Intervju sa liječnicom homeopatije Sadikom Avdić, preuzet sa radijske emisije Zehra

Posljednjih mjeseci svjedoci smo širenja epidemije ebole u četiri zemlje zapadne Afrike, ali ona se nije samo tamo zadržala. Kad se spomene virus, nekako nas hvata panika. Mnogo stvari se promijenilo, ništa nam sad nije sigurno. Možemo mi govoriti o vakcinama i raznim zaštitama, ali čini se da neke stvari, nažalost, izmiču kontroli. Stoga je dobro da u ovoj emisiji govorimo upravo o tome, pa bi i prvo pitanje glasilo: Šta su virusi?

Tokom osnovnog i srednješkolskog obrazovanja učili smo o bakterijama i virusima. Bili smo mladi i možda tad nismo obraćali dovoljno pažnje o virusima i bakterijama koji su danas uzročnici mnogih teških oboljenja. Mnogi ne znaju da su virusi zapravo infektivne čestice, nisu to čak nikakvi ni živi mikroorganizmi ni ćelije, pa čak mnogi naučnici slažu se da u njima nema nikakvog života, što je opet paradoksalno, ali to je druga priča. Oni se uglavnom sastoje od samo jednog lanca DNK i ljuske proteina. Dakle, nemaju vlastite organe za dobijanje energije, proizvodnju bjelančevina ni razmnožavanje kao što imaju bakterije. Eto, to su virusi.

Je li to, zapravo, jedina razlika između virusa i bakterija?

Pa, uglavnom. Ono što je zajedničko bakterijama i virusima jeste to što i bakterije i virusi izazivaju bolesti, ali između njih su i velike razlike. Međutim, ima jedan broj, ozbiljan broj naučnika koji ne misle da su virusi izazivači bolesti. Smatraju da je to naš imunološki sistem koji je oslabljen ili nesposoban zbog nekih drugih raznih uzroka. Luj Paster rekao je da virusi samo obavljaju svoju funkciju i, što bi se reklo, Bog Uzvišeni ih je stvorio s određenom svrhom, ali važna je podloga, dakle, naš imunološki sistem. Naprotiv, virusi imaju svoju dobru odnosno korisnu ulogu.
Bakterije su jednoćelijski oblik života. Samo u jednoj ćeliji postoji sve što je neophodno za život, lanci DNK i ćelijski organi koji proizvode bjelančevine. Te bjelančevine su vrlo važne i dan-danas naučnici tragaju za tajnama kako proizvesti vještačke bjelančevine, što je nemoguće, niko još nije uspio u tome. Bakterije snabdijevaju tijelo energijom, imaju vlastiti metabolizam poput nas ljudi, razmnožavaju se diobom i možemo reći da su to živi mikroorganizmi. U bolesti koje nastaju zbog bakterija spadaju teške bolesti, danas već prevaziđena difterija, kolera, veliki ili magareći kašalj i mnoge druge bolesti. Naravno, ove bolesti haraju nekim dijelovima svijeta, uglavnom siromašnim i nerazvijenim područjima. Važno je napomenuti da ima i bakterija koje rade za nas. Zapravo, mnoge bakterije neophodne su za naše zdravlje, tako u crijevima postoji ogroman broj bakterija koje nam pomažu kod varenja ili borbe protiv drugih štetnih bakterija.

Problem je, dakle, samo kad se ta ravnoteža naruši?

