Dok se Iran i svjetske sile spremaju za nastavak nuklearnih pregovora sljedeće sedmice u Beču, veliki broj pristalica i protivnika nuklearnog sporazuma i njegovog oživljavanja počinje pronalaziti put do medija.

U međuvremenu je izraelski režim bio jedan od aktera koji je zauzeo najveći broj stavova o predstojećim pregovorima. Iako su se politički dužnosnici Tel Aviva nadali da će uvjeriti administraciju predsjednika Joea Bidena da ne nastavi s obzirom da je dijalog bio na čekanju od avgusta zbog stupanja nove iranske vlade na dužnost , završetkom sedme runde, čini se da izraelski čelnici mobiliziraju svoje napore kako bi prikrili svoj novi diplomatski poraz.

Nedavno su Izraelci zauzeli dvojne pozicije. Premijer Neftali Bennett, kao i njegov prethodnik Benjamin Netanyahu, usprotivio se sporazumu, formalno nazvanom Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA), i njegovom oživljavanju te je naglasio da režim zadržava pravo na slobodu djelovanja. Međutim, izraelski ministar obrane Benny Gantz je u nedavnim komentarima na konferenciji na Kalifornijskom univerzitetu koju je organizirao dnevni list Haaretz rekao da podržava “širi, jači i duži” nuklearni sporazum.

Primjedbe dolaze nakon što je američki State Department rekao da Washington obavještava Tel Aviv o razvoju nuklearnih pregovora. Općenito se iz ovih komentara može razumjeti da je prvi scenarij Izraelaca još uvijek neoživljavanje JCPOA-e, a njihov alternativni scenarij je potpisivanje novog sporazuma s dodatnim klauzulama i temama. Argument ovdje je da Izraelci ne samo da su izgubili od Iranaca na terenu, već su i gubitnici kada je u pitanju diplomatska arena.

Izraelske mjere su imale negativan učinak

Od početka nuklearnih pregovora između Irana i pet svjetskih sila 2013. godine, izraelski režim je izričito izjavio da se protivi bilo kakvom sporazumu, ali nakon početnog neuspjeha da zaustavi razgovore i promijeni pristup tadašnje administracije Baracka Obame postizanju dogovora, na dnevni red stavila je politiku provođenja diverzantskih operacija. Dolazak Donalda Trumpa na vlast 2017. dodatno je ohrabrio Tel Aviv da krene u akcije sabotaže.

Za takozvani cilj zaustavljanja iranskog nuklearnog programa, izraelski je režim poduzeo niz akcija, od atentata na iranske znanstvenike do sabotaže na nuklearnim lokacijama do napada na iransku naftu i trgovačke brodove. Ali sve te mjere protiv Teherana donijele su rezervu, čineći Islamsku Republiku jačom u volji da razvije potpuniji i učinkovitiji lanac obogaćivanja urana. Instaliranje novih centrifuga i dodavanje broja već postojećih strojeva za obogaćivanje i nadogradnja obogaćivanja na 60 % u mjestu Natanz svjedočili su o iranskom uspjehu da osujeti izraelske zavjere.

Sporazum izvan uvjeta ugovora iz 2015.godine nije opcija

Nakon što nije zaustavio razgovore o procesu oživljavanja sporazuma, izraelski režim u svom planu B traži potporu i lobira za novi sporazum u kojem se rješavaju njegova sigurnost i iranski raketni program. Ovaj zahtjev od sada bi se trebao smatrati neuspjelim kao i prethodni. Nakon Trumpovog povlačenja iz sporazuma 2018., iranski dužnosnici su više puta tvrdili da neće biti pregovora o dodatnim uvjetima za sporazum iz 2015. godine.

Nova iranska vlada potpuno je odbacila novi nuklearni sporazum, koji neki nazivaju JCPOA 2.0, jer je Teheran rekao da neće odobriti pokretanje nenuklearnih pitanja. Ovo stajalište podržavaju svi sudionici – Kina, Rusija, Njemačka, Francuska i Britanija – koji se slažu da se SAD mogu vratiti sporazumu nakon ukidanja nezakonitih antiiranskih sankcija. Iran će nakon provjere činjenica vratiti predanost sporazumu.

Pristup Tel Aviva da Iranu nametne svoje uvjete protiv JCPOA pretvara se u fijasko.Ono što upada u oči je da je trenutačno izraelsko stajalište u suprotnosti s dominantnim međunarodnim stavom u vezi s iranskim nuklearnim sporazumom. Čak je i Washington, glavni strateški partner Tel Aviva, u oštroj suprotnosti s Izraelcima jer je svjestan da pritisci na Iran ne bi uspjeli a sankcije imaju suprotan učinak u smislu utjecaja na program obogaćivanja. Trenutna međunarodna atmosfera je na način da Biden ne može stvoriti antiiranski konsenzus, zbog čega američki stratezi misle da nema alternative oživljavanju sporazuma. Ova situacija nije ništa drugo nego prikaz izraelskog fijaska i mogla bi donijeti samo još više međunarodne izolacije Tel Avivu.