Nakon što čujemo ime Samah Safi Bayazid, mnogi od nas će se zapitati ko je ona. Međutim, kada se spomene jedan od njenih nedavnih radova, video spot za pjesmu "Muhammed", poznatog pjevača Mahera Zeina svi će željeti čuti nešto više o njoj. Ovaj video trenutno ima preko 15.000.000. pregleda na youtube-u. A Samah je žena koja je ponijela plašt pomoćnog režisera u izradi ovog video spota. Video prikazuje priču iskrenog prijateljstva između starca i djece. Bezuslovno prijateljstvo i dobrota srca starca ga je na kraju dovela do svete muslimanske zemlje Meke, mjesta za kojim je čeznuo cijeli svoj život.

Spoj odgovarajućih uglova, udaljenosti, i pozadina, čine ovaj video nevjerovatno dirljivim. A to je uloga režisera! Samah je režiserka. Iako se može govoriti o velikim imenima kao što su Sophia Coppola, Vicky Jenson, Nia Dinata, broj žena u svijetu proizvodnje filma je vrlo mali. Samah nije samo jedna takva žena, ona je ta koja je postigla prestižna dostignuća. Samah je jedna od prvih žena sa hidžabom u Vašingtonu koja radi u ovoj oblasti. Njena profesionalnost je uspješno razbila stari stereotip da muslimanke sa hidžabom nisu u stanju da budu uspješne u filmskoj industriji.
Ali, ko je zaista Samah Safi Bayazid? Ona potiče iz Jordana, ali je sada stalno nastanjena u Vašingtonu, SAD. U ovom gradu je izgradila filmski studio sa Muhammadom Bayazidom. On je njen suprug, srodna duša, najbolji prijatelj, i radni kolega. Okušala se u filmskoj industriji prije pet godina, a u ovom kratkom periodu vremena, njen suprug i ona su radili na više od 45 stručnih poslova i projekata.
Osim umjetničkog talenta kojeg je pokazivala od svoje mladosti, njena stručnost u stvaranju filma je u direktnoj vezi sa studijem koji je završila. Diploma Jordanskog Univerziteta vodila je ka stvaralaštvu filma i pisanju scenarija na New York Film Academy. Do sada je proizvela niz muzičkih spotova, kratkih filmova, televizijskih programa, sapunica i dokumentarnih filmova.
Ona vrlo dobro razumije da mnogi i dalje misle da filmska industrija nije ništa drugo nego glatka asfaltirana cesta ispunjen radošću i bez problema. Samah govori protiv ovih pretpostavki, navodeći da priprema filma može potrajati mjesecima, ne uključujući faze montaže i post-produkcije. Ovi procesi ne samo da oduzimaju vrijeme, misli, i energiju, nego i zahtijevaju određeni iznos novca koji nikako ne može biti podcijenjen.

Samah se u suradnji sa svojim mužem pridružila u proizvodnji prve američke dramske serije koja ima korijene u islamskim vrijednostima, pod nazivom "Inspiracija". Ova dramska serija pokazuje vrijednosti Poslanika Muhammeda kroz život mladih muslimana u ovom vremenu. Serija „Inspiracija“ postala je hit u krugovima društvenih medija i ima više od pedeset milijuna gledatelja, putem društvenih medija, kao i televizija. Prevedena je na 16 jezika. Osim toga, na ICDA Dubai Festivalu "Inspiracija" je dobila nagradu u kategoriji najbolji kreativni projekt.
Njen najnoviji rad, kratki film "Orshena", govori o izbjeglicama iz svijeta, i njihovim životima nakon što su izgubili svoje najmilije. Film, prepun vrijednosti i humanosti, osvojio je nagradu na Indie filmskom festivalu u Kaliforniji, SAD-u.
Muslimanka, koja je u Aprilu 2016. godine održala govor o svojoj strasti i filmu pred 10.000 ljudi u Chicagu, nedavno je pokrenula reklamnu kampanju u vezi islamofobije. Njen odgovor na raširenu islamofobiju u Americi, brzo je otišao viralno, i ima više od 10 miliona pregleda u samo dva dana.
Blogerka, čije su poruke privukle 160.000 pratitelja i istaknute su na Facebooku, kao i HuffPost Arabi, sada je postala utjecajna figura. Samah je davala intervjue za poznate tv kuće, kao što su Aljazeera i MBC1 i smatra se odgovornom za doprinos u promjeni negativne američke percepcije islama. Kroz svoje filmove, ona može kombinirati svoju strast i vjeru za stvaranje visoko kvalitetnih radova u kojima će uživati ljudi i sa zapada i istoka. Vjeruje da dobar film može napraviti bolji svijet.

