Marzieh Hashemi, koja je puštena u srijedu nakon što je 10 dana provela u američkom pritvoru bez ikakve optužbe, razgovarala je s Press TV-om o svom iskustvu i o tome kako je odlučila spriječiti da i drugi budu podvrgnuti takvom zlostavljanju od strane američkog pravosudnog sustava.
Tokom intervjua u emisiji PressTV- a uživo iz Washingtona u četvrtak navečer, Hashemi je kazala da su je američki službenici sigurnosti već dugo "uznemiravali" tokom prethodnih putovanja u domovinu, ali je pritvor sve podigao na "potpuno novu razinu".

"Općenito, kad putujem po Sjedinjenim Državama čak i unutarnjim letovima uvijek moram na aerodromima provesti tri do tri i pol sata prije leta samo da bih prošla kroz sve provjere i prepreke", rekla je.

Uhićenje

Hashemi je rekla da je bila sa svojim sinom, Rezom, kada ju je FBI, 13. Januara, uhitio i stavio u lisice prije ukrcavanja na let za Denver.
Provela je noć na aerodromu St. Louis prije nego što je sutradan prebačena u sjedište FBI-a u Washington DC -u.
Tamo su agenti FBI-a, u toku uzimanja otisaka prstiju gospođe Hashemi, nastavili govoriti da nemaju nikakve optužbe protiv nje.
"Onda su rekli da moraju uzeti moju DNK", rekla je Hashemi, dodajući da su agenti izvršili uzimanje DNK uprskos njenom protivljenju.
Zatim je preseljena u središnji zatvor u Washingtonu, a zatim u drugi pritvorski objekat, gdje je “pretražena u potpunosti”.

"Naši gledatelji me poznaju, ja sam muslimanka koja praktikuje propise vjere i ja se držim hidžaba. Dakle, za mene je hidžab veoma važno nositi ispred muškaraca i bila sam podvrgnuta potpunoj pretrazi moga cijelog tijela i nije mi bilo dopušteno staviti svoj šal kako bi se prekrila."

Hashemi je nakon provedene noći u „nevjerovatnim uslovima“ gdje je bila zatvorena u samicu pored drugih ljudi različitih nacionalnosti koje je FBI zadržao iz nepoznatih razloga, odvedena na sud.
Da bi došla do sudnice, Marzieh je bila prisiljen popeti se stepenicama dok je bila u okovima zbog neispravnih dizala koje vlasti nisu mogle popraviti.

"Sveukupni tretman bio je čisto nepoštovanje, zanemarivanje i niko ne bi trebao biti tretiran ovako. Da, živim u Iranu, trenutno radim u Iranu, ali uvijek dolazim u Sjedinjene Države, jer to je moj dom i imam pravo vratiti se kad god poželim", dodala je.

Nadgledanje zbog sumnje u samoubistvo

U jednom trenutku, rekla je Hashemi, stražari su sjeli ispred njezine ćelije za koju su joj zatvorenici kasnije rekli da su je držali pod "nadzorom zbog sumnje u samoubistvo".

"Kad sam to čula ostala sam zatečena i tada sam rekla sebi: ja znam da se neću ubiti, te s toga ovdje je nešto drugo u pitanju".

Tada je o tome pitala jednog od zatvorenika koji joj je rekao da je izlazio upravo radi toga kako bi obavijestio svoju kćer da "ukoliko mu se nešto dogodi ona zna da to nije bilo samoubojstvo."

Potreba za nastavkom prosvjeda

Hashemi je kazala kako se osjeća "zahvalno" zbog globalnih poziva da je se oslobodi, ali misija je daleko od toga da je to završena stvar jer se mnogi drugi mogu suočiti s istim iskušenjem sve dok američki pravosudni sustav ostane isti.

"Uvijek sam bila osoba koja je govorila ono u što vjerujem i čvrsto vjerujem u pokušaj borbe za ono što je ispravno, i što je istina i protiv ugnjetavanja. Dakle, ljudi poput mene uvijek plaćaju cijenu. Ono što mi se dogodilo moglo bi se dogoditi svakome, i nije da se radi samo o meni, o Marzieh Hashemi", kazala je.

Hashemi je izjavila da će udvostručiti napore da se jednom zauvijek promijene svi zakoni o pritvoru koji se koriste kao "taktika straha" od strane američkih vlasti kako bi se zatvorilo nevine ljude bez ikakvih optužbi.