Kad se naruši ravnoteža i kad oslabi naš imunološki, prirodni odbrambeni sistem. Također, treba postaviti pitanje ko ruši tu ravnotežu. Ko je glavni uzročnik rušenja te ravnoteže? To smo mi. Dakle, mi koji nesavjesno koristimo naše tijelo. Bilo šta da kupimo, imamo za to uputstva i upute kako da to koristimo, od neke obične stvarčice. Međutim, naše tijelo i organizam toliko su kompleksni i komplikovani. Ne znam je li iko ikad rekao hajde da naučimo kako upotrebljavati to tijelo ili kako upotrebljavati određeni organ, recimo bubrege, srce itd. Ne, mi nešto naučimo kroz obrazovanje, nešto čitajući. Onaj ko se posveti toj struci, medicini i sličnim oblastima, on nešto više o tome zna. Međutim, obični ljudi dođu do informacija putem interneta, koje su veoma površne, čak mogu biti i nedovoljne i netačne. Mi smo ti koji moramo znati kako funkcioniraju naši organi, šta im je potrebno, šta im šteti, šta unosimo u organizam, u svoj mentalni sistem itd.

Mislim da je dovoljno osluškivati tijelo. Jedan od primjera je, čim se mi uglavnom manje-više susrećemo, nedovoljno sna. Svako će kazati, recimo, da se nakon neprospavane noći osjeća kao da je bolestan. Znači, odmah nam naše tijelo šalje signal da to nije uredu.

Virusi se ne mogu razmnožavati sami, kako kaže klasična nauka, to mogu samo uz pomoć drugih organizama. Ako mi oslabimo svoje ćelije, već smo napravili dobru podlogu za sve druge viruse da nam naštete. Dakle, dovoljno sna, zdrave hrane, pozitivnih misli, pozitivnog, zdravog života, korisnih akcija u životu itd. Sve su to neki preduvjeti da imamo zdrav organizam u njegovoj cijelosti, ono što bi se holistički reklo, i na duhovnom i na fizičkom i na mentalnom nivou. Takav organizam dobra je podloga koja bi odbila svaki drugi utjecaj izvana ili iznutra koji bi nam naštetio.

Kakve veze virusi imaju s kancerogenim oboljenjima?

Kad kažemo virus, onda to možemo poistovjetiti sa virusima u informatici, kad nam virus uđe u kompjuter, kad se borimo protiv toga, padne nam sistem itd. Nisu oni slučajno nazvani virusi. Zapravo, i pravi virusi se, kao što smo rekli, mogu razmnožavati samo uz pomoć drugih organizama. Oni krijumičare svoj genetski materijal u tuđe ćelije i zatim ih programiraju. To je čudo jedno. Uz pomoć tog „trika“, ćelije domaćina počinju proizvoditi isključivo čestice virusa sve dok stanica ili ćelija ne pukne. Te čestice ponovo se nađu na slobodi. Svaki pojedinačni virus specijalizira se za određenu vrstu ćelija. Neki od njih napadaju biljke, drugi životinje, treći ljude, a neki čak i bakterije. Virusi kod ljudi mogu izazvati herpes, hepatitis, gripu, rubeolu, žuticu i druge bolesti. Istraživači su dugo pokušavali objasniti ulogu virusa i dokazati da oni igraju i tu ulogu u razvoju karcinoma odnosno raka, a danas je druga priča, jedno vrijeme čak se nije vjerovalo da virus ima ikakve veze sa karcinomom. Međutim, danas na osnovu tih istraživačkih podataka, oni uzrokuju 65-80 posto svih vrsta karcinoma kod ljudi. To je zastrašujuće. Većina virusnih infekcija, međutim, ne dovodi do tumorskih formacija, već nekoliko faktora može utjecati na progresiju od virusne infekcije, a opet poslije u razvoju karcinoma. Neki od tih faktora uključuju koinfekcije ostalim patogenima, domaćinove genetske mutacije, usljed izloženosti virusima i narušavanju imunološkog sistema, jer virusi vrše supresiju na iste.
Ćelije raka imaju karakteristike koje se razlikuju od normalnih ćelija, rekli bismo da su to odmetnute, neposlušne ćelije i imaju tu sposobnost da rastu i nekontrolirano vrše diobu. To je jedan haos, anarhija za koju već znamo kako utječe na ljudsko zdravlje i raspoloženje. Nekoliko virusa povezano je s određenim vrstama raka kod ljudi. Ovi virusi imaju različite načine svoje reprodukcije, predstavljaju nekoliko različih virusa, možemo reći, porodica virusa. Često govorimo o hepatitisu B, humanom papiloma virusu, koji ima veze sa candidom, a povezan je sa rakom grlića materice. Oni mogu uzrokovati i benigne polipe, bradavice, herpes virus, virus hepatitis C itd.

