Vikend, 26. i 27. oktobar, mojih četiri kolegice i ja provele smo u lijepom hrvatskom gradiću nadomak Zagreba, Sisku. Nakon petosatne ugodne vožnje u popodnevnim satima smo stigli u ovaj, suncem obasjan, grad. Navigacija nas je precizno dovela na naznačenu adresu, pred prostorije medžlisa IZ Sisak. Tu nas čekaju ozarena lica mualima Ilvane, Azre i Amile koje nam iskazuju srčanu, sestrinsku dobrodošlicu. Njih tri su članice vijeća žena MIZ Sisak “Nahla”. Riječ nahl u prijevodu s arapskog znači pčela, a pčela je sinonim za trud, rad, marljivost, kreativnost, harmoniju i sklad. Kroz dvodnevno druženje sa članicama ovog udruženja uvjerile smo se u opravdanost naziva ovog udruženja. Svaka od njih je pčelica koja svojim radom i zalaganjem doprinosi zajednici Bošnjaka u Sisku, a islam i muslimane Hrvatskoj i Evropi predstavlja na najljepši mogući način. Njih, svega pet-šest, ponosno nosi hidžab i dostojanstveno korača ulicama Siska i svojim osmjesima i ljubaznošću plijene i osvajaju srca mještana Siska.                                                                                                                                   

Izgradnja Islamskog centra

Nakon kraćeg odmora odlazimo u posjetu Islamskom kulturnom centru koji je u izgradnji, a sreća i sjaj u očima naših domaćina ne mogu se sakriti. San koji muslimani u Sisku sanjaju već više od 20 godina polako postaje stvarnost. Ovaj centar će uveliko doprinijeti očuvanju identiteta muslimana na ovim prostorima ali i približiti islam građanima Siska koji se potajno raduju otvaranju centra. Sa ushićenjem nam pokazuju gdje će biti mjesto za molitvu, učionice za mekteb, biblioteka, restoran a mi svim srcem priželjkujemo što brži završetak radova i svečano otvaranje centra. Biće ovo, uz Zagreb i Rijeku, treći Islamski centar u Hrvatskoj.

Nakon ugodnog ručka u obližnjem restoranu, koji je jedan od rijetkih gdje muslimani Siska mogu poručiti halal hranu, akšam namaz smo obavile u prostorijama medžlisa. Za muslimane Siska, ovaj džemat predstavlja njihov drugi dom, mjesto okupljanja i utočišta, a glavni imam Alem ef. Crnkić, zajedno sa svojom suprugom Ilvanom nesebično radi prije svega na odgoju djece i mladih u duhu islamske kulture i vrijednosti. Liječnica homoepatije Sadike Avdić održala je predavanje o temi „Prirodnim putem do zdravlja“ što je i bio povod našeg dolaska u Sisak. Nakon predavanja uslijedilo je druženje u prostorijama i međusobno upoznavanje. Svaka žena, djevojka koju smo tu noć upoznale ima svoju interesantnu životnu priču.



Lidija i Emira - sudbina ih je spojila 

Za naše čitaoce izdvojiću inspirativnu priču Lidije i Emire. Lidija je katolkinja, Emira je muslimanka. Lidija je još kao djevojčica ostala bez majke, a sudbina je spojila sa njenom sada, slobodno možemo reći, drugom majkom, Emirom. Njihove duše su se prepoznale i pronašle u pravom trenutku i na pravom mjestu, a emocije i iskrena ljubav koju jedna drugoj poklanjaju ne mogu ostati neprimijećene. Dok Emira obavlja namaz, Lidija se moli na brojanici, Ramazan i iftare s radošću zajedno dočekuju, a vjerske praznike zajedno proslavljaju. Lidija se rado odaziva pozivima mualima medžlisa IZ Sisak, te svojim prisustvom jača i doprinosi izgradnji istinskih, prijateljskih odnosa Hrvata i Bošnjaka. 

Porodica iz Sirije svoj novi dom pronašla u Sisku 

Milozvučnim učenjem Kur'ana počastila nas je mlada djevojka Ruba, jedna od pet kćerki porodice iz Sirije koja je svoj dom pronašla u Sisku. Ova porodica osam godina provela je u izbjegličkim kampovima u Turskoj, u kako kažu, teškim uslovima, naročito za žene i djevojke. Sudbina ih je dovela u Sisak, gdje su dobili azil, a time i stan i novčanu pomoć od države. Medžlis IZ Sisak za njih je izvor ljubavi, snage, podrške, empatije, a njihova želja je da budućnost grade upravo u ovom hrvatskom gradu koji ih je sversrdno prihvatio i omogućio nastavak normalnog života, daleko od rata i nesigurnosti. 

 

Stari grad Sisak 

Ako vas put nekada dovede u ovaj grad, obavezno posjetite Stari grad u Sisku, mjesto gdje se odigrala velika bitka i gdje su Osmanlije doživjele poraz. Nakon stoljeća i pol neprekidnog osvajanja hrvatskih krajeva osmanska vojna sila je zaustavljena 22 juna 1593. u bici kod Siska. Poslije pada Sigeta, Turci tridesetak godina nisu osvojili nova područja. Stoga je novi sultan Murat II naredio da se ujedine svi bosanski begovi, te udare na sisačku utvrdu, a potom krenu i na Zagreb.Nakon dvije neuspjele opsade sisačke utvrde, koju je prije pola stoljeća na utoku Kupe u Savu, dao izgraditi zagrebački biskup Nikola Olah, bosanski paša Hasan okupio je oko 30.000 vojnika. Prvo je osvojio kulu Drenčinu, a potom pričekavši teške topove utaborio se u blizini Siska.

Zapovjednik utvrde kaštelan Mikac zatražio je pomoć hrvatskog bana Tome Erdödya. Konačno 22. juna ban dovodi na bojno polje na brzinu sakupljenu vojsku od oko 5.000 vojnika. Suprotstavilo im se 15.000 Hasan-pašinih Turaka. Iako brojno slabije, kršćanske snage iskoristile su vatrenu nadmoć i uspjele potpuno poraziti neprijatelja. Sabivši ih na uski prostor te zatvorivši pristup mostu preko Kupe natjerale su ih u Kupu i Savu. U tom trenutku izlaze vojnici iz sisačke utvrde i razbijaju turski logor. Dvije trećine turske vojske podlegle su ranama ili se utopile u nabujaloj Kupi, a među njima i sam Hasan-paša s mnogim turskim velikašima. Već otprije oslabljenja stalnim ratovima i unutrašnjim problemima, nakon poraza kod Siska, turska se vojska više nije oporavila. Njezina osvajanja su zaustavljena, a uskoro je počelo i njezino postupno povlačenje iz hrvatskih krajeva.

Vrijeme je da krenemo, odlazimo put Sarajeva pune utisaka, novih prijateljstava, a vrijedne pčelice sa početka priče ostavljamo da rade onako vrijedno, predano, pune entuzijazma kako su i do sad radile, u želji da se što prije sretnemo kod nas u Sarajevu, a ako Bog da i na svečanom otvaranju Islamskog centra u Sisku! 

Piše: Dženana Džakmić-Šabanović