 

Prevela Dženana Džakmić - Šabanović

Od početka rata u Siriji, broj sklopljenih brakova sirijske djece koja su mlađa od 18 godina porastao je sa 13% na 32%. Većina ove djece su izbjeglice iz Sirije koje žive u Jordanu. Kako navodi Visoki komesarijat Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), ovaj porast je vjerojatno zbog pritiska i izazova života unutar izbjegličkih kampova. Mnogi roditelji mladih djevojaka misle da će njihove kćeri biti sigurne ako su u braku sa jordanskim državljanima. Pored toga, nesigurna ekonomska situacija i teški životni uvjeti su vjerovatno ohrabrili porodice da udaju svoje kćeri kako bi olakšali svoje finansijske obaveze.

Za jednu petnaestogodišnju Sirijku koja trenutno živi u Zaatari kampu, ovaj porast je zabrinjavajući. Prije dvije godine Omaima Hoshan počela je kampanju, nakon što je nekoliko drugarica iz razreda, uključujući i njenu najbolju prijateljicu, napustilo školu kako bi se udale.
"Došle su u školu kako bi se pozdravile.  Imaju 12 ili 13 godina. Mislila sam da prave veliku grešku, čak i prije nego što sam saznala činjenice. Moja najbolja prijateljica i ja smo uvijek bile zajedno, a ona je bila jedna od najboljih učenica  u našem razredu. Nije željela da se uda, ali njeni roditelji su mislili da je to najbolja opcija za nju."

Omaima nije vidjela najbolju prijateljicu od onoga dana kada je ona došla u školu da se pozdravi.
"Kada vidim mlade djevojke izbjeglice u Zaatari kampu kako se udaju, a nisu ni punoljetne, to me plaši. Te djevojčice su uništile i izgubile svoju budućnost. To je nešto što ne mogu prihvatiti. "
Omaima vodi kampanju protiv dječijeg braka i radi kao volonterka na terenu u kampu. Ona vodi radionice kako za roditelje tako i za tinejdžerke kroz koje ih odgovara od ranih brakova i pruža izlaz za one koje žele da progovore, obrađujući teme kao što su opasnosti od rane trudnoće i mogućnosti koje će izgubiti ako se ne budu obrazovale. Međutim, to nije nimalo lak zadatak i Omaima često dolazi u susret sa djevojčicama koje žele da se udaju, i sa roditeljima koji nemaju simpatije za njenu kampanju. U Zatariju, postoje volonterski savjetnici koji razgovaraju sa djevojkama koje žele da se udaju a koje su mlađe od 18   godina, i razgovaraju sa svim uključenim stranama. Međutim, ako djevojka i njena porodica pristaju na brak, ne postoji ništa što se može učiniti.

"Često sa djevojkama odlazim njihovim porodicama kako bi razgovarali, ali mi kažu da se to mene ne tiče. Obično su vrlo ljubazni, ali su očevi ponekad strogi. Mislim da je lakše uvjeriti majke, a onda one mogu uticati na svoje muževe."
"A onda tu su i djevojke koje vjeruju da je udaja divna stvar. One misle da ako nose vjenčanicu i stave make-up da će biti sretne prvu noć, drugu noć, pa čak i desetu noć. Ali, šta one postaju? Njihova tijela nisu spremna za porođaj, i one nisu emocionalno spremne da budu supruge i majke."
Omaimu je inspirirala Malala Yousafzai, dobitnica Nobelove nagrade koja se zalaže za obrazovanje žena. "M ama mi je kupila Malalinu knjigu i pročitala sam sve o njenom životu i radu. Ona je sjajna osoba, i vrlo je inspirativna. "
"Moj otac je ponosan na mene. On me ohrabruje da govorim i da budem elokventna. Kada dobijem ohrabrenje od njega i moje majke, osjećam se jakom. Moram da se borim za prava žena.“

mvslim.com

Profesorica Jackie Ying trenutno je izvršna direktorica Instituta za bioinžinjering i nanotehnologiju (IBN), koji se nalazi u sklopu Agencije za znanost, tehnologiju i istraživanje – poznatija u Singapuru kao A* Star. Njen popis postignuća zaista oduzima dah.

