Kuhanje žabe koja ne osjeća šta joj se dešava u već ključaloj vodi pri kraju je. Pomalo još mrda, ali tragična sudbina koja joj visi nad glavom prepoznatljiva je. Posmatrači su unaokolo, gledaju i šute. Neki zadovoljno se smijuljeći, drugi ne shvatajući o čemu se tu radi. Kada se propusti i posljednja šansa za njeno oživljavanje, nastaće panika i navala za otimačinu onoga što je iza nje ostalo…

Cinično ali otužno istinito ovako bi se mogla ukratko ispričati bolno karikaturalna storija o zbivanjima u Bosni i Hercegovini i spram BiH danas. Fenomen nije samo ovdašnji već očigledno i svjetski ali, to je druga priča. Naravno, sistemima izraslim na temeljima ekskluzivno brutalnih interesa a ne nekada poštivanih principa i međunarodnog prava morao se prilagoditi i “novi međunarodni poredak”. A dokle smo tu dospjeli mi, nekada uvažavani u onom sistemu vrijednosti koji je kod nezasitih i nezajažljivih pajaca “nove demokracije” proglašen totalitarnim i diktatorskim. Pa evo, sve je, evo, upisano u ustave, zakone, sistem, organizaciju, pravosuđe, udžbenike, pa – ko koga.

To samo žaba zna
Evo da se pođe od nečeg banalnog, do vica. “Lideri” nam se satraše zaklinjući se u Mirovni sporazum iz Daytona, a “lider” polovine države je čovjek koji je politički smisao svog djelovanja sveo na nepriznavanje države, zastave, sve više i granica…Drugi to radi lukavije, kobajagi “latinski” ali uz političku filozofiju sa sličnim ciljem. Treći evo javno, merhametli, sebi daje za pravo koje ni po čemu nema da kaže ovih dana na tv-u “…prihvatili smo specijalne odnose između RS-a i Beograda…” Ko smo to “mi”, u ime koga govori, temeljem kojeg ustava i zakona ? To samo ona žaba zna.

Na tragu logike koja se groteskno samonaziva “principijelnošću”, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine koji ustavno nije ekskluzivni i neupitni predstavnik samo jednog naroda, već kolektivni Predsjednik Države, postaje onaj čiji je životni cilj poništavanje BiH – pozivajući se na Ustav BiH ?! Pa prijeti tim Ustavom drugom članu Predsjedništva što ide na sjednicu šefova država i vlada okupljenih na zajedanju generalne skupštine Ujedinjenih naroda. I prime ga bez problema i pažljivo saslušaju. Uključujući i generalnog sekretara UN-a kojeg “lider polovice države” potom optuži da je “umiješan u raspad BiH”. Tu stvar već prerasta u šprdnju. So what ?

U potpunom galimatijasu ovakve priče o “pravu”, pomnožene sa jadom ljudskog gabarita, pokazuje se i primjer predsjedničkog nedozvoljavanja helikopteru Armije BiH da učestvuje u gašenju požara i spašavanju ljudskih života u Hercegovini. Da bi samo koji dan kasnije dotični član Predsjedništva, helikopterom “njegove” polovine države, otišao u tu istu Hercegovinu na privatni rođendan kod dojučerašnjeg člana Predsjedništva, sada partnera na čelu druge političke partije. Tu trojku – zna to i ona žaba – na čelu SDA, HDZ i SNSD njihovi članovi, ali i većina stranaca što službuju u BiH, nazivaju i tretiraju kao “predstavnike” naroda, legitimne. Bilo bi nebitno, da nije ciljano i dovoljno za razmišljanje o tim strancima i razlozima radi kojih su ovdje.

Generalni sekretar UN-a i ostali učesnici 87. zasjedanja Generalne Skupštine UN-a pokazali su, u slučaju formalne i suštinske (ne)legitimnosti prisustva i govora Komšića u UN-u, dovoljno razumijevanja za smisao problema u BiH. Pa su saslušali zanimljivo ozbiljan govor predsjedavajućeg Predsjedništva BiH ne mrdnuvši prstom povodom njegovog “ne priznavanja” tamo nekog ko ne priznaje ni BiH kao cjelovitu državu sa dva ravnopravna entiteta. Ujedno sjedeći u Predsjedništvu samo da bi mu, prema vlastitom priznanju – minirao doslovce sve odluke. Ipak, malo mnogo čak i za novu realnost UN-a u vremenima vladavine sile, a ne principa.

