Intervju sa Adnom Zulić, koordinatoricom za brak, porodicu i ženski aktivizam pri Medžlisu IZ Sarajevo 

2015. godine pri Medžlisu islamske zajednice Sarajevo formiran je Sektor za ženski aktivizam. Kolika je bila potreba za osnivanjem jednog ovakvog sektora i šta on, u suštini, znači za ženu muslimanku?
2015. godine je došlo zvanično imenovanje od strane Rijaseta i Muftijstva, međutim pri Medžlisu smo mi mualime bile aktivne od 2011. godine. Ukazala se potreba za rješavanjem nekih naših internih problema, koji se javljaju redovno u radu, ali smo osluškivale i džemate, pošto imamo mogućnost, ulazimo u mnoge bošnjačke kuće, domove, pa osluškujemo šta to džemat očekuje od vjerskih službenica, i onda smo počele da se dogovaramo o aktivnostima i već smo tada oformile Asocijaciju mualima. 2015. godine samo je zvanično, službeno formiran sektor, a potreba je zaista velika. To se sada vidi kroz široku lepezu naših radova i angažmana. Kada bismo imali više dostupne radne snage, više entuzijasta, više zainteresovanih, moglo bi se pokriti i uraditi mnogo više.
Koje su to aktivnosti i projekti koji se realiziraju unutar ovog sektora?
Mi smo već tada, pri formiranju Asocijacije mualima pri Medžlisu IZ Sarajevo počele sa obilascima. Prvo je to bio Dječiji dom Bjelave i Gerontološki centar u Nedžarićima. To su redovne mjesečne posjete. U Domu za stare Nedžarićima, to su posjete sa programom sličnim zikru ili tevhidu, s ciljem da se prouči tevhid i svako da nanijeti da pokloni nekom svom, jer se tu radi o ljudima koji nisu u mogućnosti organizovati tevhide za svoje merhume. To je preraslo u posebne programe; bajramske ili posjete po krilima doma, dok je u domu na Bjelavama rad sa djecom podrazumijevao priredbe, podjele bajramskih paketića. Kolegica koja je radila sa njima, Aida Hadžić uključila je djecu u aktivnosti podjele kurbanskog mesa. Njen cilj je bio da djeca izađu iz doma, da se djeca uključe u društveno korisne aktivnosti. To su dvije aktivnosti koje su u konstantnom odvijanju od 2011-2012. godine. Onda su se aktivnosti širile. Odlazimo redovno u posjetu majkama sa djecom na klinikama; pedijatrijskoj, ginekološkoj, odlazimo u posjete našim džematlijama koji su stariji, nepokretni, koji nemaju svoju porodicu ovdje ili nemaju uopšte članove svoje porodice. Obilazimo socijalno ugrožene, nosimo humanitarnu pomoć, jer ima jedan krug donatora koji se nama obrate, koji imaju sredstva i žele da ih ulože u hajr, pa se nama obrate a mi to raspoređujemo. U posljednje vrijeme organizujemo i edukativne aktivnosti, kao što su kursevi Kur'ana, škole Islama sa širim spektrom predavanja iz ahlaka, tefisra, hadisa, sire Božijeg Poslanika. Ono što je posljednje organizovano jeste kurs ručnog rada.
Ko je sve uključen u rad ovog sektora i evo za djevojke i žene koje možda ne znaju i nisu upućene u vaše aktivnosti, na koji način se mogu angažirati i uključiti u različite projekte?
Po formiranju Asocijacije postalo je pravilo da u Asocijaciji mualima mogu biti djevojke, žene koje se nalaze na evidenciji pri medžlisu. Međutim, kada dolazi do zvaničnog imenovanja Sektora za ženski aktivizam, brak i porodicu, uključili smo širi krug žena, onih koje su aktivne u društvu i džematu. Tu ulaze mualime, vjeroučiteljice, žene koje su prisutne u našim džematima, žene koje su zainteresovane da daju svoj doprinos tako da naš aktiv sada broji i pedagogice i psihologinje i studentice. One koje imaju želju da se priključe dovoljno je da se jave svom imamu, on će ih uputiti na daljnju proceduru, na Medžlis i na način kako da se priključe. Ja se trudim zajedno sa kolegicama da obilazimo džemate, da prikupljamo informacije o već postojećem aktivizmu u džematima, ili željom da se aktivira džemat pa onda dajemo smjernice, na koji način, šta je to najlakše za početak.
S obzirom na to da nam se bliži i mubarek mjesec Ramazan, koje su to aktivnosti planirane za ovaj mjesec? Šta je to čemu ćete posvetiti posebnu pažnju?