"Ne vjerujem da većina američkog naroda i ljudi diljem svijeta vjeruje da bi ovo trebalo dopustiti u zemlji koja kaže da vjeruje u ljudska prava. Zato pozivam i tražim od ljudi da budu solidarni i osuđuju ove vrste djelovanja. Strašno je da se snagom zastrašivanja želi kontrolisati one koji vjeruju u slobodu. No, naposljetku, ukoliko se ljudi ujedine mogu napraviti promjene i s toga i ja tražim da se okončaju ova ugnjetavanja koja se događaju u američkom pravosudnom sustavu ”, kazala je Hashemi.

"Samo želim još jednom ponoviti da ukoliko u petak, sutra, u vašem gradu bude demonstracija, gdje god se nalazili, ljudi trebaju izaći na te prosvjede", dodala je.

Borba do posljednjeg daha

Zaključujući svoje primjedbe, Hashemi je ponovo iskazala volju za nastavkom borbe pod svaku cijenu.

"Govorit ću do posljednjeg daha", rekla je.

„Prošli tjedan su došli po mene. Po koga će doći sutra? Koga će pokupiti? Kada ćemo reći što je previše, previše je? I upravo zbog toga moram ustati za ono što je ispravno, bez obzira na cijenu”, rekla je Marzieh Hashemi.

 

Prevela i prilagodila:  Zehra A.

Marzieh Hashemi, novinarka i voditeljica iranske televizijske stanice PRESS TV na engleskom jeziku, uhapšena je i zatvorena u SAD-u iz neodređenih razloga.

Hashemi, koja je rođena u Americi, poznata po vođenju vijesti i emisija za Press TV, uhapšena je u nedjelju po dolasku na Međunarodni aerodrom St. Louis Lambert u St. Louisu, Missouri, izjavila je njena porodica. Press TV doznaje da je pod pratnjom FBI-a prebačena u pritvorski centar u Washingtonu, SAD. Američki dužnosnici su do sada odbijali navesti razloge za njezino hapšenje. 

Hashemi, rođena Melanie Franklin, stigla je u SAD kako bi posjetila svog bolesnog brata i ostale članove porodice. Njena rodbina nije mogla stupiti u kontakt s njom i bilo joj je dopušteno da kontaktira samo svoju kćer dva dana nakon hapšenja.

Maltretiranje u američkom zatvoru

Hashemi, koja već godinama živi u Iranu i koja je prešla na Islam, rekla je svojoj kćerki da je vezana lisicama i da se prema njoj ponašaju kao prema zločincu. Novinarka je također rekla da su joj prisilno skinuli hidžab i fotografisali je bez marame po dolasku u zatvor. Hashemi je samo dopušteno da nosi majicu kratkih rukava i trenutno koristi drugu kako bi pokrila glavu.
Nadalje, ponuđena joj je samo svinjetina za jelo a ukinuli su joj čak i hljeb i bilo koju drugu halal hranu nakon što je odbila konzumirati meso. Hashemi je svojoj kćerki rekla da je jedina hrana koju je imala tokom protekla dva dana pakovanje krekera.

Članovi porodice i medijski aktivisti pokrenuli su kampanju na društvenim medijima s oznakom #FreeMarziehHashemi i # Pray4MarziehHashemi kao podršku.

 

Razgovarala: Mediha Džakmić

Djevojka koja baršunastim glasom i svojim skrušenom pojavom u posljednje vrijeme plijeni pažnju ljubitelja ilahija i kasida je Šejma Mehić. Njene kaside Mahrama, Ešja, Jahjina a.s. majka, Hatidža, Voda, te posljednja Halima već broje milionski broj pregleda na YouTube kanalu. Po rođenju je Turkinja, rođena 23.03.1996. godine u lijepom gradu Bahčelievleru u Turskoj. Završila je Behram begovu medresu u Tuzli, trenutno je apsolventica na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Živi u Gradačcu sa porodicom koju čine otac hfz. Kemal ef., majka Hava, sestra Belma i brat Mehmedalija.

Nedavno si počela javno izvoditi ilahije i kaside. Vrlo dobre inspirativne tekstove za tvoje ilahije napisali su profesor Džemaludin Latić i Dževad Ibrahimović, muziku i aranžmane uradio Eldin Huseinbegović. Kako je došlo do tvoje suradnje sa njima?