Pandemija političkog haosa u BiH očigledno sve otvorenije napreduje i iz susjedstva/komšiluka. Predsjednik Srbije kao partnera Dodiku u RS-u gurnuo je Vulina, svog pijuna za održavanje napetosti, a sada kobajagi kućnog lidera epskog sna o ujedinjenom “srpskom svetu”, ma gdje bio. Što je novo ime za vječnu tezu radikala sa one strane Drine, o pravima na zemlje sa ove strane Drine. Sjena tog “sveta” preko rijeke se prelila, ali kako i ne bi kada joj se na svoj “bošnjački dobrohotan način”, uz razumijevanje za “specijalne odnose RS-a i Beograda”, evo pridružio i više nego neovlašteno treći “predstavnik naroda” u BiH.

O Milanovićevim eskapadama spram BiH naprosto nevjerovatnim za lik i djelo predsjednika države, članice EU, rečeno je puno ali, kako se vidi, nema svrhe. Ovo sada, zapravo, ponajmanje se tiče BiH i toga kako ćemo mi, i hoćemo li preživjeti sami sa sobom unutra, ovakvi kakvi smo. Ali, logično pitanje jeste šta bi kazali građani Hrvatske da, recimo, Vučić ustvrdi da je on predsjednik i svih Srba u Hrvatskoj. Ili, evo još ozbiljnijeg pitanja: Šta će kazati na ovo u Briselu kojemu Zagreb “pripada”, a izjava prvog čovjeka sa Pantovčaka – uz sve druge nesuvislosti kazane u Njujorku na račun BiH – apsolutno je porazna pa i opasna za Uniju, njene principe, ugled pa i novu percepciju mnogih u Evropi koji su željeli u Uniju. Uostalom, misli li Schmidt da svojom šutnjom iz Zagreba prema takvom Milanoviću, predsjedniku, može imati isti odnos šutnje kao u tretiranju Dodika i njegovih nebuloza! Zanimljivo pitanje i za Zagreb i za EU pa i za sujetnog Milanovića.

Smeće u vlastitim džepovima
Schmidt iz Zagreba ukazuje i na “potrebu pojačane aktivnosti svih domaćih aktera u jačanju funkcionalnosti institucija.” Normalna je politička logika pozivati domaće aktere na pojačanu aktivnost. Ali, stvar je na ivici šprdnje ako se ne vidi šta je to ta aktivnost domaćih političkih aktera u instituciujama sistema u BiH, mimo već koordiniranih pokušaja da se institucije blokiraju do uništenja. Oni koji su političkom pandemijom inficirali državu na zatrovanoj zemlji koja Daytonom nije počišćena, dobro znaju da se smeće smije “pomesti” samo tako da se sakrije sve ono prethodno strapno u vlastite džepove.

Puno je toga već pomalo kasno za ozbiljne razgovore sa pogrešnim ljudima o preozbiljnom stanju takozvane države, politike, političara i njihovih zaraženih a napujdanih podanika. Smisao njihove politike i opstanka je u novoj borbi jedan protiv dva danas, druga dva protiv jedan sutra, a sve trojice zajedno protiv svih ostalih prekosutra. Uz veliko nerazumijevanje Evrope za puno toga što se zbiva ovdje. A zaduženih za nas. Ili, možda, uz puno razumijevanje ali i neki plan za kojeg ne znamo. Šta ono kažu operativci borbe protiv pandemije: Zatvaraj granice, skloni se, gledaj televiziju i čitaj portale. Nije ni to loše u poređenju sa onim što bude kad žaba umre. Uostalom, puno nas se toga sjeća, samo ne važi jer se nije naučila ona stara, udžbenička: Ponavljanje istih grešaka više puta baš i nije ilustracija inteligencije.

U politici, posebno.

Izvor