Medžlis IZ Sarajevo ima redovne aktivnosti za žene u smislu organizovanja predavanja, ramazanskih programa kao što su mevludski programi, tevhidi, obilasci, uključene su tu i posjete vrtićima JU Djeca Sarajeva. Svake godine bude organizovano pet do osam posjeta vrtićima, i tu najčešće budu uključene djevojke koje su studentice, koje nisu u aktivu u konstantnom radu, ali ovako periodično se javljaju, kao što je to za ramazan, da obilaze vrtiće i osmisle prigodan program za te prilike. Osim toga, nešto novo što smo htjele uvesti je da proširimo saradnju sa organizacijama koje se tiču oboljelih. Sad za sad imamo saradnju sa Udruženjem slijepih Kantona Sarajevo, imali smo jedan vid saradnje sa Udruženjem paraplegičara, Dom starih, Dom za djecu, pa hoćemo to da proširimo na ostala udruženja.
Supruga ste i majka troje djece, na koji način se Vi u porodici pripremate za ovaj mjesec, kako dočekujete najdražeg gosta?
Trenutno, mislim da se ne razlikujem od svih naših žena Bošnjakinja, u toku su pripreme kuće, kako bih u ramazanu bila rasterećenija, kako bi manje posla bilo za sami ramazan. Moja djeca su velika, sinu mi je trinaest godina, kćerci jedanaest, ovaj mali ima četiri godine, njega nećemo brojati za ramazan, on nam daje moralnu podršku. Oboje moje starije djece poste već četiri ramazana uzastopno i oni znaju, imaju svoju rutinu, znaju da se podrazumijeva teravija, da se podrazumijevaju mukabele, sin učestvuje u mukabelama, kćerka samo prati. Dok nije znala arapsko pismo ona je čitala prijevod uporedo s mukabelom. Ona kao djevojčica ima tu svoju neku euforiju sređivanja, posebno za teraviju, džematlijke je pohvale i onda to njoj daje dodatnu snagu, u tom smislu biramo neku posebnu odjeću. Ja se potrudim da moja djeca ramazan dožive s posebnom radošću, i teravije i bajram. Ja, kao domaćica trudim se se da većinu posla završim prije ramazana, da u ramazanu budem tu njima na pomoći , da su iftari i sehuri ono što inače ljudima koji rade, koji su zaposleni i djeci koja su u školi, prva druga smjena nedostaje, porodični obrok.
Pri Medžlisu IZ Sarajevo formirano je i Savjetovalište za brak i porodicu. Koliko je važno postojanje ove vrste savjetovališta s obzirom na sve veću krizu braka u našem društvu?
Veoma je važno, a indikator tome jeste, javljali su se kolege imami često da kažu, da imaju priliku u džematima, pa i ja kao mualima imala sam priliku da se neko od džematlija javi, sa nekim porodičnim problemom. Tu osobu je stid da s obrati instituciji, ili ne razumije da je to veliki problem, da se mora javiti instituciji ili nekom nadležnom, stručnom ili je nekad potreban samo razgovor. Nakon čestog javljanja imama dogovoreno je da hafiz Bugari preuzme na sebe tu odgovornost, i njemu su često išli na razgovore. To je bilo kao porodično savjetovalište, s tim da je bilo izmješteno iz samog Medžilsa. On je imao kancelariju, ali je bilo lakše raditi na terenu, u tom smislu da je izmješteno. Nakon što je hafiz Bugari morao da ode zbog posla, dogovorili smo se da nema zastoja i da idemo dalje, i onda smo preuzeli neke korake da uozbiljimo sve to, međutim kolegice koje su stručne i nadležne iz Centra za socijalni rad i porodičnih savjetovališta , savjetovale su nam da se to ipak ne zove savjetovalište jer ono podrazumijeva i terapiju, a mi nemamo kadar za to, nego da to bude informativno i edukativni centar koja će biti svojevrsna spona između džematlija, ljudi koji traže pomoć i nadležnih institucija, organa, udruženja.
Zaista se nekad radi samo o razgovoru, ljudi traže rješenje za probleme koje imaju u svojoj porodici i braku, to nisu samo bračni problemi, to su problemi sa djecom koji su adolescenti ili delikventi ili neka druga vrsta problema, sa starijim roditeljima koji su dementni ili nešto tako slično, a oni bi savjet sa vjerskog aspekta. Potreba je zaista velika, kriza u braku i uopšte u porodici sve je češća, možda i iz razloga što su ljudi mnogo zauzeti prikupljanjem materijalnih sredstava, bez osude sa moje strane, život tako nalaže. Danas su i škole zahtjevne, više nije dovoljno da dijete ima ona osnovna sredstva, nego to podrazumjeva raznorazna pomagala, torbe su teške pa je onda lakše ako je torba anatomskog oblika i sve tako ukrug. Ljudi se trude da podignu standard svog života, a samim tim su više angažovani, na drugu stranu trpi porodica.

Razgovarala: Dženana Džakmić-Šabanović