Jackie je rođena u Taipeiu, Tajvan i došla je na studij  u Singapur u dobi od sedam do petnaest godina. Stekla je diplomu u hemijskom inženjerstvu na Cooper Union univerzitetu u Nju Jorku, zatim je nastavila doktorat na Univerzitetu Princeton, istraživajući hemiju materijala. Od tada, ona je dobitnica mnogih nagrada, autorica je više stotina članaka u području nanostrukturnih materijala i uređaja, i ima više od 130 patenta. Što je još važnije, kroz njen program istraživanja za mlade, ohrabrila je više od 60.000 studenata i nastavnika u Singapuru da studiraju hemijski inžinjering.

Kada se pridružila fakultetu Massachusetts Institute of Technology (MIT) kao redovni profesor sa samo 35 godina, Ying je bila jedna od dvije profesorice koje dolaze iz Azije. Morala je samu sebe podsticati i gurati naprijed, raditi duplo više i smatra se sretnom jer je brzo osigurala stalno mjesto. Međutim, ona smatra da i dalje postoji stakleni strop za žene u mnogim oblastima. Svoja iskustva kao žena, muslimanka a uz to profesorica  u polju kojim dominiraju muškarci učinile su je svjesnom da je ona manjina među manjinama.
Nakon što je prešla na Islam prije 12 godina, Ying ima jaka vjerska ubjeđenja, i ona doživljava Islam kao jednostavnu religiju. Ying pronalazi snažnu vezu između zamršenosti bioloških sistema i kako to ukazuje na Stvoritelja. Nakon što je prije tri godine obavila Umru, odlučila je da stavi hidžab.

 „Za mene to je vjerska obaveza, ono što drugi ljudi vide ili kažu zaista nije bitno,“ rekla je za Straits Times. „Sjećam se kada su me neki od mojih kolega prvi put vidjeli sa hidžabom, mislili su da idem na zabavu! Moj šef se našalio da su mu potrebni moji otisci prstiju kako bi bio siguran da sam to ja. Nije bilo negativnih reakcija.“

.

Onoliko koliko je bitno poznavati pravilno učenje i čitanje Kur'ana, toliko je važno razumijevati kur'anske ajete i sprovoditi pročitano u praksi. Allah, dž.š., kaže: O, vjernici, zašto jedno govorite a drugo radite? O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje ne prate djela

Razgovarala Dženana DŽAKMIĆ-ŠABANOVIĆ

Merjem Kapo rođena je 1987. godine u glavnom gradu Saudijske Arabije, Rijadu, gdje je završila osnovnu, predsrednju i srednju školu. Godine 2005. vratila se u svoju domovinu, a 2006. godine upisala je Fakultet islamskih nauka u Sarajevu i diplomirala na istom fakultetu u januaru 2011. godine. Sa devetnaest godina postala je hafiza. Hifz je polagala pred Komisijom Rijaseta Islamske zajednice u Sarajevu u periodu od 10. do 19. aprila 2006. godine, a hafiska dova proučena je 12. maja 2006. godine, istovremeno kad i njenoj starijoj sestri. Merjem ima osmero braće i sestara od kojih je još troje hafiza, dvije starije sestre i mlađi brat. Muhaffiza joj je bila najstarija sestra hfz. Amina. U porodici uskoro očekuju bar još jedno polaganje hifza.

Kakav je osjećaj biti hafiza, nositeljica te velike počasne titule?

Allah, dž.š., počastio je ovaj ummet time što je srca dobrih ljudi učinio posudama Njegovog Govora, a njihova prsa okvirima za čuvanje Njegovih ajeta i olakšao učenje i pamćenje Kur'ana. Stoga je biti hafiz izuzetno počašćen položaj i osjećaj.

 
Svaki početak je težak. Je li i Vaš bio? Šta Vas je motiviralo na učenje hifza i na koji način ste tu motivaciju održali živom?

