U Memorijalnom centru "Veljaci" u Bratuncu danas je klanjana 16. kolektivna dženaza za četiri žrtve velikosrpskog zločina koje su ubijene na tom području u proljeće 1992. i zimu 1993. godine, javlja Anadolu Agency (AA).

Poslije tri decenije traganja za njihovim posmrtnim ostacima vječni smiraj u šehidskom mezarju pronašli su Mehmed (Meho) Imamović (1954-1992., Salih (Osman) Mehić (1964-1993.), Salim (Osman) Kadrić (1969-1993.) i Salmir (Beriz) Hodžić (1983-1992.)

Dženazu-namaz predvodio je Reis-ul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović.

Najmlađa žrtva je Salmir Hodžić, koji je ubijen zajedno sa majkom Sabrom i bratom Elvisom. Njegov otac ubijen je u Srebrenici i vječni smiraj pronašao je u Memorijalnom centru Potočari dok je njegova majka Sabra pokopana u Memorijalnom centru Veljaci 2012. godine. Za posmrtnim ostacima njegovog brata Elvisa i dalje se traga.

Na današnju dženazu na šehidsko mezarje u Veljacima došla je Salmirova tetka Sadeta Suljić – Tabaković, koja je brisajući suze uspjela izgovoriti:

“Pobijeni su, šta je sa njim rađeno to samo Allah dž.š. zna. Mučeni, klati i na kraju su poliveni benzinom i zapaljeni u svojoj rođenoj kući”, kazala je ona izrazivši nadu da će se pronaći i posmrtni ostaci dječaka Elvisa, te da će kompletna porodica njene sestre napokon pronaći vječni smiraj.

Početkom 1993. godine poginuo je Salih Mehić, a njegov sin Bekir iz Konjević Polja, odnosno naselja Mehići, tada je imao samo dvije i po godine. Oca se ne sjeća, a sva saznanja o njemu crpi iz priča drugih ljudi i malobrojnih sačuvanih fotografija.

“Babo je nekada krajem 1992. godine došao iz Švicarske u Bosnu i Hercegovinu da bi sa svojim saborcima stao u odbranu domovine. Naredne, 1993. godine dao je svoj život i od tog dana nikada nismo znali ništa o njemu do prošle godine kada me je nazvao amidža i kazao mi da je babo pronađen u Voljavici”, kazao je Bekir Mehić i istakao kako su pomiješane emocije, ali i da ima jednu vrstu olakšanja što će napokon moći proučiti Fatihu svom ocu pored mezara.

Potpredsjednik bh. entiteta RS Ramiz Salkić istakao je kako su rezultati zločina i genocidne namjere nad Bošnjacima u Bratuncu vidljivi na svakom koraku. Ubijen je veliki broj populacije koja je 1992. godine imala između 18 i 20 godina starosti s jasnim ciljem da se Bošnjaci izbrišu sa ovih prostora. Salkić smatra kako Tužilaštvo BiH nije odgovorilo svom zadatku jer se Bratunčani svakodnevno suočavaju sa nalogodavcima i izvršiocima monstruoznih zločina jer nisu procesuirani i žive kao slobodni ljudi.

“Danas smo ovdje 30 godina nakon teškog zločina i genocidne namjere koja je jasno iskazana spram Bošnjaka ovdje u Bratuncu, da pokopamo četiri osobe, žrtve tog zločina srpskih vojnih i paravojnih jedinica u Bratuncu kako bosanskih Srba tako i onih preko Drine. Na žalost 30 godina kasnije mi nemamo presuđenih nalogodavaca ovih zločina, nemamo presuđenih izvršilaca. Treba znati da je o 1992. do 1995. godine ubijeno 3.563 Bošnjaka od čega 210 djece i 236 žena”, kazao je Ramiz Salkić, koji je izrazio ogorčenje što se prikrivaju tragovi genocida na hangarima nekadašnje Zemljoradničke zadruge u Kravici.

Trideset godina nakon zlkočina počinjenih na području Bratunca traga se za posmrtnim ostacima još oko 300 žrtava, a porodice pozivaju sve one koji znaju bilo šta o masovnim stratištima da to prijave nadležnim organima kako bi se pristupilo procesu ekshumacije i identifikacije. U Memorijalnom kompleksu i šehidskom mezarju "Veljaci" u Bratuncu do sada su ukopane 304 žrtve iz proteklog rata.

Šehidska organizacija iz Visokog uputila je telegram saučešća povodom preseljenja na ahiret iranskog producenta i aktiviste, Nadera Talebzadeha, koji je u ratnim godinama bio uz narod Bosne i Hercegovine. 

"Izražavamo saučešće narodu Irana koji je izgubio jednog od svojih najboljih sinova, kao i njegovoj porodici, kolegama, studentima i prijateljima povodom preseljenja producenta i istaknutog iranskog medijskog aktiviste, gospodina Nadera Talebzadea, na bolji svijet" - navodi se u saučešću Organizacije porodica šehida i poginulih boraca "Visoko 92" iz Visokog.

Ističe se da je bio uz narod Bosne i Hercegovine u najtežim danima agresije, embarga na lijekove i hranu, te da je svojim zalaganjem doprinosio istinitom i blagovremenom izvještavanju o stanju na terenu.

"Ožalošćene majke i očevi Bosne i Hercegovine neće zaboraviti medijsku borbu izaslanika Islamske Republike Iran, kao ni njegov trud. Njegova duša, koja je bila barjak medijske borbe protiv tlačitelja i oslonac potlačenih širom svijeta, bit će uz šehide otpora bosanskog rata, uz iranskog šehida komandanta Resula Hejdarija, u najvišim stupnjevima Božije milosti, ako Bog da" - dodaje se u saučešću. 

Piše: dr. Safija Malkić

U našem narodu kažu - „sačekaj da prenoći“, pa će ti teška vijest ili informacija koju si čuo sutradan biti lakša, a prekosutra marginalna ili beznačajna. No, ništa od toga se nije desilo kad je riječ o izjavi kojom sam, s tek jednim epitetom (zabrađena) i poražavajućom odgojnom stvarnošću (da poneki inovjerci odgajajući djecu uče da je muslimanka s maramom strašna i opasna?!), kao muslimanka iznenađena, začuđena, zgrahnuta, zaprepaštena, zgrožena... Također narodna izreka „svakog čuda tri dana dosta“, u ovom slučaju ne vrijedi jer će ovo čudo od izjave još dugo začuđivati i bacati u nevjericu sve one koji je budu pokušali shvatiti, razumjeti, ili pak opravdati nečim...

Naime, do petka uveče bila sam opisivana različito - pokrivena, zavijena, uvijena, umotana, zamotana, zabuljena, podbuljena..., i bila prihvaćena takva i kao kćerka, žena, supruga, majka, potom kao muallima, vjeroučiteljica, profesorica, doktor teologije, društveno aktivna žena i dakako, kao prijateljica, poznanica, komšinica, prolaznica, sugrađanka. U petak uveče promovirana sam u zabrađenu ženu muslimanku.

Zato, naravno, ovo pišem pod pri(u)tiskom te promocije i/ili će biti propagande i, ispred velikog broja - prozvanih, etiketiranih ili diskvalificiranih, diskreditiranih, diskriminiranih muslimanki.

Lično, osjećam šok i nevjericu zbog dobijenog, ničim iznuđenog epiteta. Vjerujem da se slično osjećaju i druge muslimanke koje su se zabradile iz/zbog vjerskih uvjerenja i ubjeđenja, ali i sve druge žene koje su se zabradile iz zdravstvenih razloga, zbog bolesti, zbog gubitka kose...

Osjećam/o se i razočarano i konsternirano i (iz)revoltirano jer nas se hoće i omalovažiti i diskriminirati i anatemisati i satanizirati zato što nosimo maramu, što smo obilježene maramom zbog koje nas pro/ocjenjuju vjernicama. (Neko će kazati da je pokrivena žena zapravo otkrivena jer njena marama otkriva šta je u njenom srcu - a to je vjera!) Međutim, marama nije vjersko obilježje žene muslimanke, ona je sastavni dio identiteta žene muslimanke i sastavni je dio njezinog dres-koda. Za razliku od ahmedije i džube koju imami nose prilikom predvođenja vjerskih obreda žena muslimanka dužna je nositi maramu u svakoj prilici i u svakom društvu s izuzetkom njenog uskog porodičnog kruga. Marama je za muslimanku stil života, ona je korektiv njezinog ponašanja i vanjska manifestacija njezinog unutarnjeg stanja – kruna njezinog vjerovanja. Ženu muslimanku marama obavezuje da bude samosvjesna, visokoobrazovana, educirana, aktivna, ponosna, moralna i odgovorna muslimanka koja treba da odgovori svojim brojnim ulogama i zadacima. Zato muslimanke duboko vrijeđa i razočarava da ih se, pored njihovog znanja i kompetencija i velikog doprinosa zajednici i društvu, i dalje smatra nepoželjnim, stranim elementom, da ih se želi odbaciti i diskvalificirati, a da su poželjne i prihvaćene one koje otkriju i razotkriju (gotovo) sve svoje atribute pa im mozak ne može doći do izražaja, a nije im ni prijeko potreban u tom izobilju očitih ukrasa! Onda subjekti, makar to bila i djeca, mogu pariti oči na tim objektima do mile volje i dati seksipilnim mislima slobodu da za(raz)mišljaju. Problem nastaje kad je subjektica zabrađena, kad se nema (u)šta gledati nego treba slušati šta priča ("šta to ona hoće i šta pametuje") jer je evidentno da na to mjesto i poziciju nije došla razotkrivanjem svojih atributa i ukrasa nego atributom znanja i pameti iliti mozga koji je, gle čuda, sakriven, hermetički obrađen lobanjom – zabrađenom! I za razliku od razbrađene stručnjakinje koja nerijetko samo plijeni fizičkim benefima, zabrađena stručnjakinja uvijek plijeni mentalnim benefitima i podstiče na dobro, na mentalnu kreaciju namjesto fizičke, očne rekreacije.     

I na kraju, ili na početku, ponovo se pitam, je li ovo bio poziv na omalovažavanje, diskriminaciju ili satanizaciju samo zabrađenih muslimanki ili i svih koje, iz njima znanih razloga, maramu nose? Jer ima žena koje nisu muslimanke, ali nose neku specifičnu formu marame kao dio modnog imidža, kao ukrasni detalj zato što se jednostavno ne žele ukalupiti, uklopiti u kalup frizure - za neke karakterističnog i morajućeg ženskog ukrasa!!! Kao što ima i drugih antifrizer inačija koje se čista obraza šišaju naćelavo i hodaju prkosno i ponosno – beskosno, besfrizurno i totalno razbrađeno. I dok njih poštuju i uvažavaju zbog njihovog stava i izbora, dotle žene muslimanke s maramom žele i poniziti i etiketirati i oduzeti im pravo na slobodu njihovog izbora u primjeni vjerskog propisa.

Zato, Vi, svi vi, što ste u ovakvoj Bosni i Hercegovini i svoji i naši, što ste bili i ostali zajedno s nama, onda kad je bilo najteže - ne diskriminirajte nas i ne oduzimajte nam prava i slobodu sada! Mi jesmo slobodne Bošnjakinje muslimanke i želimo i možemo znanjem i umijećem, pomoći da raste i napreduje Bosna i mi u njoj! Jer slobodna Bosna sa slobodnim građanima i građankama sada jeste, bit će i ostaje, za vjeke vjekova, s vjerom u Jednog Boga, jedina naša nada!!!

(Preporod.info)

Obilaskom mezarja, polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe, članovi porodica žrtava, udruženja koja okupljaju preživjele žrtve genocida i bošnjački predstavnici u Opštini Srebrenica danas su u Srebrenici obilježili 30. godišnjicu zločina nad bošnjačkim civilima u Srebrenici i okolnim selima.

Prema svjedočenjima preživjelih, prije 30 godina, 8. maja 1992. godine u centru Srebrenice srpski vojnici su zapalili desetine kuća. U zapaljenim kućama je izgorjelo 12 osoba, a još 18 ih je ubijeno u centru grada. Istog dana ubijeno je i 30 bošnjačkih civila u srebreničkim selima Dobrak, Liješće, Žabokvica…

Iz udruženja koja okupljaju preživjele žrtve genocida kažu da je sramotno da za ovaj zločin, ali i mnoge druge, još uvijek niko nije odgovarao.

– Od ovog zločina prošlo je 30 godina, a da niko nije odgovarao. To je porazno – kaže Fadila Efendić, predsjednica udruženja “Srebreničke majke”.

U Srebrenici su tog 8. maja ubijene starije i nemoćne osobe koje su ostale u svojim kućama.

Među ubijenima su i članovi porodice Suljić. Od porodice Suljić preživjela je samo kćerka, dok su otac, majka i braća ubijeni.

Amir Kulaglić je prisutne kratko podsjetio na dešavanja 8. maja 1992. godine kada mu je ubijen otac Safet.

– U tim majskim danima zapaljeno je više od 80 kuća u gradu. Među žrtvama su bili stariji ljudi, među njima i moj otac Safet. Priveden je u policijsku stanicu gdje je ubijen. Ubijen je u prostorijama gdje je stekao penziju, jer je radni vijek proveo kao policajac. U stanici policije je ubijen i Jakub Abdurahmanović. Mnogi su živi zapaljeni, neki su umoreni bojnim otrovima, neki zaklani – kaže Kulaglić.

Dodao je da “ubijeni nisu predstavljali nikome prijetnju”.

– Možemo obići mezarja i pročitati imena žrtava, ali ono što ne možemo da pročitamo jeste da niti u jednoj presudi, u optužnici, nema niti jedne osobe koja je počinila ove zločine. Svake godine pozivamo Tužilaštvo da pokrene istragu, proces, da se kazne počinioci. Međutim, to se ni nakon 30 godina od zločina nije dogodilo – poručio je Kulaglić.

(index.ba)

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović reagirao je na izjavu Stjepana Kljuića na Face TV-u o nespojivosti obavljanja funkcije ministrice za odgoj i obrazovanje sa nošenjem mahrame, hidžaba. 

- Ovo što je izašlo na vidjelo sa Stjepanom Kljuićem je za svaku osudu, ali nije ništa novo. To muslimani, koji nisu na političkim pozicijama, svakodnevno doživljavaju“, kazao je reisu-l-ulema Kavazović za portal Radiosarajevo.ba.

Pogledajte, dodao je, portale i na njima komentare.

- Islamofobija je u BiH možda i veća, nego u evropskim zemljama. Muslimanima se svakodnevno negira njihovo ustavno pravo na slobodu vjere i njeno upražnjavanje u javnom prostoru. Mediji snose veliku odgovornost za to. Kada se to događa, voditelji bi trebali odmah prekinuti emisiju i dati do znanja da to ne može proći. Ovako su samo suučesnici, jer toleriraju to što islamofobi rade - zaključio je reisu-l-ulema Kavazović u izjavi za portal Radiosarajevo.ba.

Kljuić je gostujući Face TV-u, između ostalog, kazao "Ja kada vidim onu ministricu obrazovanja u Kantonu Sarajevo, zabrađena. Pa šta ona misli, šta misle ona inovjerna djeca, kad je vide... Pa to se pojačava.”

(Preporod.info)

Vlada Kantona Sarajevo osuđuje neprimjerenu izjavu bivšeg člana Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Stjepana Kljuića datu na Face televiziji, a koja se odnosi na ministricu odgoja i obrazovanja KS Naidu Hota-Muminović, saopćeno je danas.

- Vlada KS potcrtava da sloboda vjeroispovijesti ili uvjerenja podrazumijeva pravo svakog da može postupati u skladu sa svojim vjerskim uvjerenjima, te odbacuje Kljuićevu insinuaciju da hidžab vrijeđa bilo koga. Ovakav komentar u javnom prostoru je govor mržnje koji se, nažalost, normalizuje diljem BiH - saopćeno je.

Vlada KS, na čelu s premijerom Edinom Fortom, daje punu podršku ministrici Hota-Muminović, koja neumorno pokreće promjene sistema obrazovanja, dok njena posvećenost i predanost plijeni pažnju. Ministrica Hota-Muminović niti jednim svojim gestom nije pokazala nepoštovanje prema bilo kome, dajući lični primjer odgovornosti za postupke i riječi u javnom prostoru.

(avaz.ba)

Naime, upravo je 7. maja 1993. godine srušena banjalučka ljepotica Ferhadija džamija. Ferhadija nije jedina srušena džamija u posljednjem ratu na prostoru Bosne i Hercegovine. Osim te, srušeno je još 613 džamija. 

Direktor Vakufske direkcije Senaid Zajimović kazao je za Fenu i to da je, osim tog broja srušenih džamija, u Bosni i Hercegovini srušeno 218 mesdžida, 69 mekteba, četiri tekije, 37 turbeta i 405 drugih vakufskih objekata.

– Na teritoriji pod kontrolom vojske RS i ostalih paravojnih srpskih snaga srušene su 534 džamije, a na teritoriji koju je kontrolirao HVO srušeno je 80 džamija. U Bosni i Hercegovini je za vrijeme rata 1992 – 1995 uništeno ili oštećeno više od 80 posto od 1.144 džamije, koliko ih je bilo u Bosni i Hercegovini prije 1992. godine.

Iz tih podataka vidljivo je da je najveći broj džamija, u proteklom agresorsorskom ratu, ili u potpunosti srušeno ili je u najvećoj mjeri usljed ratnih dejstava oštećeno. To pokazuje da su u toku rata džamije predstavljale istinske mete agresorskih djelovanja – kazao je.

Posebno je upečatljivo bilo rušenje starih džamija, nastalih u osmanskom periodu, koje su u najvećoj mjeri imale status nacionalnih spomenika još u bivšem sistemu.

– Sa rušenjem džamije agresori nisu prestajali, već su radili na tome da izbrišu svaki trag postojanja. Nakon završetka agresije i početkom procesa povratka susreli smo se sa činjenicom da su na mjestima gdje su nekada bile u potpunosti uklonjeni ostaci džamije, da bi na njihovom mjestu nastali novi građevinski objekti ili parkinzi. Džamije su bile isplanirane iz katastarskog operata, što je za cilj imalo da se ostavi dojam kao da nikada nisu ni postojale – naglasio je.

Kako kazao, prema evidenciji Rijaseta IZ, od prošle godine, na području BiH je 1.912 džamija, od čega 83 su i dalje neobnovljene, 140 objekata je iz mesdžida pretvoreno u džamije i 554 su novosagrađena džamijska objekta.

– Prilikom procesa povratka stanovništva u mjesta iz kojih su bili protjerani, prvo bi se pristupilo obnovi džamije. Obnovi svojih kuća džematlije su pristupale tek po okončanju radova na obnovi džamije. Ovo nam govori koliko su džamije važne, naročito na prostoru RS. Obnovljene džamije su u njihovim mjestima pridonosile postizanju prijeratne atmosfere i ugođaja. Ezani sa munara su ujedno bili i poziv Bošnjacima da se vrate na svoja ognjišta – istaknuo je.

Po riječima Zajimovića, skoro sve džamije su obnovljene, a tamo gdje se pokazala potreba, izgrađene su nove.

– Posljednjih nekoliko godina Vakufska direkcija, u saradnji sa Generalnom direkcijom vakufa Republike Turske, radi na obnovi džamija na području RS koje datiraju iz osmanlijskog perioda. Tokom ove godine je planiran završetak obnove banjalučke džamije Arnaudije, koja je jedan od simbola tog bh. grada i mi joj ga ove godine vraćamo. Banja Luka je bila prepoznatljiva po Ferhadiji i Arnaudiji. Ferhadija je obnovljena prije nekoliko godina i završetkom obnove Arnaudije, Banja Luka će dobiti na značaju iz razloga što će jedan od njenih simbola ponovo stajati uspravno – kazao je.

Također, kako je kazao, rade i na obnovi Sinan-begove džamije u Čajniču kao i Kizlar-agine džamije u Mrkonjić Gradu. Ove godine planiraju započeti obnovu Dugalića džamije u Nevesinju, a sljedeće godine će započeti obnovu Arnaudija džamije u Rogatici.

– Dosad smo, kao Vakufska direkcija, u suradnji s našim partnerima obnovili veliki broj džamija na području RS. Tu ističemo Aladža džamiju, na kojoj smo posebno ponosni. Danas je Foča mjesto susreta, mjesto gdje se ljudi sastaju i Aladža je mjesto gdje Bošnjaci rado idu. To je dokaz da se obnovom ove džamije jača proces povratka i da je prisutnost Bošnjaka u tim mjestima sve veća.

Islamska zajednica ne obnavlja džamije samo radi obavljanja namaza u njima, već i radi toga što su one bile simboli i dokazi višestoljetne egzistencije bošnjačkog naroda na prostorima gdje su džamije srušene, a oni protjerani. Mi ćemo, svakako, nastojati da obnovimo i preostale džamije. Naravno, uporedo radimo i na obnovi ostalih vakufskih objekata koji su srušeni u toku posljednjeg rata – kazao je, na Dan džamija, Zajimović.

(Index.ba)

Zastupnica SBiH-a Begija Smajić u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS) je također osudila namjeru da se rekonstrukcijom Zemljoradničke zadruge u Kravici uklone tragovi ratnih zločina. Podsjetila je da je u Kravici, kod Bratunca, ubijeno više od 1.000 muškaraca bošnjačke nacionalnosti.

"To je mjesto prve masovne egzekucije tokom genocidnog pohoda vojske i policije RS-. Ove činjenice su potvrđene presudama Haškog tribunala i Suda Bosne i Hercegovine i to negatori genocida nikada neće poništiti. Ono što će također ostati trajno upamćeno jeste istina da se sve desilo u zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija", dodaje.

Prema riječima Begić, vlasti općine Bratunac žele trajno ukloniti tragove zločina i time pokušati utjecati na zatiranje pamćenja. Poručila im je da time neće, kako je navela, ušutkati one koji su preživjeli genocid, već naprotiv, dali su dodatnu snagu da se cijeli svijet upozna sa onim što rade.

"Svjedočenja žrtava, koja su ušla u međunarodnu pravnu literaturu, sada će dobiti novu pažnju javnosti na globalnom nivou. Umjesto da se izvinu i zajedno sa civiliziranim svijetom osude genocid i zločine, političari poput onih koji vode Bratunac i RS, uvijek potvrde vlastitu pripadnost mračnoj strani historije", istakla je.

Naglasila je da sva mjesta stradanja Bošnjaka u genocidu, kao i na drugim stratištima u Bosni i Hercegovini, trebaju biti trajno obilježena kao podsjetnik budućim generacijama. Uputila je poziv i UN-u da reaguje.

"Od UN-a očekujemo da se uključe u ovaj slučaj i iskoriste svoj utjecaj kako bi zaustavili rukovodstvo Bratunca i RS-a u ovim zlim i nehumanim namjerama", navela je.

Kako je izjavila Smajić, tolerisanjem zla i fašističkog ponašanja u Bosni i Hercegovini, koja se nalazi u srcu Evrope, njeguje se i održava politika koja će jednog dana razoriti i slobodni i demokratski svijet, posebno Evropu.

Zastava Palestine na Starom mostu u Mostaru istaknuta je sinoć kao odgovor na osvjetljavanje mosta u boje izraelske zastave, objavili su jutros lokalni mediji, prenosi Agencija Anadolija. 

Stari most je u srijedu navečer osvijetljen bojama zastave Izraela u čast Yom Hazikarona, dana koji Izraelci obilježavaju kao Dan sjećanja na pale žrtve. Nedugo zatim, na Starom mostu je istaknuta i zastava Palestine.

(Preporod.info)

Reisu-l-ulema Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović uputio je poruku povodom Ramazanskog bajrama, koji prema Takvimu IZ pada u ponedjeljak, 2. maja. 

