U svojoj 70. godišnjoj historiji patnje palestinski narod ponovo po ko zna koji puta proživljava golgotu. Cionistički režim bezočno pred očima cijelog svijeta nemilosrdno uništava Gazu. Preko 2 miliona ljudi sabijeno u enklavici od samo 360 km2 izložen je ne samo raketnoj, topničkoj i drugoj paljbi već je lišen i gotovo svih elementarnih životnih potreba.

Tragedija Gaze je, nažalost, što je ona u fokusu svjetske pažnje samo onda kad je izložena neposrednoj vojnoj agresiji cionističke armade, ali nikoga nije briga šta Gaza preživljava tokom „mira“. A u miru cinonistički entitet im neprestano prekida struju, usljed čega dolazi do poplave kanalizacije, nemogućnosti normalnog rada bilo kakve industrije, kao što im presijeca dobavne kanale za transfer novca i za uvoz roba. Strani reporteri izvješćuju da su djeca u Gazi pothranjena te da boluju od raznih bolesti zbog groznih nutricionističkih i epidemioloških uslova, ali i zbog ratnih trauma.

Šta je svijet učinio da tokom minulih 6 godina zaštiti civile Jemena kako od neposrednog Saudi bombardovanja tako i od namjernog izgladnjivanja? – Ništa! Šta svijet čini da zaustavi izraelsku agresiju protiv Gaze? Svi očekuju milost od Amerike, a Amerika štiti svoje cionističko čedo. Engleski list Observer je 2000. g. Napisao: „Da su u Palestini žrtve crnci, do sada bi Izrael dobio ekonomske sankcije.“ Riječju, čak i crnci na današnjoj političkoj sceni svijeta uživaju bolji tretman od muslimana. Tokom agresije na Bosnu, jedan je novinar napisao: „Da neko pobije 100 hiljada pasa svijet bi se digao, ali kada pobije 100 hiljada bosanskih muslimana – to prolazi gotovo nečujno.“ Muslimani nemaju prijatelja i njima niko neće pomoći dok oni sami sebi ne pomognu, a to će moći samo ako se ujedine.

Stoga mi iz udruženja Kewser odlučno osuđujemo izraelsku agresiju protiv palestinskog naroda i apelujemo na muslimane svijeta da bojkotuju sve veze i odnose sa cionističkim režimom te da svi zajedno pomognemo narodu Gaze i cijele Palestine da opstanu te da u doglednom vremenu dođu do svoje nezavisnosti i slobode.

Udruženje žena Kewser

Ambasador BiH u Teheranu, Samir Veladžić, u dopisu je izrazio saučešće povodom preseljenja na bolji svijet iranskog inžinjera Akbara Turkana, koji je imao velike zasluge u odnosima na relaciji Irana i BiH. 

Veladžić je u dopisu upućenom Udruženju iransko-bosanskohercegovačkog prijateljstva sa sjedištem u Teheranu napisao da je vijest o smrti inžinjera Turkana teška za povjerovati te da je on bio vjerni prijatelj i pomagač građana u BiH.

On je također izrazio saučešće Udruženju i članovima porodice preminulog.

Turkan je bio osnivač i predsjednik Upravnog odbora Udruženja iransko-bosanskohercegovačkog prijateljstva i u svojoj posljednjoj posjeti BiH 2015. godine, kao specijalni izaslanik predsjednika Islamske Republike Iran, prenio je poruku dr. Hassana Rouhanija na obilježavanju godišnjice genocida u Srebrenici.

Odvojeno, povodom njegove smrti poruku je uputio i iranski ambasador u Sarajevu, Reza Ghelichkhan.

„Smrt gosp. Akbara Turkana, jedne od iskusnih i marljivih ličnosti u zemlji tokom posljednja četiri desetljeća, koja je obnašala različite funkcije i time mnogo uradila za zemlju, izazvala je veliku tugu i žalost. Ambasada Islamske Republike Iran izražava sućut i podsjeća da je gosp. Turkan uvijek podržavao razvoj odnosa Irana i Bosne i Hercegovine, a njegov doprinos, kako za vrijeme mandata na čelu Ministarstva odbrane istovremeno s periodom rata u Bosni i Hercegovini, tako i za vrijeme obnašanja funkcije ministra cesta, u okviru humanitarne pomoći Islamske Republike Iran Bosni i Hercegovini, je nezaboravan“ – navodi se u poruci.

U bratunačkim naseljima Pirići, Joševa, Jagodnja, Žanjevo-Abdulići i Tegare danas je u okviru višednevne manifestacije “Dani sjećanja na žrtve genocida u Bratuncu“, obilježena 29. godišnjica zločina nad bošnjačkim stanovništvom u tim mjestima, objavili su iz kabineta Ramiza Salkića, potpredsjednika bh. entiteta Republika Srpska. 

Preživjeli Bratunčani, najprije su posjetili Piriće, gdje je upriličen prigodan vjerski program. Na spomen-obilježju u tom mjestu je proučena Fatiha i odata počast za 194 stanovnika, koji su ubijeni u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Potom, preživjeli su posjetili naselja Joševa i Jagodnja, gdje su na spomen-obilježjima položili cvijeće i proučili Fatihu nedužno ubijenim Bošnjacima. Na području ova dva naselja, prema dostupnim podacima, tokom agresije na BiH ubijeno je 159 stanovnika (30,7 posto). Ubijeno je 28 djece, a najmlađe je imalo samo godinu dana.