Allah dž.š. mi je podario glas te na incijativu moga babe Kemala, kada sam bila treći razred medrese, tačnije 2013. godine, snimam moju prvu kasidu pod nazivom Mahrama. Aranžman i za ovu ilahiju uradio je Eldin Huseinbegović. Zašto baš on? Uvijek sam slušala ovaj žanr muzike koju Eldin Huseinbegović izvodi te njemu slični, poput njegovih kolega Armina Muzaferije, Latifa Močević i dr. Njihovi su tekstovi veoma posebni, poučni i sadrže vjerske elemente. Tekst za Mahramu napisao je moj amidža Kadrija Mehić. Pri dolasku na fakultet 2017. godine snimam svoju drugu kasidu Ešju, Jahjina a.s. majka. Ešju je napisao uvaženi profesor dr. Džemaludin Latić, naš poznati bosankohercegovački pisac. Treću kasidu Voda snimam također 2017. godine. Ovaj predivni tekst napisao je uvaženi Dževad Ibrahimović. Ovog inspirativnog i divnog insana upoznajem putem facebooka sa porukom u kojoj stoji tekst Voda . Poruku sam proslijedila svome babi koji mi je, bez mog znanja, a u dogovoru sa Eldinom Huseinbegovićem, poklonio kasidu za rođendan. Hatidžina briga, je četvrta kasida, tekstopisac ponovo Dževad Ibrahimović. Spot za ovu kasidu snimljen je u prlijepoj Gazi husrev begovoj džamiji. Da je kasida jedna od najprihvaćenijih to dokazuju milionski pregledi kao i mnogi komentari. Peta ali ne i posljednja kasida nosi naziv Halima, jedna divna i blaga ilahija koju je napisao Dževad Ibrahimović. Spot je snimljen u Foči a glavni i odgovorni krivac za moje spotove jeste g.Sulejman Muratović.

Spot za ilahiju Halima snimljen je u Miljevini kod Foče, na vrlo egzotičnom lokalitetu tzv. Pješčanih piramida za koje mnogi Bosanci i Hercegovci ne znaju. Odabir tog mjesta je pun pogodak za ovaj tekst i ilahiju. Kakva su tvoja osjećanja bila dok si snimala ovaj spot? Vjerovatno je to odabir g. Sulejmana Muratovića koji potpisuje i režiju ovog spota. Kako je bilo raditi sa ekipom g Muratovića?

Da, jeste. Dobivala sam mnoga pitanje gdje je onakvo mjesto, da li je to u našoj Bosni i Hercegovini, svi su pokazali oduševljenje ali istovremeno i čuđenje. Snimati na tom prelijepom mjestu bilo je pravo uzbuđujuće ujedno je bilo i naporno, s obzirom da je bio mjesec Ramazan. Ali bez obzira na to mislim da je vrijedilo. Hvala Vam. Sulejman Muratović je veliki profesionalac koji nastoji da prikaže ljepote naše države i naravno uvijek pristajem na rad sa njim. Iskrena da budem poslije ovakvih umjetničkih djela koje ovaj čovjek ostavlja iza sebe, teško bih pristala da surađujem sa nekim drugim. Ekipu One Moment Studio zajedno sa Sulejmanom Muratovićem čine Mirza Kulo, Jasmin Gazija, Gordan Bogdanović. Raditi sa njima je bilo pravo zadovoljstvo. Ono što ih čini posebnim jeste njihovo međusobno razumijevanje, komunikacija i veliko strpljenje.

Jesi li imala nastupa na nekim manifestacijama, programima ili tv emisijama?

Da jesam. Često puta su me pozivali na TK televiziju čiji sam poziv rado prihvatala. Također poziv sam dobivala od drugih tv kuća ali, nažalost, nisam uvijek bila u mogućnosti prihvatiti njihove pozive. Što se tiče učešća u nekim programa tu je mnogo veći broj gostovanja. Dosada sam nastupala u mnogim našim gradovima kao i gradovima izvan Bosne i Hercegovine. Od sve publike, najdraže su mi djevojčice koje svaki put pokažu veliku ljubav prema meni. Svaki nastup ostavi duboko trag u meni. Međutim, posebno bih izdvojila jedan.
Nastup je bio poslije akšama. Ulazim u džamiju i prilazi mi jedna starija žena. Ljubi me i govori mi kako ima prelijepu unuku Eminu koja je, nažalost, sa poteškoćama u razvoju. Govori mi kako voli najviše plavu boju zbog moje haljine i ilahije Voda. Želi da joj sve kupuju u plavoj boji. Čitavu sedmicu je govorila da ce doći da me sluša i da jedva čeka da me upozna. Nena mi kaže da je samo odjednom, pred sami polazak, odlučila da ne ide jer se boji preglasnog ozvučenja. To me je natjeralo na suze i bez puno razmišljanja govorim svom babi da želim otići do te divne djevojčice da je usrećim barem onoliko koliko mogu. Odmah smo saznali broj njenih roditelja i sa njima se dogovorili da je posjetimo. Poslije nastupa sam otišla do nje. Nisu joj smjeli reći da ću doći jer su njeni roditelji mislili da bi ona to teško podnijela. Ulazim na vrata, a na kauču sjedi jedna prelijepa djevojčica. Gleda me i gleda. Ustade sva iznenađena i zagrli me. Nisu to, da vam iskreno kažem, bili zagrljaji kao inače što budu, ovo je bio jedan poseban, iskren i jak zagrljaj koji možete dobiti samo od ovakve, divne i iskrene djece. Nekada nismo svjesni kako druge možemo sitnicom usrećiti, jer čovjek će biti sretan onoliko koliko uspije usrećiti druge.