Naprotiv, moj početak i čitav taj proces bio je lahak, hvala Allahu, jer sam svakako pohađala školu koja je pridavala važnost učenju Kur'ana. Motiviralo me roditeljsko usmjeravanje ka učenju i ljubav prema Allahovoj Knjizi uz Koju se osjećam smireno i opušteno.

Koje karakteristike treba da ima osoba koja uči hifz?

Osobine koje treba imati svaki učač Kur'ana jesu ahlak, savjest, odgovornost, a potrebno je da osoba ima i dozu entizijazma i ambicije da dostigne svoj cilj.

Koliko je važan sabur i ustrajnost?

Da bi se naučio Kur'an napamet, itekako je važna ustrajnost, a uz ustrajnost se povezuje i strpljenje i žrtvovanje.

Jeste li osjetili napredak kada su u pitanju ljudske osobine i vrijednosti?

Naučimo se strpljivosti, razmišljanju, osjećaju odgovornosti, ozbiljnosti i žrtvovanju.

Koliko je teško sačuvati Kur'an i koliko je važno sprovesti kuranske propise u praksi?

Onoliko koliko je bitno poznavati pravilno učenje i čitanje Kur'ana, toliko je važno razumijevati kur'anske ajete i sprovoditi pročitano u praksi. Allah, dž.š., kaže: O, vjernici, zašto jedno govorite a drugo radite? O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje ne prate djela

Glavni smisao postojanja čovjeka jeste da bude društveno koristan. Kao što nam je poznato, Vi ste aktivni na više polja. Kako uspijevate uskladiti sve obavaze i šta je to što Vas tjera na aktivizam u vremenu kada je većina omladine pasivna?

Najbolje je napraviti organizaciju vremena, imati mjesečni plan, sedmični ili u najužem slučaju dnevni plan, jer mislim da bez toga insan se može osjećati izgubljeno. Također, ako nas je Allah obdario uputom, zdravljem, snagom, domom, zar da sjedimo skrštenih ruku i budemo nezahvalni Allahu na svim tim blagodatima. Imam tu veliku dozu ambicije i prihvatanje izazova, pa kako bude.

 

Intervju – Hafiza Merjem Kapo

Intervju - Indira Kaljo

Da FIBA nije izmijenila pravila, ne bih više igrala za FIBA-u, ali bih se nastavila boriti da izmijeni svoja pravila tako da druge djevojke koje nose hidžab u Bosni i Hercegovini, ali i širom svijeta, mogu nesmetano igrati pod hidžabom. Nisam se borila samo za sebe, nego za sve djevojke širom svijeta koje igraju košarku a koje su pokrivene

Razgovarala Dženana DŽAKMIĆ-ŠABANOVIĆ

Bosanka Indira Kaljo, koja je posljednjih dana prisutna u gotovo svim svjetskim medijima, djevojka je koja se izborila za svoja prava. Ona je košarkašica koja će moći igrati košarku sa mahramom. Osoba je koja je uspjela promijeniti historiju sporta i omogućiti svim djevojkama da na košarkaške terene izađu s mahramom. Zahvaljujući njenoj upornosti i istrajnosti, Glavni odbor Svjetske košarkaške federacije (FIBA) dozvolio je igračima i igračicama da nastupaju noseći vjerska obilježja, uključujući hidžab. Indira je rođena u Sarajevu 1987. godine, ali zbog agresije na našu zemlju odselila je u Sjedinjene Američke Države.

Za čitatelje našeg magazina Indira je vrlo rado progovorila o svom životu, o svojoj ljubavi – košarci, o svom hidžabu.

Sarajevo sam napustila kada sam imala četiri godine. S porodicom sam otišla u Njemačku, a kada sam imala šest godina, preselili smo se u Kaliforniju. U početku mi se nije sviđalo u Americi. Nisam znala engleski jezik, ali brzo sam ga savladala. Odrastanje u Kaliforniji bilo je prelijepo jer sam voljela plažu i živjela sam blizu mora. Trenirala sam različite sportove, između ostalih odbojku, plivanje, ali košaraka je bila i ostala moja strast. Košarku sam počela igrati sa devet godina. Porodica me je podržavala u bavljenju sportom. Diplomirala sam na Tulane univerzitetu (Louisiana) 2010. godine, a na Azuza Pacific univerzitetu (California) 2012. godine magistrirala tjelesni odgoj.