Tokom dana upriličena je posjeta i naselju Žanjevo-Abdulići, gdje je na spomen-obilježju pored lokalne džamije, položeno cvijeće i proučena Fatiha za ukupno 92 stanovnika ovog mjesta, koji su ubijeni tokom agresije. Na današnji dan, 16. maja 1992. godine agresorske snage, potpomognute lokalnim Srbima su zauzele naselje, te protjerale sve Bošnjake.

Na kraju dana preživjeli Bratunčani su posjetili naselje Tegare, gdje su kod spomen-obilježja uz polaganje cvijeća i učenjem Fatihe odali počast ubijenim stanovnicima tog mjesta.

Obilježavanju godišnjica u ovim naseljima prisustvovao je i potpredsjednik bh. entiteta RS Salkić, koji je još jednom naglasio da je izuzetno važno da preživjeli podsjećaju na zločine koji su počinjeni nad Bošnjacima na ovom području i da podsjećaju na otpor Bošnjaka u ovim naseljima.

“Mi danas imamo svoju državu, svoju zastavu, imamo slobodu i to je naša pobjeda. Mi smo pobijedili uprkos osjećaju pojedinaca da nismo ostvarili sve naše ciljeve. Ako pogledate šta su bili strateški ciljevi pobunjenih bosanskih Srba i Republike Srbije vidjećete da smo pobijedili. Naše okupljanje danas ovdje svjedoči tu našu pobjedu. Na nama je koliko ćemo tu pobjedu uživati, koliko ćemo je unaprjeđivati, koliko ćemo se truditi da ova mjesta koja su odbranjena 1992. godine sve više liče na ostala mjesta u Bosni i Hercegovini. Današnji ciljevi bosanskih Srba u ovom entitetu nisu se promijenili u odnosu na one koji su bili 1992. godine, niti su se ciljevi Republike Srbije promijenili u odnosu na 1992. i mi toga trebamo biti svjesni. Svi moramo biti spremni u svakom trenutku da branimo slobodu i našu domovinu. Ono što danas imamo pokušaj je ostvarivanja ratnih ciljeva mirnodopskim metodama, različitim oblicima diskriminacije, pritiska i pokušaja ekonomskog progona našeg naroda sa ovog područja. Mi toga moramo biti svjesni i moramo imati adekvatan odgovor“, istakao je Salkić.

Dodao je da je nenormalno da “čitav jedan prostor zovete samo po jednom narodu, a da su po ustavima entiteta i države Bosne i Hercegovine ravnopravna tri naroda“.

“O tome se mora svaki dan govoriti. Moramo svaki dan govoriti da je kompletno vojno i političko rukovodstvo pobunjenih bosanskih Srba osuđeno za genocid, udruženi zločinački poduhvat i druge teške zločine. Mi moramo imati svoje ciljeve, moramo znati šta želimo. Trebamo biti svjesni herojske borbe ovih ljudi koji su stali na branik kada su čuli šta se desilo u Hranči, Glogovoj, Suhoj i na drugim mjestima. Percepcija je da se ljudi u Bratuncu nisu branili, jesu i jako hrabro su se branili. Nažalost, tadašnji geopolitički odnosi nisu dozvoljavali da se ovdje opstane. Ovdje su živjeli, žive i živjeće ponosno Bošnjaci“, naglasio je Salkić i nastavio:

“Na području općine Bratunac ove godine od 3. do 29. maja biće održane 23 aktivnosti kao znak podsjećanja na zločine koji su počinjeni nad Bošnjacima na ovom području i kao podsjećanje na otpor Bošnjaka u nekim naseljima. Mi to radimo već 16 godina i nikada nećemo prestati. U Bratuncu je od 1992. do 1995. godine ubijeno oko 17 posto bošnjačke populacije. Mi smo danas ovdje svoji na svome i tako će biti i u budućnosti. Pozivam vas da podignemo glave, da hodamo ponosno, naš obraz je čist.“

Obilježavanje 29. godišnjice zločina nad Bošnjacima u Bratuncu nastavlja se 29. maja kada će preživjeli Bošnjaci tog podrinjskog grada posjetiti spomen-obilježje u Sandićima i odati počast šehidima tog i susjednih mjesta.

Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik i članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Šefik Džaferović prisustvovali su svečanom sastanku lidera u povodu 10. godišnjice Brdo – Brioni procesa na Brdu kod Kranja.

Domaćin ovogodišnjeg susreta je predsjednik Republike Slovenije Borut Pahor, a kodomaćin predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović. Svečanom sastanku su prisustvovali i lideri ostalih zemalja učesnica Brdo – Brioni procesa – Aleksandar Vučić, Ilir Meta, Milo Đukanović, Stevo Pendarovski i Vjosa Osmani, saopćeno je iz Predsjedništva BiH.

