Od anticionističke aktivistkinje Zulaikhe Shihabi do pjesnikinje Fadwa Tuqan, predstavljamo neke od najutjecajnijih Palestinki.

Žene su bile na čelu palestinskog života kroz modernu historiju, služeći u gotovo svim aspektima društva, od organiziranja zajednice do političkih pregovora. Palestinke su među najobrazovanijim ženama u arapskom svijetu sa stopom pismenosti od 94 % a djevojčice nadmašuju dječake u akademskom testiranju.

U skladu s trendovima u arapskom svijetu, žene su dobro zastupljene u takozvanim STEM predmetima (nauka, tehnologija, inžinjerstvo i matematika), često nadmašujući muškarce u predmetima kao što je fizika. Ali ta dostignuća dolaze sa poteškoćama. Na primjer, zastupljenost žena na višim nivoima u mnogim industrijama ostaje ograničena, a prosječna plata žene je oko 70% niža od plate muškarca.

U uspostavljanju tako istaknute uloge u palestinskom društvenom poretku, žene su moral prevladati prepreke uključujući rodno zasnovane predrasude i izraelsku okupaciju palestinskih teritorija. Uprkos svim tim preprekama, mnoge žene su se etablirale kao stručnjakinje i ikone u svojim oblastima.

Ovdje vam predstavljamo pet Palestinki koje su ostavile trag u historiji.

Hind al-Husseini

1948. godine Hind al- Husseini je naišla na grupu od pedeset petero djece ispred Bazilike Svetog groba u starom gradu Jerusalema.

Djeca su upravo za dlaku izbjegla masakr koji se odvijao u njihovom selu Deir Yassin, a mnogi članovi njihovih porodica su ubijeni. Al-Husseini je okupila djecu i pronašla kuću u kojoj su mogli potražiti sklonište i biti sigurni. Ona se također pobrinula da svakodnevno posjećuje djecu, donoseći im hranu i provjeravajući jesu li dobro.

Kasnije je Husseini dio vile svog djeda u Jerusalemu pretvorila u sirotište za djecu, postepeno proširujući objekat kako bi se brinula o još siročadi iz okolnih područja.

Društvena aktivistkinja nije stala na tome, osnovala je još nekoliko sirotišta u selima i gradovima širom Palestine.

S obzirom na to da je bila zagovornica za obrazovanja žena, također je osnovala ženski koledž Hind al-Hussein 1982. godine, koji je postao ogranak Univerziteta Al-Quds.

Palestinci su Hind doživljavali kao heroinu i dobila je niz nagrada, uključujući Jordansku medalju za socijalni rad 1983. i medalju Prvog stepena od strane Njemačke vlade 1989. godine.

Umrla je 1994. godine, ali njena hrabrost i danas inspirira Palestinke.

May Ziadeh

Palestinsko-libanonska spisateljica i zagovornica prava žena Marie Elias Ziade, poznata i kao May, bila je pionir u osnaživanju i obrazovanju žena.

Rođena u Palestini 1886. godine, Ziadeh je osnovala jedan od najpoznatijih književnih salona u regiji, u početku iz vlastitog doma, ali je kasnije postalo glavno mjesto susreta intelektualaca, novinara, kritičara i filozofa.

U njenim književnim djelima često su se pojavljivali ženski likovi, najčešće oblikovani kao glavni likovi sa snažnim ličnostima. Njen rad se bavio i osjetljivim i složenim temama, od patrijarhata do društvenih pitanja i slobode.

Pošto je savladala devet jezika, Ziadeh je bila i stručni prevodilac. Neki od njenih najznačajnijih doprinosa uključuju prevode romana koji su originalno napisani na njemačkom, francuskom i italijanskom. Taj poduhvat otvorio je put procvatu arapske književnosti.

Osim svog književnog rada, Ziadeh se zalagala za obrazovanje žena i zalagala se za njihovo uključivanje u društvo.

Arapska renesansa, koja se na arapskom naziva "Nahda", postala je značajan dio njenog života. Mnogi akademici vjeruju da je period između 19. i ranog 20. stoljeća doživio procvat umjetnosti i brzu transformaciju političke misli, uključujući ideje koje su se prvo razvile u Evropi.