Čovjek snuje, a Allah određuje. Šta planiraš akobogda u budućnosti, ilahija što se tiče?

Slažem se. Svi smo mi ljudi koji imaju svoje snove ali ipak Allah dž.š. zna najbolje šta je za nas. Snimanje ilahija mi nikada nije bilo na prvom mjestu. Uvijek sam težila ka jednom cilju, a to je da završim fakultet. Evo zahvaljujući Allahu dž.š. i podršci svoje porodice i još jedne meni veoma bitne osobe, završavam. Što se tiče snimanja ilahija i kasida, mogu Vam otkriti da upravo radim dvije kaside koje, akobogda, vode mom prvom solističkom albumu. Prva govori o Kraljici od Sa'be tekstopisac Džemaludin Latić, druga nosi naziv Sumejja, tekstopisac Dževad Ibrahimović. Nadam se da će biti prihvaćena kao i dosadašnje.

Studentica si završne godine FIN-a. Gdje sebe vidiš nakon završetka studija?

Kao što rekoh, studentica sam četvrte godine Fakulteta islamskih nauka, smijer Islamska vjeronauka i religijski odgoj. Za dalje školovanje još uvijek postoje dileme. Ono što znam jeste to da sebe vidim kao jednu vjeroučiteljicu punu razumijevanja i ljubavi posvećenoj svojim učenicima, ali prije svega toga kao suprugu.Ekspanzija je odlaska mladih iz naše zemlje. Kakav je tvoj stav vizavi toga? Nažalost današnje stanje u našoj državi jeste glavni krivac zbog čega mladi odlaze. Smatram da je najbolja opcija da u svojoj državi i pokušamo poboljšati naše stanje. Samim tim, našim ostankom, sačuvat ćemo našu tradiciju.

 

 

 

 

Pružajući pomoć onima koji su u potrebi, Pakistanka je u svojoj kući svaki dan hranila stotine gladnih.  Rukhsana Izhar, inspirisala je mlade Pakistance koji su započeli projekat Rizq, projekat mladih poduzetnika koji podrazumijeva podjelu hrane gladnima.

Organizacija Rizq osnovana je od strane grupe prijatelja u aprilu 2015. godine, a jedan od osnivača je Isharin sin, Huzaifa Ahmad. Kao prvi korak, Rizq tim identifikuje područja unutar Lahore, obično su to sirotinjski kvartovi i sela, i pravi plan zajednice. Na facebook stranici govore kako su počeli sa ovim projektom.

"Svakog dana u posljednje dvije decenije, Huzaifina majka otvarala je kapije svoga doma u podne, pozivajući sve one koji su gladni na ručak. Uskoro bi kuća bila popunjena ljudima koji nisu imali šta da jedu. Svi oni su činili porodicu, i svakom članu je rečeno da ne uzima više nego što može pojesti, tako da se niko ne vrati gladan. "

