Pojam zdravlja mnogi povezuju sa odsustvom bolesti. Međutim, biti zdrav – to znači ustajati ujutru dobro raspoložen, ne biti umoran, nemati straha i sumnji, biti spokojan i umjeti radovati se životu. Ima li danas mnogo takvih ljudi? Mislim da nema. Uvećava li se broj takvih ljudi? Pa i ne baš. Prije bi se moglo reći obrnuto. Sve češće čitamo u novinama da raste broj alergijskih oboljenja, bolesti srca i krvotoka, rak produžava svoje napredovanje, pojavljuju se nove bolesti koje su ranije bile nepoznate.
Ortodoksna medicina nastoji da nađe uzroke tog porasta bolesti u zagađenju okoline, povećanju hemijskih materija u prehrambenim proizvodima, pušenju, zloupotrebi alkohola i sl. Sve je to, naravno, tačno. Ipak, glavni uzrok je rast unutrašnjeg nespokojstva savremenih ljudi. Nažalost, živjeti u razvijenom društvu znači živjeti pod dejstvom stresnih faktora. Mnogi ljudi su zabrinuti zbog materijalnog blagostanja, brinu za porodicu, posao, položaj u društvu. Dosta ljudi sudara se sa neriješenim problemima i nema povjerenja u sutrašnjicu. Socijalni uvjeti su pogodna podloga za razvoj psihoemocionalnih poremećaja i unutrašnjih napona, koji dovode do fizičkih poremećaja i bolesti. Drugim riječima, to su mentalni uzroci bolesti. A ti faktori, sa svoje strane, izazivaju zagađenje i onečišćenje organizma.

 

Zagađenje organizma

To je, prije svega, loše stanje debelog crijeva, koje šalje u krv mnogo otrovnih materija. To je poremećen rad jetre, koja je filter organizma i koja ne može zadovoljavajuće da pročisti krv. To je nedovoljno dobar rad bubrega, koji, kao i jetra, treba da čiste krv. To je poremećaj rada nervnog sistema, takozvanog neurovegetativnog sistema, koji regulira rad unutrašnjih organa. Osim toga, to su infekcije u raznim dijelovima organizma i to, po pravilu, najviše u ustima, zubima i nosnim putevima. Te infekcije dospijevaju, također, u krv i se raznose  po organizmu. Kao što je poznato, osnovni zadatak krvi je da prenosi hranljive materije i kiseonik u ćelije i da izbacuje ugljendioksid i druge otpatke poslije prerade hranljivih materija, ali i da uništava strane mikroorganizme koji prodiru u tijelo. I zamislite sada da svi ti otrovi, infekcije, cirkuliraju u organizmu i zajedno sa hranljivim materijama prodiru u ćelije. Može li poslije toga čovjek biti stvarno zdrav?

Od zdravlja zavisi mnogo toga

Glavni uzrok je što nas tome nisu učili od detinjstva. Niko nam nije govorio da naše zdravlje zahtjeva svakodnevnu brigu, isto kao pranje zuba ili pranje ruku prije jela. Kod većine ljudi se nije stvorila ta navika, taj stereotip. A čovjekovo ponašanje se, u mnogome, zasniva na instinktivnim radnjama ili navikama. Formiranje navika, sa fiziološke tačke gledanja, predstavlja formiranje trajnih nervnih veza u strukturama mozga, koje se odlikuju povišenom spremnošću za djelovanje. Navike mogu biti štetne (kao što su pušenje, alkoholizam, narkomanija, navika da se grickaju nokti itd) i korisne.
Korisnih navika ima mnogo i one su nam potrebne, jer automatizuju radnje i umanjuju stepen svjesne pažnje.

Koraci na putu ka zdravlju i promjenama u životu

Prvi korak ka istinskom zdravlju je oslobađanje od starih navika i formiranje novih. Neophodna je, prije svega, čvrsta i bespogovorna riješenost da se djeluje u naznačenom pravcu. Dok se takva odluka ne donese, teško je razviti dovoljnu snagu za rad na sebi. Prihvaćeno riješenje obrazuje u nervnom sistemu neophodan energetski centar, koji će obezbjeđivati djelovanje na realizaciji odluke. U prvo vrijeme treba se truditi da se stvore uvjeti koji će blagotvorno utjecati na formiranje i održavanje novih navika: čitati literaturu na ovu temu, družiti se sa ljudima koji imaju ista interesovanja. Veoma je važno da se nijednom ne
odstupi od postupanja po novim navikama sve dotle dok se one ne učvrste u tolikoj mjeri da njihovo slučajno narušavanje više ne predstavlja opasnost. I konačno, u prvo vrijeme treba stalno vježbati, da bi se stvorila navika. Stalno ne znači svakog dana, može to da bude svakog drugog ili trećeg dana, ali stalno. Postojanost i ritam su garancija uspjeha.