Na svečanom sastanku su usvojeni zaključci kojom se potvrđuje predanost Brdo – Brioni procesu. Istaknut je značaj procesa u jačanju dobrosusjedskih odnosa, te u promoviranju evropske perspektive zapadnog Balkana.

Proširenje EU na zemlje regije je geopolitička nužnost i najvažniji preduvjet za stabilnu, perspektivnu i održivu budućnost Evrope, rečeno je na susretu.

Od proteklog sastanka lidera Brdo – Brioni procesa, prije dvije godine, pojavila se pandemija koronavirusa, koja je izazvala negativne efekte na ekonomiju i društveni i socijalni sistem zemalja učesnica procesa. Evidentiran je napredak u procesu oporavka od pandemije i imunizaciji stanovništva. Istaknuta je potreba da se oporavak iskoristi kao prilika za zelenu i digitalnu tranziciju, koja će dovesti do održivijeg razvoja, a time i bolje perspektive za mlađe generacije.

Lideri su pozdravili je usvajanje Ekonomskog i investicijskog plana EU za zapadni Balkan u oktobru 2020. godine, koji će, kroz razvojne projekte, osigurati značajna sredstva za ovu regiju.

Ponovljena je zajednička strateška vizija slobodne, jedinstvene i mirne Evrope, te posvećenost miru, stabilnosti i dobrosusjedskim odnosima.

Zaključeno je da proširenje EU na zapadni Balkan prioritet, te da proces treba ubrzati i osigurati aktivniji angažman EU sa svim zemljama članicama regije, kako bi ispunile uvjete za članstvo u EU.

Pozdravljena je namjera Republike Slovenije da održi Samit EU – zapadni Balkan tokom svog predsjedavanja Vijećem Evropske unije, te namjera da uključi zemlje zapadnog Balkana u Konferenciju o budućnosti Evrope, koja je počela 9. maja 2021. godine.

(Fena)

Datum 9. maj je duboko urezan u historiju grada na Neretvi , ali i u sjećanje i srca njegovih građana. 9.maj u Mostaru obilježava se i kao Dan početka opsade grada 1993. godine, ali i kao Dan pobjede 1995.godine. 

U zoru 9. maja 1993. godine, kada se cijeli svijet spremao obilježiti Dan pobjede nad fašizmom 1945. Godine, kada se Evropa spremala obilježiti svoj dan, počeo je opšti napad snaga Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Hrvatske vojske (HV) na Mostar. Po istočnom dijelu grada i tamošnjem stanovništu pucalo se iz svih raspoloživih sredstava, a putem radija čuo se proglas HVO-a kojim se pozivalo pripadnike Armije RBiH da se predaju, a svim građanima Mostara bošnjačke nacionalnosti da izvjese bijele čaršafe.

Na grad je izvršena nezapamćeno brutalna višemjesečna agresija od strane snaga Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske. Bio je to iznenadni, masovni napad na snage Armije BiH, sračunat s ciljem da se u dolini Neretve, brzim vojnim rješenjem ustoliči samoproglašena paradržavna tvorevina “Herceg-Bosna” a Mostar učini stolnim gradom zamišljene “hrvatske provincije”. Tog dana, u zoru, sa zapadnih oboda grada počelo je bombardovanje gradskih civilnih naselja na istočnoj obali Neretve. Uporedo, pred nemilosrdnim strojem pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, započela je sistematska kampanja hapšenja i progona kompletnih bošnjačkih i drugih nehrvatskih porodica iz zapadnih naselja prema istočnim kvartovima Mostara.

Mnogi muškarci su ubijeni pred kućnim pragom, a više hiljada vojno sposobnih muškaraca tog i narednih dana završilo je u masovnim koncentracionim logorima, poput Heliodroma, Dretelja, Gabele, Čapljine, Ljubuškog, Širokog Brijega, Gruda… Odatle, iz tih pogromaških kazamata u kojima su mnogi ostavili kosti, najveći broj zatočenika praktički je raseljen diljem svijeta.

Tog dana počela je jedna od najkrvavijih opsada jednog grada u istoriji. Malobrojni i slabo naoružani borci Armije RBiH zaustavili su višestruko nadmoćnijeg agresora na početnim položajima.

Snage Armije BiH zaustavile su pohod hrvatskih jedinica u samom centru Mostara, uzduž cijele glavne gradske saobraćajnice Bulevar narodne revolucije. Ta ulica postala je simbolom otpora Mostaraca tokom cijele devetomjesečne nemilosrdne hrvatske agresije, uz klasičnu vojnu opsadu praćene još i isključenjem električne energije, telefonskog saobraćaja i presjecanjem svih linija snabdijevanja vodom, hranom, lijekovima i drugim potrepštinama. Snage Armije BiH morale su braniti grad uporedo i od hrvatskih i od srpskih vojnih snaga, dok je opsadu trpilo najmanje 60 hiljada stanovnika Mostara među kojima su bile i brojne izbjegličke porodice iz istočne Hercegovine. Bila je to jedna od najkrvavijih vojnih opsada jednog grada u istoriji. Međutim, borci Armije BiH zaustavili su višestruko nadmoćnijeg agresora na početnim položajima.