Rukhsana je inspirisala sina i njegove prijatelje da krenu korak dalje i da pomognu još većem broju ljudi. Uprkos naporima Huzaifine majke i ljudima poput nje, u pakistanskom društvu puno je gladnih i siromašnih. S obzirom da Huzaifa dolazi iz bogate porodice ona se osjećala nelagodno. Uprkos velikom problemu - gladi, ljudi su s druge strane, rasipali dosta hrane i bilo je potrebno učiniti nešto kako bi se premostio ovaj jaz. Musa i Qasim su također bili zabrinuti, pošto su ekonomiste, bili su svjedoci velikog broja gladnih i siromašnih tokom svojih istraživanja i posjeta na terenu. A sudbina je htjela da se baš ova tri prijatelja sastanu i postave temelje "Rizqa" –službe za distribuciju hrane u Pakistanu.
Ono što je započelo sa tri prijatelja koji kruže automobilima širom grada i prikupljaju i distribuiraju hranu sada je organizacija koja djeluje u jednom od najvećih pakistanskih gradova – Lahori. Koristeći ono što su naučili na fakultetu i uz vrijednoste koje nose od kuće, njih trojica imaju zamisao da iskorjene s jedne strane rasipanje, a s druge strane glad u Pakistanu. U prosjeku, Rizq služi 200 do 250 obroka svaki dan, a tim ima za cilj da brojku poveća na 2.000 obroka dnevno.

Ponekad, dobra namjera i rad jedne osobe mogu promijeniti vjeru velikog broja ljudi.

(mvslim.com)

Prevela i prilagodila: Dženana Džakmić-Šabanović

Godine 1979. moj djed je odlučio da napusti svoj dom u Siriji i počne novi život u SAD-u. Plan je bio da djed dođe prvi do Kalifornije, a da onda dođe moja nena zajedno sa njihovo sedmero djece. Njihov let #191 American Airlinesom se trebao zaustaviti u New Yorku a onda bi tek imali let za Chicago prije nego što stignu do Kalifornije. Prvo su sletjeli u New York. Svi imigranti su prvo morali podnijeti zahtjev za zelenom kartom prije sljedeće destinacije. Moja tetka Hala je nedavno stavila hidžab. Kada je došao red na nju da se fotografiše, tražili su od tetke da skine hidžab ali ona je rekla NE. Uporno su joj govorili da se ne može preseliti u Ameriku ili uzeti sljedeći let prije nego što se fotografiše ali ona je bila uporna i insistirala je na svojim pravima. Moja nena je bila nestrpljiva, preletjeli su pola svijeta i potrošili sve što su uštedjeli na ove karte, i nije željela da propusti sljedeći let za Kaliforniju.

Nena je molila i rekla da skine hidžab i da uradi ono što su joj službenici iz imigracije govorili, ali tetka je i dalje odbijala. Odvojili su je od ostalih ali ona im je kazala da nije važno koliko ljudi pozovu ona neće skinuti hidžab kako bi se fotografisala. Nakon što su službenici pozvali svoje nadređene i tri brutalna sata, konačno su pustili moju tetku i dozvolili joj da zadrži hidžab na fotografiji. Međutim, bilo je suviše kasno, cijela porodica je propustila let i morali su kupiti nove avionske karte i prenoćiti u New Yorku. Bijesna i uzrujana, nena je cijeli let do Kalifornije držala predavanje tetki.

Kada su napokon stigli na Međunarodni aerodrom Los Angeles, moj djed ih je dočekao velikim zagrljajem i u suzama. On je neprestano ponavljao: “Elhamdulillah, živi ste! Elhamdulillah, živi ste!” A oni su se čudili u stilu ‘pa, zašto ne bismo bili?” On je kazao: “Let kojim ste trebali doći ranije je imao nesreću, avion se srušio i 271 putnika je mrtvo”. Svi su bili u šoku i preplavljeni emocijama, svi su plakali.

Ovo je fotografija iz pasoša moje tetke. Ova fotografija je simbol hrabrosti moje tetke i njene ljubavi prema hidžabu koja je spasila život moje porodice. Mi nikada ne bismo imali svoju prvu generaciju u Americi da se ona nije držala onoga u šta je vjerovala. Njena priča mi je važan podsjetnik da je sve u životu već predodređeno i da uvijek trebamo biti principijelni i držati se svojih uvjerenja bez obzira u kakvoj situaciji da se nalazimo. Allah iskušava našu vjeru i ukoliko vjerujete da ste u pravu, onda vas Allah, s.v.t., nikada neće zaboraviti.

Priče poput ove uvijek me iznova ispune ljubavlju prema hidžabu. Njen hidžab je spasio njen život a također i život moje porodice. To je podsjetnik da je vaš hidžab poput odnosa, morate se uvijek iznova podsjećati na snagu i gajiti prema njemu ljubav sve dok ste živi. Ukoliko zaboraviti njegovu važnost, onda zaboravljate sebe.

Uz sve veću islamofobiju u svijetu, samo sam željela da podsjetim ljude na važnost očuvanja imanske snage, bez obzira šta neko misli ili govori.

Napisala: Merva Atik

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba