Kad su bili upitani da opišu kako se osjećaju , mnogi roditelji su odgovarali jednostavno, glasom svedenim na šapat i riječima koje odaju pomirenje sa sudbinom: “to je bila Božija volja.”

Govorili su da su njihova djeca željela da postanu  doktori, umjetnici i lideri.

“Ja sam u nevjerici. Pokušavam se smiriti govoreći samom sebi kako je to bila volja Boga”,  rekao je Saad Asaliyah, taksista iz Jabaliye, koji je izgubio 10-godišnju kćerku. “Pokušavam se smiriti govoreći samom sebi kako je to bila volja Boga.”

Tokom 11 dana borbe između Izraela i Hamasa, u Gazi je ubijeno najmanje 67 djece ispod 18 godina i 2 u Izraelu. Gotovo sva ubijena djeca su bili Palestinci. Gaza je prenaseljena i stanovništvo obiluje omladinom, polovina njih je mlađa od 18 godina. Tako da kada izraelski avioni pogađaju domove i naselja, broj djece u opasnosti je jako veliki. Ponekad cijela domaćinstva nestanu samo jednim gađanjem. Izrael okrivljuje Hamas za visoku stopu poginulih civila u Gazi jer ova grupa ispaljuje rakete i sprovodi vojne operacije iz civilnih područja. Kritičari Izraela uzimaju visoku stopu ubijenih kao dokaz da su napadi Izraela neselektivni i neproporcionalni.

Djeca su najranjivija.

U Gazi, odrastaju u siromaštvu koja se širi i visokoj stopi nezaposlenosti i ne mogu se slobodno kretati zbog blokade nametnute od strane Izraela i Egipta. Također žive pod stalnom prijetnjom ratom. Prosječni 15-godišnjak je već preživio 4 velike izraelske ofanzive. Gotovo svako u Gazi zna nekog ko je poginuo u borbama.

Dječiji psiholog u Gazi,Ola Abu Hasaballah kaže: ”Kada pomislim na djecu koja su poginula, također pomislim i na one koje su preživjeli,one koje su izvukli iz ruševina, koji su izgubili dio tijela ili oni koji će otići u školu i saznati da njihovog prijatelja više nema.”

U arapskom selu Dahmash u centralnom Izraelu, kada su se sirene za uzbunu oglasile 12.maja, ”Nadine Awad,16-godišnja djevojka i njen otac su istrčali napolje u sklonište ali je raketa koju su ispalili militanti pala blizu njihovog doma i oboje su poginuli,”izjavio je njen daidža Ismail Arafat.

“Nadine je bila najbolja učenica. Tečno je govorila engleski jezik, naučila da svira klavir i učestvovala je u ” palestinsko-jevrejskom programu suživota,” rekla je Sirin Slameh, njena školska savjetnica.

“Bila je jako bliska sa ocem i pratila bi ga svuda. Pratila ga je kada su se sirene oglasile a sada ga prati i u grob” kazao je Ismail Arafat.

Dok je većina djece ubijena u izraelskim zračnim napadima, postoje i izuzeci. Za najmanje 2 palestinske djece u Gazi- Baraa Al Gharabli i Mustafu Obaida postoji mogućnost da su poginuli kada su palestinski militanti ispalili raketu koja je imala kratku putanju. Tako je pokazala istraga sprovedena od strane Defense for Children International-Palestine. I jedno od djece ubijene u Izraelu je Nadine Awad je također Palestinka.

“Rakete ne prave razliku između Arapa i Jevreja,” rekao je Ismail Arafat.

“Kad je rat počeo, Ido Avigal, 5-godišnjak je bio toliko nervozan da nije htio da spava, da se kupa ili jede sam,” rekla je njegova majka Shani Avigal.

Kada je raketa pogodila obližnju zgradu, geler je razbio staklo od sobe i zabio se u djetetov stomak i tako ga ubio. Gospođa Avigal je rekla kako je njen sin bio brižno i dobro dijete i nedavno je rekao svojim drugarima kako nisu svi Arapi loši.

“Rekao sam im da nas ne žele svi ubiti i na kraju sam ih ubijedio” dodala je Idova majka.

Tog istog dana, Hamada Al Emour je otišao kod frizera sa svojim rođakom Ammarom El Emourom kako bi se ošišali-tradicija među mnogim mladim Palestincima prije praznika Bajrama koji označava kraj Ramazana.

“Bili su u povratku kući kada su poginuli u napadu,” izjavio je Atiya El Emour, otac Hamada koji je svjedočio sinovom stradanju.

“Volio bih da nisam vidio to što mu se desilo, bilo je grozno”rekao je.

Mahmoud Tolbeh,12-godišnjak koji je bio odličan učenik. Volio je nauku i sanjao je o tome da postane inžinjer. Pomagao je u kući, pravio sendviče i hranu za svoju braću i sestre, pravio je čaj i kafu za goste, čistio kuću i odlazio po namirnice.

“Bio je kičma naše porodice. Mogli smo se osloniti na njega u svemu,” rekao je njegov otac.

Posljednje noći u Ramazanu, na ulazu u frizerski salon, geler ga je pogodio u glavu i vrat. Umro je 2 dana kasnije.

“Imao je svijetlu budućnost. Ali sad je zakopana s njim u grobu,” rekao je njegov otac.

Yahya Khalifa,13 godina. Volio je voziti biciklo, naučio je nekoliko poglavlja Kur’ana i nadao se da će jednog dana posjetiti Al Aksu u Jeruzalemu.

“Bio je nevin i sladak dječak,” rekao je njegov otac Mazen Khalifa.

Otišao je da kupi jogurt i sladoled za porodicu i poginuo je u napadu.

Identiteti ubijene djece, njihove fotografije i okolnosti njihove pogibije dolaze od njihovih roditelja i rodbine, učitelja i škola u Gazi i Izraelu, međunarodnih organizacija za ljudska prava, palestinskih službenika, društvenih medija i medija u Palestini i Izraelu. Izraelska vojska kaže da poduzima sve mjere predostrožnosti kako bi spriječila smrt civila. Kažu da je veći dio njihovih bombardovanja usmjeren na Hamasovu mrežu tunela, vojni objekat koji se nalazi ispod civilnih naselja. Međutim mnogi ljudi u Gazi kažu da broj ubijenih civila dokazuje da su izraelske mjere predostrožnosti nedovoljne.

“Ljudi misle da bi trebalo biti nekog razuma, ali suština toga je da žele izazivati bol i patnju",  kaže Raji Sourani,direktor Palestinskog centra za ljudska prava u Gazi.

Mali broj poginulih na izraelskoj strani pokazuje disbalans u odbrambenim kapacitetima. Hamas i ostale militantne grupe su ispalili više od 4.000 raketa na izraelske gradove ali većina ih je presretnuta izraelskom Željeznom kupolom, za koju izraelski zvaničnici kažu da je zaustavila oko 90%raketa. I mnogi Izraelci imaju sigurne sobe u domovima. U Gazi , međutim, većina ljudi nema sigurne sobe ni skloništa. Mnogi ljudi traže sklonište u škola UN-a mada i one bivaju pogođene što pojačava osjećaj da bi svako mogao biti ubijen na svakom mjestu. Čak i u Izraelu, arapski građani nemaju jednake pristupe skloništima. Malo nakon ponoći,u Beitu Lahia,troje prestrašene djece bilo je u majčinom zagrljaju.

 Muhammed Zain Al Attar, 9 mjeseci bio je u sredin. Njegova sestra Amira Al Attar, 6 godina i njegov brat Islam Al Attar, 8 godina su bili sa strane.

Prvi udar je pogodio ulaz zgrade i blokirao je izlaz porodici. Drugi udar je srušio zgradu od 3 sprata. Otac Muhammed Al Attar se uspio izvući iz ruševina i preživjeti. Njegova žena i troje djece su bili smrskani ispod betonskog stuba. Stručnjaci za mentalno zdravlje i nezavisne organizacije koji rade sa djecom iz Gaze kažu kako su česti slučajevi PTSP-a,hroničnog straha i anksioznosti. Takvi osjećaji mogu proizvesti noćne more i samodestruktivno ili agresivno ponašanje.

“Gaza je već jako nasilno i terorizirajuće iskustvo za djecu jer su konstantno pod vojnom vlasti,” kazao je Karl Schembri,glasnogovornik Norveškog vijeća za izbjeglice, koje sprovodi psihoterapije i edukativne programe za djecu u Gazi.

11-ero djece od ukupnog broja djece sa kojima grupa radi je ubijeno ovog mjeseca,u svojim domovima.

“Dobijali su pomoć i brigu kako bi mogli pokušati ostaviti iza sebe noćne more i traume. Sada su zakopani zajedno sa svojim snovima i noćnim morama.” , rekao je Schembri.

Suheib Al Hadidi,12 godina. Živio je sa svojim roditeljima i braćom u prenaseljenom kampu za izbjeglice Shati u Gazi. Bio je fasciniran pticama, koje su imale slobodu kakvu je on samo mogao zamišljati. Imao je nimfu, naučio je da mu sjedi na ramenu i vidio je sebe u budućnosti kao uzgajivača ptica. Njegov brat, Yahya Al Hadidi,10 godina, je bio stidan dječak koji je volio voziti biciklo i igrati se s mačkama.

Osama Al Hadidi, 5 godina,je bio smatran najglamuroznijim članom porodice. Često se presvlačio i trudio da izgleda savršeno.

“Tuširao se i mijenjao odjeću svaka 2 sata,” rekao je njegov rođak.

Abdurrahman Al Hadidi, 7 godina

“Učio je engleski, sanjao o odlasku u Tursku i volio se igrati autima na daljinsko upravljanje,”rekao je njegov otac.

Četvorica braće su spavala u kući svog tetka kada je izraelska bomba probila krov i ubila njih, njihovu majku, tetku i 4 rođaka.

Porodica Al Qawlak je posjedovala 2 zgrade u Al Wahda ulici. 16.maja,izraelski napad je srušio obje zgrade do temelja pritom ubivši više od 20 članova porodice, uključujući 8 djece: Yara Al Qawlak, 9 godina, Hala Al Qawlak, 12 godina, Rula Al Qawlak, 5 godina, Zaid Al Qawlak, 8 godina, Qusai Al Qawlak, 6 mjeseci,Adam Al Qawlak, 3 godine, Ahmed Al Qawlak,15 godina i Hana Al Qawlak,14 godina.

“To je nezamislivo, to je više od mučenja.” ,rekao je preživjeli član.

Dima Al Ifranji,15 godina,  Bila je najstarije dijete i jabuka u očima svog oca. Bila je odlična učenica, govorila engleski i francuski i sanjala o tome da studira medicinu. Njen brat Yazan Al Ifranji,13 godina Bio je pametno dijete, prvi koji bi u razredu odgovarao na pitanja. Volio je nogomet i muziku i želio je postati računarski inžinjer. Mira Al Ifranji,11 godina Htjela je postati stomatolog. Amir Al Ifranji, 9 godina Bio je ljubazno dijete simpatičnog osmijeha koje je voljelo igrati nogometa i video igrica Izraelski napad 16.maja je ubio svo četvoro djece i njihovu majku. Bilo je kasno u noć kada su Dana Ishkontana i Lana Ishkontana htjele da probaju novu bajramsku odjeću. Njihov daidža ih je slikao telefonom dok su ih njihova 2 brata Yahya Ishkontana i Zain Ishkontana gledali. Potom je daidža otišao vani po grickalice i slatkiše. Četvoro djece i njihova majka su poginuli u izraelskom zračnom napadu.

Tala Abu Elouf,13 godina i njen brat Tawfiq Abu Elouf ,17 godina ubijeni su zajedno sa svojim roditeljima u izraelskim napadima 16.maja u ulici Al Wahda.

Rafeef Abu Dayer, 10 godina Voljela je crtati. Nacrtala je jednu od visokih zgrada koji koju je Izrael srušio u zračnim napadima 2 dana ranije. Počela je da boji crtež kada je majka pozvala da jede. Djevojčica je sjedila sa još 13 članova porodice u dvorištu kada je Izrael napao zgradu u blizini. Krhotine i geleri su pogodili Raeef.

19. maja,dan prije nego prekida vatre između Izraela i Hamasa, Dima Asaliyah se vraćala doma noseći električni pekač za pizzu. Izraelski nadzorni dron je bio u tom kraju i njen otac misli da su izraelski vojnici možda mislili da ona nosi oružje.

“Možda im se alarm upalio zbog pekača. Ali zar nisu vidjeli koliko je ona bila mala?” rekao je.

Desila se eksplozija i njegovo najmlađe dijete je poginulo.

“Vidite li njenu sliku?", upitao je. "Ona je vrijedna naše žalosti.”

Izvor