naši strahovi sprečavaju da se oslobodimo starog. Čak i ako ljudi koji pate od zatvora nisu škrtice, obično vjeruju da neće biti dosta za njih. Grčevito se drže starih veza koje im zadaju bol. To su ljudi koji se boje baciti odjeću što je godinama drže u ormaru jer bi im jednog dana možda mogla zatrebati. Ostaju raditi poslove koji ih guše ili sebi ne priušte nikakvo zadovoljstvo jer moraju štedjeti za crne dane.

Colitis ulcerosa je upala debelog crijeva koju prate tjelesni bolovi i krvavo-sluzav proljev. Krv i sluz su životne tvari, prastari simboli života. Krv i sluz gubi onaj ko se boji ostvariti vlastiti život i osobnost. Jak strah i nemir neizostavno se odražavaju na crijeva. Studenti pred ispit, neiskusni govornici nastupom pred javnošću i sl., mnogi od njih će osjetiti promjene u crijevima.
Problem je što mnogi pacijenti jednostavno nisu spremni pratiti i osluškivati svoje tijelo jer da jesu, dijagnosticirali bi unutrašnje uzroke svojih problema. Oni naprosto tragaju za čarobnim štapićem koji može biti u vidu tablete, kapsule i nečeg sličnog. A da znaju da uveliko mogu sebi pomoći svojom kontrolom nad mislima, a time i emocijama. Jer, neko je rekao da je bolest zapravo pogrešna misao. A pogrešna misao navodi na negativnu emociju.

Pouka: Emocionalno inteligentna osoba je rijetko zbunjena, rijetko žali za svojim odlukama ili postupcima, te se vrlo dobro nosi sa stresom. Ona uvijek prihvaća izazove, psihički je jaka i ne slama se pod pritiskom, ima visoko samopouzdanje i zna prepoznati svoje vrijednosti. Uglavnom je zdravija i više zadovoljna životom.

Piše Sadika A.