Napad na Vranicu

Toga 9.maja počeo je napad na komandu 41. Slavne brigade i 4. korpusa u zgradi “Vranica”. Nakon herojskog otpora, 10. maja 1993. godine pripadnici HVO-a zarobili su 13 pripadnika Armije BiH koji su krenuli u proboj iz opkoljene Komande. Televizijski snimci njihovog zarobljavanja i izvještaj novinarke HTV-a Dijane Čuljak, obišli su svijet.

Punih petnaest godina porodice zarobljenih pripadnika Armije BiH su tragali za njihovom sudbinom kada su njihova tijela pronađena su u jami Rimski bunar kod sela Goranci iznad Mostara, sekundarnoj grobnici u koju su prebačeni nakon mučenja i ubistva u sjedištu Vojne policije HVO-a na Mašinskom fakultetu u Mostaru. 9. maja 2008. godine obavljena je zajednička dženaza i ukop za 10 pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) iz grupe ‘Vranica 93.’

Deblokada grada

Iako bez dovoljno naoružanja i municije, sa skromnim obrocima hrane i vode, pripadnici Armije BiH ispisali su od 9. maja 1993.će do sredine zime 1994. godine, nezamislivu i nezaboravnu epopeju borbe za odbranu slobode svog grada, države Bosne i Hercegovine, za vrijednosti dostojanstva i civilizacijskih dostignuća kakve baštini cijela Evropa. Strategija odbrane Mostara organizovana u uskom pojasu teritorija između hrvatskih snaga na zapadnim stranama i srpskih snaga na istočnim padinama Podveležja i Nevesinja, postala je nezaobilazna tema u istraživanjima i izučavanjima stranih vojnih akademija.

U nemogućim uslovima stalnog artiljerijskog dejstva po civilnim objektima, borci Armije BiH i MUP-a RBiH su, iako slabo opremljeni i malobrojni, uprkos velikim žrtvama uspjeli odbraniti Mostar i civilno stanovništvo ali i državu Bosnu i Hercegovinu na ovim prostorima.

Priznanje antifašističke Evrope

9.maja 1995. godine prvi put u svojoj historiji Bosna i Hercegovina je dobila poziv da učestvuje na vojnoj paradi u Parizu povodom Dana pobjede nad fašizmom.

Armije RBiH je na ovaj način dobila priznanje za borbu koju je vodila i postala dio evropske antifašističke porodice. Čast da nosi zastavu Bosne i Hercegovine pripala je proslavljenom komandantu 41. Mostarske slavne i viteške brigade Semiru Drljeviću Lovcu.

Bilo je to priznanje herojskoj borbi stanovnika Mostara koji su u nemogućim uslovima odbranili državnost Bosne i Hercegovine i principe zajedničkog života na ovim prostorima. Devetog maja 1995. godine u Parizu cijeli antifašistički svijet je aplaudirao maloj državi koja se suprotstavila probuđenim avetima fašizma.

Zastava koju je nosio Semir Drljević Lovac je zastava pod kojom su ginuli najbolji sinovi Bosne i Hercegovine sa istim motivima kao i antifašisti 50 godina ranije.

Mostar je dočekao pravnu satisfakciju vezanu za događaje u ratu devedesetih. Najprije je 2013. godine izrečena prvostepena presuda u slučaju šestorice političkih i vojnih lidera takozvane “Herceg-Bosne”, kojim su presuđeni na ukupno 111 godina zatvora. Pet godina kasnije, u novembru 2017.te godine, prvostepena zatvorska presuda je potvrđena a u okviru konačne presude Haški sud je pridodao i odgovornost za UZP (Udruženi zločinački pothvat), kojim je Republika Hrvatska praktično označena kao učesnik međunarodnog sukoba na teritoriju nezavisne i suverene države BiH, dok su kao protagonisti takvog čina označeni bivši hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, bivši ministar vanjskih poslova, Gojko Šušak i zapovjednik Hrvatske vojske, Janko Bobetko.

Višegodišnji sudski process u Haagu potvrdio je da su presuđena šestorica lidera tzv. “Herceg-Bosne” bili samo izvođači projekta proširenja hrvatske države na tlu BiH, radili su za njene interese. Na njima je individualizirana krivica da je ne bi snosio cijeli hrvatski narod.

U kolektivnoj memoriji građana Mostara 9.maj 1993. godine ostaće trajno zabilježen kao vrijeme kada su se na obalama Neretve sukobile dvije nepomirljive ideologije: fašizam sa zapadne strane grada i antifašizam kojeg su baštinili građani i njihovi branioci u okupiranoj istočnoj polovini Mostara. Agresija hrvatskih snaga (HVO i HV), pokrenuta svom silinom u zoru tog 9.maja - kada je cijela Evropa spremala dostojanstvena slavlja antifašističke pobjede u Drugom svjetskom ratu, uprkos nezapamćenim razaranjima gradskih naselja, masovnim progonima, hapšenjima i zatočenjima u koncentracione logore, zaustavljena je u samom centru Mostara pred snažnim otporom branilaca Armije BiH. Mostar je mjesecima proživljavao paklenu golgotu, ali je na koncu preživio krvavu agresiju i pobijedio, zahvaljujući ljudima koji su branili svoje porodice, svoj rodni grad i ideje i vrijednosti 9. maja – Dana pobjede nad fašizmom.