Zdravlje je u društvu pozitivnih osoba

Povezanost s prirodom i pozitivnim osobama čini nas sretnim. No, nismo uvijek u prilici imati tu mogućnost i sreću. Naša interakcija sa svijetom, na poslu, ulici, tržnim centrima, gradskom prevozu, školama, obdaništima, bolnicama, pijacama ne daju nam garanciju da ćemo uvijek imati mir i zadovoljstvo. Ukoliko nismo pripremljeni i nemamo dovoljno energije možemo doživjeti osjećaje razdraženosti, nervoze, razočaranosti, ljutnje, bijesa... Svaka razdražljivost neprimjetno utječe na stabilnost našeg zdravlja. Znamo da čovjek brže stari kada je stavljen u žrvanj raznolikosti, užurbanosti, različitih neuravnoteženih energija, naravi, ponašanja.

Štetne emociju truju naše organe

Negativne emocije su također štetni donosioci lošeg zdravlja....Bijes, zavist, zloba, mržnja, ljubomora i druge slične emocije su destruktivne za samog čovjeka i ne donose mu nikakvo dobro. Naprotiv, otimaju mu godine života i slabe njegovo zdravlje.  Poznato je da bijes razara jetru, pogoršava kvalitet krvi, narušava disajni i kardiovaskularni sistem. A u psihičkom smislu, ukoliko se ne oslobodite bijesa i potiskujete ga u sebe vratit će vam se kao bumerang. Bijes se može osloboditi ispoljavanjem ali to niko ne savjetuje jer ćete ostati bez prijatelja a možda i porodice. Bijes treba transformisati u korisnu energiju: u stanju bijesa radite ono šta volite, neki će se zadovoljiti fizičkim radom, trčanjem, sportom, dok će drugi zaposliti svoj um pozitivnim mislima, duhovnim disciplinama i sl.  Što god odabrali sve vas to može spasiti neugodnih posljedica bijesa.

Emocija mržnje je razarajuća

Emocija mržnje proizvodi neprijateljstvo bez obzira da li ona bila transparentna ili potisnuta. Mržnja pomućuje um, zaklanja vid pa je ona tihi ubica onoga ko mrzi i kojeg se mrzi. Mržnja dovodi do veoma teških oboljenja kao što su bolesti koje pogađaju mozak i oči: epilepsija, migrene, tumori, teška kožna oboljenja i sl. Težina zdravstvenog problema ovisi od snage mržnje. Gordost i oholost su izvor svih pogubnih misli i emocija. Ova osobina proizvodi osjećanje nadmoći nad drugima, pa čak i nad samim Stvoriteljom. Osjećaj samodovoljnosti, sveznanja,superiornosti je samoubilački osjećaj. Odvajanje od Stvoritelja nije moguće nikome, ali onaj ko misli da je dovoljan sam sebi, svojoj duši zatvara put ka spasu. Ego podržava lažnu autonomnost. Jednakost, bratstvo, sestrinstvo, milosrđe za njega su neprihvatljivi. Čak i tjelesni apetiti samo su manifestacije ega jer ego drži tijelo svojim domom i nastoji zadovoljiti samog sebe kroz tijelo. Zato, većina velikih grijeha potječu s ovog izvora. Preljuba, nevjerstvo, proždrljivost i pohlepa, izdaja i zločinstvo...sve su to rezultati snage ljudskog ega. Osobe koje nikada ne pobijede egoj, obično će, na koncu, doći u stanje straha, usamljenosti, stradanja a nerijetko i samoubistva.
I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nedmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. (Lukman, 18.)
...osim Iblisa; on se uzoholio i postao nevjernik. (Sad, 74.)
I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite, zato što su vam spriječili pristup Časnom hramu, nikako ne navede da ih napadnete! Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava. (Al Maida, 2.)
Osobe koje uspiju očistiti svoj um od loših misli i štetnih i bekorisnih informacija prebacuju snagu na duhovni plan. Tako se putem zikra, čitanja Božijih uputa, ibadeta, molitvi čuva čistoća uma i sprečava se njegovo onečišćenje. Većina psihofizičkih bolesti dolaze od pogrešnih misli.