- Ispostili smo evo i ovaj ramazan i trudili se biti na visini ramazana, ničim ne narušiti njegovu svetost. I bilo nam je lijepo i ugodno. Ramazanski ambijent je pun vidljivih i nevidljivih ugođaja i blagodati. Molim Allaha da nam primi sva naša ramazanska nastojanja, da se naši postupci pozitivno odraze i na žive i na umrle.

Bajram je praznik pun radosti. Podijelite tu radost sa svojim porodicama, rodbinom, prijateljima i komšijama. Posjetite drage ljude, ali i bolesne, napuštene i usamljene i obradujte ih nečim, i ne zaboravite siromašne. Radost nije potpuna, ako se ne podijeli sa nekim. Svima vama u Bosni i Hercegovini, domovinskim zemljama i svijetu čestitam nastupajuće dane Ramazanskog bajrama. Bajram šerif mubarek olsun! - kaže se u bajramskoj poruci reisu-l-uleme.

Centralna bajramska svečanost Rijaseta IZ u Bosni i Hercegovini bit će održana u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu, gdje će bajramsku hutbu kazivati reisu-l-ulema Husein-ef. Kavazović.

Bajram-namaz će se klanjati u 6.17 sati.

(MINA)

Nakon završetka Kapitule Franjevačke provincije sv. Križa – Bosne Srebrene, koji je proslavljen u samostanu sv. Pavla u Sarajevu od 25. do 30. aprila 2022. godine franjevci Bosne Srebrene dali su sljedeću izjavu za javnost:

Povijesni trenutak u kojem živimo obilježen je dubokom političkom, gospodarskom, društvenom, kulturnom i moralno – etičkom križu. Na političkom planu naša domovina Bosna i Hercegovina još je uvijek rastrgana između separatizma i unitarizma, najvažnije sfere javnog života i dalje su ugrožene korupcijom, nepotizmom i stranačkom podobnošću. Svim ovim trajnim poteškoćama pridružile su se i teške posljedice pandemije koronavirusa.

Sve ovo – politička nestabilnost, teško gospodarsko stanje, loša klima u društvu i vojni sukob u Europi – opterećuje život običnog čovjeka, a posebno pogađa mlade ljude čime se ubrzava već dugogodišnji egzodus mladih obitelji jer ne mogu sebi osigurati dostojnu egzistenciju u vlastitom zavičaju.

Vjerni svojoj višestoljetnoj misiji, mi franjevci Bosne Srebrene i dalje ostajemo uz svoj narod i na svojim ognjištima, pokušavajući učiniti onoliko koliko je u našoj moći kako bi se ublažile neprilike s kojima se suočavaju naši vjernici, osobito oni koje je društvo marginaliziralo.

Vjerujemo kako je cjelovita i europska Bosna i Hercegovina, u kojoj će se osigurati individualna, nacionalna i vjerska prava i slobode svih koji u njoj žive, najbolji životni okvir za sve nas. Izgradnji takve Bosne i Hercegovine, vjerni svom povijesnom naslijeđu, želimo i mi sa svoje strane pridonositi prema svojim mogućnostima, čime ispunjavamo svoju osnovnu zadaću – služiti u evanđeoskom i franjevačkom duhu hrvatskom katoličkom narodu kao i svakom čovjeku bez obzira na njegovu vjersku i nacionalnu pripadnost kao što smo to i radili preko sedam stoljeća u ovoj zemlji.

U tom kontekstu pozivamo sve narode u Bosni i Hercegovini kao i svakoga čovjeka da zajednički izgrađujemo ovu državu bez nametanja bilo kakvih rješenja sa strane koja samo pridonose daljnjim podjelama. Pri tome posebno pozivamo sve političke aktere u našoj domovini da ostave partikularne interese i razmirice postrani i da se konačno posvete izgradnji općeg dobra, da izbjegavaju bilo kakvu neprimjerenu retoriku koja bi mogla povrijediti bilo kojeg čovjeka. Bosna i Hercegovina je naša zajednička kuća u kojoj se svaki čovjek – ma kojem on narodu i svjetonazoru pripadao – mora osjećati sigurno i zaštićeno u svim svojim pravima i slobodama.

U tom duhu svim stanovnicima naše domovine Bosne i Hercegovine želimo: Mir i dobro – poručili su franjevci.

Izvor