Kako se zaštititi od virusa?

Često sam se pitala zašto su baš jesen i zima kritični periodi kad ljudi boluju od prehlada, gripe i kad se bakterije i virusi počnu ponašati izrazito neprijateljski prema nama, a recimo, u ljeto i proljećesituacija je drukčija. Mislim da je to razlog naše neodgovornosti u smislu ishrane. Ono što mi jedemo ne pretvara se u zdravu, jaku energiju koja bi i dalje bila sposobna da se odupre spoljnim faktorima. Drugo, ljudi su navikli da za svoje probleme naprečac nađu lijekove, npr. antibiotike koji se toliko zloupotrebljavaju, a jednostavno nije toliko potrebno. Ne smiju se koristiti antibiotici za svaku banalnu prehladu, grlobolju, curenje iz nosa i sl. Bolje je možda poslušati savjete prirodnjaka odnosno onih koji se bave prirodnom medicinom, zdravom ishranom, nutricionizmom, dakle njihove savjete o tome kako se možemo na jednostavan način sačuvati, ojačati svoj imunološki sistem i biti jaki protiv tih napasnika.

Poznato je da su voće i povrće s povećanim unosom vitamina C jako dobri kao preventiva. Šta je u tom slučaju bolje, voće ili povrće?

Uvijek insistiram više na korjenastom povrću. Povrće ima mnogo više ne samo vitamina, nego i minerala i mnoge druge materije, supstance koje su potrebne našem organizmu. Potom treba izbjegavati promjene temperature. Dakle, danas iz jednog ambijenta, okruženja izlazimo u drugi, koristimo klima uređaje, i na poslu i u kući i u autu i drugim prijevoznim sredstvima. Jednostavno, ne razmišljamo o tome, ne utopljavamo se kad treba da se utoplimo, bez potrebe se izlažemo niskim temperaturama, vjetrovitom vremenu, propuhu. Dakle, moramo paziti na to da nekako svoje tijelo, organizam držimo u toj nekoj ravnoteži. Treba koristiti probiotike, jogurt i sl., jer u našim crijevima obitavaju prijateljske bakterije koje osiguravaju normalnu funkciju crijeva i ono što unosimo veoma je bitno. Treba unositi hranu koja ima mnogo probiotika, koristiti biljke koje jačaju naš imunološki sistem, koje čiste generalno naš organizam. Danas možemo kroz čitanje raznih internet portala vidjeti da se ehinacea, jedna vrlo korisna biljka, stavlja na prvo mjesto. S obzirom na to da je nama teže doći do te biljke, u svom podneblju imamo biljaka koje možemo staviti u sami vrh, recimo, srijemoš ili divlji luk kojeg u rano proljeće imamo mnogo i dovoljno je da ga akumuliramo, sačuvamo, bilo u zamrzivaču, bilo da ga osušimo, napravimo od njega ulje i da tokom cijele godine imamo prirodan jak antibiotik. Tu su i bijeli i crveni luk, začinske biljke, crni plodovi zove koji su izuzetno dobri za čišćenje organizma, za preznojavanje i jačanje našeg imunološkog sistema. Nezaobilazan je i med kao i ostali pčelinji proizvodi, pogotovo matična mliječ koja je veoma dobra kao preventiva koja će nas čuvati od prehlada, gripa i raznih virusnih oboljenja. Začinske biljke treba mnogo koristiti – cimet, bosiljak, lavandu, ruzmarin itd. Sve su to blagodati do kojih mi lahko možemo doći i koje treba što više koristiti. Samo onaj koji ih koristi može se uvjeriti u njihovu ljekovitost i blagodarnost.

Pripremila Nihada UGLJANIN