Čišćenje organa od štetnih nakupnina

Naš organizam je tako stvoren da se brani od auto-intoksikacije ili trovanja usljed iznuravanja i slabljenja. To se dešava u vidu hroničnih kriza, na primjer, imat ćemo nazeb ili dobiti temperaturu. Možda ćemo dobiti upalu grla ili dijareju, a moguće je da će nas moriti glavobolja ili razdražljivost. Organizam na taj način preuzima kontrolu. Obara nas s nogu izazivanjem opće nelagode, kako bismo prekinuli sa svim aktivnostima, legli i odmorili se kako bi sačuvali preostalu energiju koja ima zadatak izbacivanje otrovnog otpada opasnog po zdravlje. Važno je znati da je energija suština života i troši se na sve tjelesne procese i aktivnosti koje podrazumijeva svakodnevni život. Ma šta poduzimali, ukoliko odmoru i snu ne dadnemo dovoljno prostora neće biti moguće povratiti i obnoviti energiju.
Prema tome, kada se ne osjećamo dobro, kada nam je energija u deficitu, a nemamo namjeru niti mogućnost da se odmorimo, odspavamo te tako dozvolimo svome organizmu da stvori nove zalihe energije, organizam preuzima kontrolu i primorava nas da legnemo u krevet putem krize pročišćenja ili detoksikacije.
Kada započne kriza detoksikacije i naš nas organizam prisili da dopustimo da se eliminišu otrovi koje više ne smijemo zadržavati u sebi, tada treba da shvatimo da nismo bolesni. Već jednostavno smo svjedoci čuda ljudskog organizma: njegova sposobnost da sačuva zdravlje i integritet oslobađajući se  onoga što je štetno. Naš organizam je sposoban za to! Isto kao što je sposoban da se iz sićušnog jajašceta razvije u odraslu osobu. Tu sposobnost razmnožavanja i samoodržanja mu je dao njegov Stvoritelj.
Recimo, kada pretjeramo u uzimanju hrane, u prekomjernom radu, pretjeranim užicima naš organizam nas opominje, često uključi i alarm da nam kaže da su nam baterije pri kraju, da smo potrošili više energije nego što se ona prirodno obnavlja. Ako je naš organizam graviran na 250, a mi ga forsiramo da radi 300 na sahat, onda logično je da nećemo daleko dogurati. Naš „motor“ možemo sačuvati samo kroz odmor i san. Ako to učinimo, oporavit ćemo se i ponovo biti u pogonu, obavljajući normalno sve tjelesne funkcije. Ukoliko ne dozvolimo svome organizmu da se odmori onda kada mu je odmor najviše potreban, kriza će se samo produžavati i usložnjavati, a naša vitalna energija će biti na vrlo niskom nivou. Organizam neće biti u stanju da se oslobodi otrova koji su se akumulirali kao rezultat iscrpljivanja, tako da će proces ostati nedovršen, a tokom jedne krize ćemo stvarati osnovu za drugu krizu i tako iznova i iznova.

Preporuke Božijeg Poslanika, a.s.

Kada  bismo se držali samo prakse Božijeg poslanika Muhammeda, s.a.v.a., da ranije liježemo i ranije ustajemo, da smo umjereni u svemu, da nakon ručka i podne namaza makar pola sata damo svom tijelu odmor i priliku da obnovi svoju energiju, onda zasigurno manje bi bolovali i manje bi trošili novac i vrijeme na obilaske bolnica i raznoraznih specijalista za zdravstvene probleme. Dokazano je da tih pola sata- do sat vremena iza podne potpuno okrijepe organizam i vrate mu energiju jer se tada prekidaju fizičke aktivnosti  i uz ležanje ili kratak san organizam brzo povrati vitalnost i energiju. Kratkim odmorom također, odmaramo sva naša čula kroz mir i tišinu. Također se na kratko emocionalno odmorimo isključujući se iz uspona i padova prouzrokovanih interakcijama sa drugim osobama. I, konačno, sebi tako možemo priuštiti i kratki psihički odmor odvajanjem uma od svih intelektualnih zahtijeva i aktivnosti.

Bez stresa

Mnogi stresovi s kojima se bore zaposlene osobe posljedica su primoravanja organizma da radi iznad svojih sposobnosti čime on biva doveden do ivice kolapsa. Današnji moto većine ljudi „uspjeti po svaku cijenu“ ne dozvoljava im da zastanu, da nađu miran kutak, malo se opuste i umire sva svoja čula bilo kroz kratko drijemanje, san ili meditaciju. To možete učiniti i na stolici na kojoj sjedite. To je mnogo bolje nego vući se uz pomoć stimulanata poput kahve, gaziranih pića, nezdravih slatkiša. U mnogim zemljama svijeta poslijepodnevni odmor je normalna praksa. Ako bi vam neko prigovorio kako pribjegavate lijenosti kada se izdvojite da malo dremnete odgovorite da takav vid kratkog odmora nisu znak lijenosti već prije, inteligentno i produktivno korištenje vašeg vremena.
Također, ukoliko teško zaspite ili ne možete u noći normalno zaspati preispitajte se da ne uzimate previše kofeina. Ne zaboravite da su za jednu šolju popijene kahve potrebna dvadeset četiri sata da bi prošla kroz bubrege i urinarni trakt. Ljudi koji dnevno popiju nekoliko šolja kahve, čokolade i gaziranih napitaka, imaju u svome krvotoku mnogo kofeina. Uznemirenost i stimulacija, dakle, posljedice kofeina mogu da inhibiraju san, pogotovo zdrav, čvrst san. Organizam u tom slučaju mora da troši energiju na izbacivanje kofeina, a istovremeno zbog pomanjkanja sna stvara manje energije, i to se tako ponavlja godinama...

Piše Sadika A.