Izvor

Islamska zajednica u BiH danas 7. maja, obilježava Dan džamija, u znak sjećanja na dan kada je u Banja Luci 1993. godine minirana džamija Ferhadija, jedna od najznačajnijih džamija u Bosni i Hercegovini, prenosi Patria.

Banjalučka Ferhadija, monumentalna zadužbina Ferhat-paše Sokolovića, bila je jedna od 16 džamija srušenih u Banja Luci tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.

Odlukom Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, 7. maj je proglašen Danom džamija, kada se simbolično obilježava rušenja Ferhadije u Banja Luci, ali i ostalih 613 džamija, 218 mesdžida, 69 mekteba, četiri tekije, 37 turbeta i 405 drugih objekata u vlasništvu Islamske zajednice.

Uništeno više od 80 posto džamija
Na teritoriji pod kontrolom Vojske Republike Srpske srušene su 534 džamije, a na teritoriji koju je kontrolisalo Hrvatsko vijeće odbrane 80 džamija.

U Bosni i Hercegovini je za vrijeme rata 1992-1995. uništeno ili oštećeno više od 80 posto od 1.144 džamije, koliko ih je bilo u Bosni i Hercegovini prije 1992. godine.

Prema evidenciji Rijaseta IZ, na području BiH ukupno ima 1.912 džamija.

Prema evidenciji Rijaseta IZ-a od prošle godine, na području BiH ukupno ima 2.822 objekata: 1.912 džamija, od kojih je 789 obnovljeno, 83 još nije obnovljeno, 140 objekata iz mesdžida pretvoreno je u džamije i 554 novosagrađenih džamijskih objekata.

Ukupan broj mesdžida je 910, obnovljenih 386, neobnovljenih 74 i 287 novoizgrađenih mesdžida.

Sjećanje na Murata Badića
Sedmi maj je i sjećanje na tragično stradanje Murata Badića koji je u Banjaluci na dan polaganja kamena temeljca za ponovnu izgradnju Ferhadije 7. maja 2001. godine zadobio povrede od kojih je kasnije preminuo.

Tada je oko 4.000 nacionalista kamenovalo i tuklo oko 300 Bošnjaka koji su prisustvovali svečanosti povodom postavljanja kamena temeljca.

Svečanost otvaranja obnovljene Ferhadija džamije upriličena je 7. maja 2016. godine i jedna je od najljepših u BiH.

(Aljazeerabalkan)

Članovi Udruženja generala Bosne i Hercegovine pozivaju sve patriotske snage, sve građane Bosne i Hercegovine, sve političke i društvene organizacije, članove akademske zajednice, vladine i nevladine organizacije, na zajednički glas i poruku svima koji teže podjeli Bosne i Hercegovine - da podjele nema i da je nikad neće biti. 

To je saopćeno nakon današnje sjednice Upravnog odbora Udruženja, održane u proširenom sastavu, kada su razmotrena aktuelna dešavanja u Bosni i Hercegovini prouzrokovana pojavom „non paper“ akta i idejama o „mirnom razdruživanju“ zemlje.

- U punoj mjeri i svim svojim bićem protivimo se idejama retrogradnih snaga koje na sve moguće načine žele pokrenuti aktivnosti na realizaciji ideja sadržanim u „non paper“ aktu. Bosna i Hercegovina je neupitna činjenica i nije nikakva „dejtonska tvorevina“ kakvom je žele prikazati pojedini međunarodni i domaći akteri. Sve njih pitamo - da li su svjesni kakve bi posljedice prouzrokovao ponovni pokušaj realizacije njihovih ideja? Mi kao generali proistekli iz posljednjeg odbrambeno-oslobodilačkog rata ne želimo da se ponovi bliska historija i da na ovim prostorima nastaju novi ratni generali - citat je iz saopćenja.

Iz Udruženja ističu da narodi Bosne i Hercegovine ne zaslužuju još jedno stradanje "zbog suludih ideja pomahnitalih i nedoraslih likova koji isključivo gledaju lični interes".

Naša djeca i buduća pokoljenja u Bosni i Hercegovini zaslužuju da žive u prosperitetnoj i naprednoj državi, poručili su također.

Izuzetno ih zabrinjava, naveli su iz Udruženja, začuđujuća šutnja predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, kao i šutnja čelnika država Evropske unije.

- Pitamo ih da li su zaboravili na krvava dešavanja iz devedesetih u našoj zemlji, kada su svojim nečinjenjem i kalkulantskim odnosom dozvolili agresiju na međunarodnu priznatu članicu UN-a. Pozivamo administraciju Sjedinjenih Američkih Država i Ambasadu SAD u BiH da kao dokazani prijatelji Bosne i Hercegovine i njenih naroda te kao vodeća demokratija u svijetu i tvorac Dejtonskog mirovnog sporazuma preduzmu sve aktivnosti kako bi se zaustavile snage destrukcije, kako unutar naše zemlje, tako i njihovi pokrovitelji iz Evrope - citat je iz saopćenja.