Kulturna promjena nastala je u Egiptu, ali se postepeno proširila na Bliski Istok. Za Ziadeh je ovo bila prilika da izrazi zabrinutost u vezi sa ulogom žene u društvu i donese promjene koje osiguravaju njihovu ravnopravnost.

Iako se Ziadeh nikada nije udala, njena ljubav prema proslavljenom pjesniku Halilu Džubranu bila je općepoznata. Par je redovno pisao pisma jedno drugom sve do Džubranove smrti 1931. godine, zbog čega je Ziadeh bio duboko depresivna.

Fadwa Tuqan

Istaknuta pjesnikinja, Fadwa Tuqan bila je poznata po pjesmama koje su obuhvatale palestinsko iskustvo suočava*--nja s okupacijom.

Tuqan je rođena u Nablusu 1917. godine i dolazi iz porodice koja je dobro poznavala pisanu riječ. Njen brat je bio pjesnik i dramaturg i koristio je svoje djelo da rasvijetli palestinsko iskustvo, posebno tokom anti-britanske pobune 1936-39.

Nakon što je proživjela značajne događaje u palestinskoj historiji, kao što je Nakba (Katastrofa) 1948. godine, njen rad se bavio temama kao što su šok, otpor i postojanost.

Između 1962. i 1964. Tuqan je studirala na Oksfordu, postajući zagovornica ženskih pitanja i ljudskih prava, ali palestinska nevolja je nastavila da utiče na nju, i često je govorila o dehumanizaciji Palestinaca i izraelskoj okupaciji.

Tuqan je stekla međunarodno priznanje, osvajajući nagrade i prevodeći svoje radove na mnoge jezike. Pjesnikinja je umrla u decembru 2003. u svom domu u Nablusu u 86. godini života.

Zulaikha Shihabi

Rođena u Jerusalemu 1903. godine, Zulaikha Shihabi je stekla reputaciju svojim kampanjama podrške pravima žena, ali i protiv cionizma.

Bila je organizator političkih okupljanja žena i kreirala puteve kroz koje su žene mogle izraziti svoje brige.

Njeni napori su bili razlogom osnivanja nekoliko ženskih društava širom Palestine.

Predani čitalac i pisac, Shihabi je takođe radila kao učiteljica mladim djevojkama, te je na kraju osnovala školu Dawha.

Također se susretala s drugim revolucionarkama, posebno Egipćankom Hudom Sharawi, pri čemu su obje učestvovale na Kongresu žena 1938. u Liddi, Palestina, gdje su se zalagale za palestinsko pitanje.

Osim što je pomagala i podržavala osnivanje ženskih organizacija, Shihabi je podsticala praktičnu pomoć, uključujući obuku iz hitne pomoći i pružanje socijalne pomoći onima kojima je najpotrebnija. Jedno od njenih najznačajnijih dostignuća bilo je osnivanje skloništa za siročad i žene.

Shihabi je umrla u maju 1992. godine, a njena dženaza održana je u džamiji al-Aqsa.

Karima Aboud

Rođena sredinom 1890-ih, Aboud je zapamćena kao jedna od prvih fotografkinja u arapskom svijetu.

Nakon što je kao tinejdžerka dobila kameru, Aboud je radila na fotografisanju pejzaža i portreta svojih najbližih. Međutim, nakon što je diplomirala na univerzitetu u Libanu, više se fokusirala na arheološki rad, da bi na kraju otvorila vlastiti studio.

Abboud je briljirala u svojoj profesiji u vrijeme kada se vrlo malo žena bavilo umjetnošću, a mnoge su oklijevale da se pojave pred kamerama, posebno žene.

Danas Univerzitet Dar al-Kalima u Betlehemu obilježava Aboudin rad kroz nagradu za fotografiju u njeno ime. Godišnja nagrada pokrenuta je 2016. godine, a imala je za cilj očuvanje Aboudovog naslijeđa.

Nagrada također potiče mlade Palestince u zemlji i dijaspori da se bave fotografijom kako bi dokumentirali svoja iskustva.

(MEE)