Koliko dugo se baviš košarkom? I odakle ljubav prema košarci?

Košarkom se bavim već sedamnaest godina. Počela sam igrati košarku sa starijom sestrom i zavoljela sam taj sport „na prvu“. Mnogo sam se trudila kako bih dobila stipendiju za bavljenje košarkom i igrala sam za Tulane univerzitet.

Kad se pojavila želja za hidžabom? Jesi li imala podršku porodice, prijatelja u svojoj namjeri da se pokriješ?

Stalno sam razmišljala o hidžabu i molila Boga da me učvrsti na tom putu. Allah, dž.š., mi je podario sabur i prije nepunu godinu odlučila sam se pokriti, hvala Allahu. Moja porodica podržala je moju odluku. Mnogi prijatelji su me također podržavali i ohrabrivali na mom putu pokrivanja. Zahvalna sam im na njihovoj podršci.

Prije nekoliko mjeseci uputila si zahtjev FIBA-a da košarkašicama s mahramom omogući učešće u igri. Jesi li se nadala pozitivnom odgovoru FIBA-e?

Da, vjerovala sam da će FIBA dati odobrenje u trajanju od dvije godine. Ono što me je prijatno iznenadilo jeste što je ta odluka donesena tako brzo, samo četiri mjeseca nakon kampanje koju smo započeli. Svi smo presretni zbog toga.

Jesi li bila spremna prestati igrati košarku da je odgovor FIBA-e bio negativan ili bi se nastavila boriti za svoja prava?

Da FIBA nije izmijenila pravila, ne bih više igrala za FIBA-u, ali bih se nastavila boriti da izmijeni svoja pravila tako da druge djevojke koje nose hidžab u Bosni i Hercegovini, ali i širom svijeta, mogu nesmetano igrati pod hidžabom. Nisam se borila samo za sebe, nego za sve djevojke širom svijeta koje igraju košarku a koje su pokrivene.

Kakav je bio osjećaj prvi put igrati s mahramom?

Osjećala sam se odlično kad sam prvi put igrala košarku s mahramom. Bila sam ponosna što predstavljam Islam na taj način, a u isto vrijeme što dobro igram košarku. Ljudi su bili iznenađeni i postavljali su mi različita pitanja o Islamu, a ja sam bila u mogućnosti da dajem odgovore i širim informacije o Islamu, tako da je to za mene bilo odlično. Moja ekipa osvojila je titulu u ligi Kalifornije a ja sam nosila hidžab. Bio je to predivan osjećaj!

Kakve su reakcije tvog trenera, kolegica iz kluba i same publike? Jesi li imala njihovu podršku?

Moji treneri i svi poznanici presretni su i ponosni na mene. Podržavali su me i podržavali su i cijenili moju odluku, a ja sam im zahvalna na njihovoj podršci.  

Kakav je inače stav Amerikanaca prema pokrivenim djevojkama i osjećaš li se diskriminirano?

Većina Amerikanaca navikla je da vidi ženu sa hidžabom, tako da im je to sasvim normalno. Naravno da ljudi ponekad upućuju neke čudne poglede, ali ne dozvoljavam da me to uznemirava. Većina ljudi nastrojena je prijateljski kad je u pitanju moj hidžab i postavljaju mi razna pitanja o Islamu.  

Poznato nam je da si 2013. godine boravila u Bosni i Hercegovini i da si igrala za Ženski košarkaški klub Željezničar. Kako si se osjećala u svojoj rodnoj zemlji?

Volim moju Bosnu. Osjećam da mi ovdje u Americi nedostaje jedan veliki dio mene. U periodu od augusta 2013. do aprila 2014. godine imala sam priliku živjeti u Bosni tako da sam uživala u svakoj minuti provedenoj u mojoj zemlji. Bosanci su ljudi velikog srca i uvijek su gostoprimljivi. Volim bosansku kuhinju, uživala sam u različitim bosanskim jelima. Svidjelo mi se to što se na svakom ćošku nalazi pekara u kojoj uvijek možete naći vruć burek i frišak vruć hljeb.