Generali također ističu da ne treba dozvoliti da šutnja progresivnih snaga bude protumačena kao znak da nemaju šta reći i da se slažu s retrogradnim i destruktivnim idejama.

(Preporod.info)

Na današnji dan prije 29 godina, u jeku agresije na našu zemlju, osnovana je Armija RBiH, kao zvanična oružana snaga tadašnje Republike Bosne i Hercegovine.

Armija RBiH osnovana je 15. aprila 1992. godine, a taj datum je obilježavan kao Dan armije RBiH. Armija je formirana od jedinica Teritorijalne odbrane BiH i organiziranih dobrovoljaca. Vrhovni zapovjednik bio je tadašnji predsjednik Republike BiH Alija Izetbegović.

Nakon prvih višestranačkih izbora održanih u novembru 1990. godine vlasti u tadašnjoj SR BiH su osvojile stranke s nacionalnim predznakom: SDA, SDS i HDZ BiH. Kao posljedica međunacionalne netrpeljivosti i političkih neslaganja unutar SFRJ, dolazi do njenog raspada i početka ratnih sukoba. Nakon sukoba u Sloveniji i Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini dolazi do osnivanja prvih tada vojnih jedinica, kao što su Zelene beretke i Patriotska liga.

Nasuprot tome, na teritoriji SR BiH dolazi do sve većeg nagomilavanja snaga JNA, iz koje se postepeno naoružavaju srpske paravojne formacije. Naredbu o naoružavanju paravojnih formacija SDS-a dao je načelnik Generalštaba JNA general Blagoje Adžić. Sedmog i osmog februara u selu Mehurići kod Travnika održano je vojno savjetovanje komandanata sedam regionalnih štabova i dijela Glavnog štaba Patriotske lige BiH, a 8. aprila 1992. godine, uz proglašenje neposredne ratne opasnosti na teritoriji Bosne i Hercegovine, nakon kojeg je uslijedilo proglašenje Republike Bosne i Hercegovine, oformljen je štab Teritorijalne odbrane BiH.

Iako je zvanično 23. juna 1992. godine TO RBiH preimenovana u Armiju RBiH, kao zvaničan datum osnivanja Armije RBiH uzima se 15. april 1992. Za prvog komandanta, odnosno za načelnika Glavnog štaba Armije RBiH izabran je general Sefer Halilović, koji je tu funkciju obavljao do 1993. godine. Za njegove zamjenike imenovani su Jovan Divjak i Stjepan Šiber. Sjedište Glavnog štaba Armije RBiH je bilo u Sarajevu i predstavljao je najviši organ u komandnom lancu.

Što se tiče strukturnog uređenja armije, treba reći da je bila sastavljena od korpusa. Korpusi su bili formirani na regionalnom principu.

korpus: Sarajevo
korpus: Tuzla
korpus: Zenica
korpus: Mostar
korpus: Bihać
korpus: Konjic
korpus: Travnik
Simbol ARBiH bio je ljiljan, a grb je bio isti kao grb RBiH, uz dodatak zlatnih mačeva i vojnih natpisa. Najveće odlikovanje je “Zlatni ljiljan”, koji se dobijao za efikasnost odrađivanja svrhe i cilja ARBiH, a svrha i cilj bili su upravo odbrana međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine od stranih i domaćih izdajnika.

Nakon Dejtonskog sporazuma, ARBiH je zajedno s HVO-om formirala Vojsku Federacije BiH, da bi nakon reforme odbrane bila transformisana u “Bosanske rendžere”, jednu od tri brigade u okviru Oružanih snaga BiH.

(index.a)

Jovan Divjak, bivši general Armije Republike Bosne i Hercegovine, sahranjen je danas na Gradskom groblju Bare u Sarajevu.

Stotine građana Sarajeva, prijatelji, suborci i komšije oprostili su se od bivšeg generala koji je kroz Udruženje Obrazovanje gradi Bosnu i Hercegovinu pomagao i omogućio obrazovanje više hiljada djece.

Brojne delegacije, poznate ličnosti, prijatelji i poštovaoci njegovog lika i djela oprostili su se od bivšeg generala uz pjesmu "Bella Ciao" i vojne počasti.

"Umro je čovjek koji je spašavao naše duše, Schindler našeg doba, prijatelj svih ljudi, dosljedan, hrabar, ponosan, general koji je vikao: 'Ne pucaj'. Bez kompleksa, a volio je... I kada su ga omalovažavali i ponižavali, hodao je uzdignute glave, i po linijama obilazeći svoje borce", poručeno je ranije danas na komemoraciji u Narodnom pozorištu u Sarajevu.

Na području Kantona Sarajevo (KS) danas je Dan žalosti povodom smrti Jovana Divjaka.

Bivši general Armije Republike Bosne i Hercegovine Jovan Divjak, preminuo je 8. aprila u Sarajevu u 85. godini.

Rođen je 11. marta 1937. godine u Beogradu, gdje je završio 12. klasu Vojne akademije u Beogradu, kurs za komadanta bataljona, Komandno-štabnu akademiju i Ratnu školu. Kasnije je završio Štabnu školu francuske vojske. Predavao je u Vojnoj školi u Sarajevu, a rat ga je zatekao na dužnosti oficira u štabu Teritorijalne odbrane BiH. Postao je brigadni general Armije RBiH i pomoćnik načelnika Glavnog štaba Armije RBiH. Prvi je nosilac najvišeg francuskog ordena, Legije časti iz BiH.

Vidjevši da JNA naoružava srpske paravojne formacije i civile, odlučio je da oružje iz Kiseljaka preda Teritorijalnoj odbrani BiH, kako ga JNA ne bi zloupotrijebila. Vojni sud JNA ga je 1991. godine osudio na devet mjeseci zatvora zbog izdavanja oružja TO BiH. Kaznu je izbjegao napustivši JNA, nakon čega se pridružio Armiji Republike Bosne i Hercegovine.

Osnovao je Udruženje Obrazovanje gradi BiH koje pomaže djeci koja su izgubila roditelje u ratu, i drugima da se školuju.

Poruku reisu-l-uleme povodom nastupajućeg mubarek mjeseca ramazana 1422. hidžretske godine Agencija MINA prenosi u cijelosti:

"U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.

Večeras, s akšam-namazom, nastupa ramazan. To je blagoslovljeno vrijeme, koje je Allah, dž.š., posebno odabrao. Sjećamo se, u njemu je počela objava posljednje Allahove Riječi, tog velikog poziva dobru, sreći i miru ljudskog roda.

Ramazan je velika prilika za vjernike. To je vrijeme u kojem na najljepši način možemo odgovoriti na poziv našeg Stvoritelja. Zato, dijelimo dobro i upinjimo se da ono dominira našim životima i našim djelima.

Budimo darežljivi i plemeniti. U jednom hadisu se navodi da je Božiji Poslanik, a.s., bio najdarežljiviji čovjek, a da je posebno bio darežljiv u ramazanu. I Allah je najdarežljiviji u ovom mjesecu. Neka svi osjete blagodat našeg posta. Sve što se dadne drugom neka bude sadaka. "Ako neko od vas može da se zakloni od vatre makar i s pola datule, neka to učini!", rekao je Poslanik, a.s.

Budimo strpljivi i pribrani. Post je ibadet odricanja i budimo spremni da, onako kako se odričemo hrane, pića i brojnih užitaka tokom dana, tako se odreknemo i velikih zajedničkih iftara, zajedničkih namaza i svega ostalog zajedničkog što krasi našu lijepu ramazansku atmosferu. Neka naša vjernička dosljednost u poštivanju higijenskih i epidemioloških mjera bude naš dodatni ramazanski ibadet i mali doprinos u spašavanju ljudskih života.

Oživimo vjeru u svojim srcima i u svojim domovima.

S velikom tugom gledamo prazne džamijske prostore, kako vape za svojim klanjačima. Ali, pandemija je iskušenje od Allaha i valja nam ga prihvatiti i tragati za najboljim načinom njegovog prevazilaženja. Poduzeli smo mjere koje smo smatrali najefikasnijim.

Večeras ulazimo u divni ramazan. Neka i on uđe u nas i neka dotakne svaku poru našega bića. Njegov dodir je blagoslovljen, unosi život u sve što takne.

Bože, uvedi nas blago u mjesec Tvoje milosti, otvori naša srca i primi od nas svako dobro koje učinimo.

Svima vama, u domovini Bosni i Hercegovini i dijaspori, želim Ramazan šerif mubarek olsun! I neka vas Uzvišeni čuva", kaže se u ramazanskoj poruci reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazović.

U Srebrenici je danas obilježena 28. godišnjica zločina nad bošnjačkim civilima, u kojem je na današnji dan 1993. godine od četiri granate ispaljene s položaja srpske vojske ubijeno 74 i ranjeno više od 100 Bošnjaka, koji su se u tom trenutku nalazili na igralištima ispred osnovne i srednje škole, javlja Anadolu Agency (AA).

Ukupan broj žrtava tog zločina se povećao na 105, jer je nekolicina njih preminula na putu do bolnice i u bolnici.

Zbog pandemije koronavirusa i mjera koje su na snazi obilježavanju nije prisustvovao veliki broj osoba. Obilježavanje stradanja Bošnjaka je obilježeno na simboličan način tako što su 74 para obuće postavljene na tribine igrališta.

Kustos u Memorijalnom centru Srebrenica - Potočari i svjedok događaja od 12. aprila 1993. godine Hasan Hasanović održao je historijski čas.

”Čule su se eksplozije u blizini Srebrenice. Odjednom četiri metra ispred mene na ovom igralištu, eksplozija, detonacija. Par minuta nisam znao sa sebe. Kada sam se probudio vidio sam oko sebe izmasakrirana tijela, dječake, svoje prijatelje. Vrisak, plač. Oni koji su bili živi zvali su u pomoć. Palo je još nekoliko granata, a ja sam uspio pobjeći u jednu obližnju kuću. To je takva jedna tragedija da čovjek nije ni svjestan šta se desilo”, rekao je Hasanović.

Bošnjački politički predstavnici u Opštini Srebrenica, predstavnici Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari, predstavnici Medžlisa IZ Srebrenica i udruženja koja okupljaju preživjele žrtve genocida su na ogradu igrališta stavili po jedan cvijet, i odali počast žrtvama. Fazila Efendić, predsjednica udruženja "Srebreničke majke" kaže da je ”porazno što niko nije odgovarao za ovaj i druge brojne zločine“.

”Strah je bio ogroman taj dan, vidjelo se to u ljudima. Bila sam u Srebrenici taj dan, i to je sve bilo strašno. Niko nije odgovarao za ovaj zločin, kao i za druge zločine nad Bošnjacima. Zločinci treba da budu kažnjeni”, istakla je Efendić.

Današnjem obilježavanju zločina nad Bošnjacima prisustvovao je i Bakir Izetbegović, predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i predsjednik SDA.

”Toga dana je ubijeno 74 mladih ljudi prije 28 godina, preko stotinu je ranjeno, i niko nije odgovarao. Mnogi koji su preživjeli će da poginu u danima nakon 11. jula. Mi smo tu u Srebrenici sa majkama, preživjelima, sa aktivistima 'Moje adrese Srebrenica' da budemo uz njih, pokažemo da nisu sami, da se sjećamo i da vidimo šta još treba uraditi da se rane ublaže, da ljudima koji nose užasan pritisak prošlosti, a nažalost i sadašnjosti pomognemo”, rekao je Izetbegović.

Prije obilježavanja zločina nad Bošnjacima na školskim igralištima Izetbegović je posjetio udruženje i razgovarao sa predstavnicama udruženja „Majke enklava Srebrenica i Žepa“ u Potočarima.

Izetbegović je obišao i Memorijalni centar Srebrenica – Potočari gdje je odao počast žrtvama genocida i sastao se sa rukovodstvom.

”Memorijalni centar u Potočarima radi dobar posao. Sve je aktivniji i vidljiviji. Ima borbe, napora, da se u Srebrenici ostane i život obnovi, da se ne zaboravi. Srebreničani nose ogroman teret i ja sam ponosan na njih. Tu smo da pomognemo šta god bude trebalo”, kazao je Izetbegović koji je razgovarao sa mladim timom koji radi na novim istraživačkim projektima u Memorijalnom centru:

”Na jedan ovako težak dan i godišnjicu kakva je 12. april 1993. godine, zločin koji je doveo do UN rezolucija o zaštićenim zonama, sjećamo se svih nevinih žrtava ubijenih u opsadi i genocidu u Srebrenici. Istovremeno, važno je što imamo ove mlade ljude koji rade na istraživanjima genocida. Toliko su snimili svjedočenja, realizirali Transkripte genocida, nekoliko istraživačkih publikacija, pa onda Izvještaj o slučajevima negiranja genocida, toliko toga za manje od godinu dana i zbog toga sam im zahvalan. To mi daje nadu da će nove generacije sačuvati Srebrenicu i istinu o genocidu”.

Naglasio je i da ”institucije svih razina vlasti su pomogle projekte”.

”Imamo važan doprinos Evropske unije, Velike Britanije, Turske, Nizozemske kroz ulaganja u očuvanje Memorijala. Pozivam naše velike kompanije i uspješne privrednike da se ugrade u budućnost Memorijala kroz podršku. Hajde da ovdje imamo još više istraživača, da okupljamo bosansku pamet i ponudimo generaciji koja dolazi priliku da napravi one korake koje možda mi napravili nismo. Važno je”, zaključio je Izetbegović.

Izetbegović se osvrnuo i na negiranje genocida. Rekao je da će zakon o zabrani negiranja genocida na kraju „vjerovatno biti nametnut od strane Visokog predstavnika u BiH“.

”Mislim da će sve postepeno da ide. Vidjeli ste da je skinuta ploča na palama sa imenom Karadžića, pa će uslijediti uklanjanje crkve iz dvorišta nane Fate Orlović. Polako će da uđu u defanzivu te retrogradne snage, necivilizacijske snage koje su uradile šta su uradile i sada to negiraju. Onda će da budu ukinuta odlikovanja Karadžiću i presuđenim zločincima. Kulminacija tome će da bude zakon koji će vjerovatno biti nametnut od strane Visokog predstavnika”, rekao je Izetbegović.

U okviru posjete Izetbegović se sastao i sa predstavnicima Inicijative „Moja adresa: Srebrenica“. O političkoj situaciji u Srebrenici Izetbegović je rekao:

”Nije dobra, i tu smo da učinimo da ona bude lakša i podnošljivija. Napravili smo izjavu političari iz uticajnih stranaka zajedno sa reis-ul-ulemom i tu smo da vidimo kako konkretizirati, kako sa papira i što je tog dana deklarativno rečeno da pređemo na djela, da ljudi osjete da imaju benefit od tog dogovora”.

Izetbegović će obići i pružiti podršku udruženju MFS EMMAUS u Potočarima. ”EMMAUS kreće sa gradnjom jednog objekta koji će biti neophodan u periodu koji je pred nama. Trebaće im tu pružiti i pomoći”, istakao je Izetbegović.